Desetak je minuta do 12 sati. Očekuje me još jedan dan online nastave u vremenu pandemije koja nas je prisilila na ovakav način rada.
U mojoj školi radimo pomoću Vibera, aplikacije koja prvenstveno služi za komunikaciju i koristi internet kao resurs. Nije najbolje rješenje, ali u malo vremena koje smo imali za pripremu i početak realizacije ovakvog vida nastave – ovo je najbolje što se moglo uraditi, naročito kada se uzmu u obzir mogućnosti i vještine svih nastavnica i nastavnika, ali i đaka, u korištenju online platformi i aplikacija za učenje na daljinu. Uglavnom, svi nastavnici i većina đaka uspjeli su da se priključe Viber grupama odjeljenja u kojima predaju ili u kojima pohađaju nastavu, tako da časovi teku: nastavnice šalju materijale za učenje razrednicima, a razrednici prosljeđuju svojim odjeljenjima. Najveći nedostatak je nemogućnost direktne komunikacije svakog nastavnika sa svim odjeljenjima, ali učenice imaju mogućnost da se jave svakome od njih pojedinačno i pitaju za pojašnjenja ili da to urade preko razrednice.
Desetak minuta prije početka nastave moji đaci počnu da pišu na grupi svog odjeljenja. Pitaju kada počinje nastava, zezaju se i odbrojavaju. Razmišljam kako bi bilo lijepo da se nešto takvo dešava u školi – da đaci odbrojavaju do početka nekog časa, što nikada nisam doživio, niti ću u skorijoj budućnosti. No, to mi je pokazatelj da su djeca prihvatila ovaj vid nastave veoma dobro i da, moguće je, uživaju u njoj. U 12 sati počinjem da im dijelim sadržaje koje sam pripremio i koje sam dobio od ostalih nastavnica i nastavnika. Oni preuzimaju materijal, pitaju da im objasnim što ne razumiju i rade zadatke.
Prilikom razmjene poruka potrudio sam se da komunikaciju učinim što opuštenijom i da dopisivanje začinim ponekim zadatkom koji neće izgledati kao zadatak, već više kao neka vrsta igre. Naprimjer, jedan učenik me pitao: Da li čemo imati proljetni raspust, pa su i ostali počeli pitati isto. Pošto sam uočio da je taj učenik napravio veliku pravopisnu grešku, napisao sam im da će odgovor dobiti kada on napiše prezent pomoćnog glagola htjeti u sva tri lica i oba broja. Važno je biti pažljiv u ovakvim situacijama, jer je mnogo lakše povrijediti učenika ovako, nego u direktnom kontaktu. Stoga sam poslije objasnio da je dječak vjerovatno pogriješio u kucanju, kao što i sam napravim greške – ranije sam ime učenika napisao malim slovom – jer se trudimo da pišemo što brže. Također sam napomenuo da je ovo odlično poslužilo da ponovimo nešto veoma važno.
U komunikaciji sa đacima dozvolio sam potpunu slobodu, istaknuvši, na samom početku, pravila koja se moraju poštovati, a najvažnije od njih je da komunikacija bude pristojna, bez uvredljivih sadržaja. Tako se dešava da oni podijele i neku šalu na račun trenutne situacije. Jedna učenica je podijelila sliku: upozorenje djeci da sutra ne uključuju BHRT jer će biti kontrolni – šala je vezana za televizijsku nastavu koja se emituje na javnom servisu BiH svakog radnog dana. Tada je započela lavina sličnih šala, a ja sam se uključio izjavom da će im trebati jako dobro opravdanje ako izostanu s kontrolnog. Jedna učenica je napisala da joj sutra ujutro neće zvoniti alarm. Dosjetio sam se da tu situaciju iskoristim, pa sam napisao da nastave sa smišljanjem opravdanja, a onda ćemo izabrati najkreativnije. Đaci su prihvatili igru i pisali da će sutra nestati struje u njihovom kraju, da ekran nije dezinficiran i slično. Smatram važnim ovakvu komunikaciju učiniti što opuštenijom i nastojati probuditi kreativnost kod djece. Naročito je to moguće uraditi sa onim đacima koji su inače veoma tihi na časovima ili sa onima koji imaju poteškoće u govoru, jer im ovaj vid komunikacije ulijeva dodatno samopouzdanje.
Što se tiče mog pristupa online nastavi, pokušao sam upotrijebiti sve resurse koje sam do sada koristio, kao i neke nove sa interneta – zahvaljujući nesebičnim kolegicama i kolegama koje dijele materijale i ideje. Već sam imao internet-stranicu, Facebook-stranicu, YouTube-kanal i online platforme za izradu raznih igrica i vježbi: LearningApps, Flippity, StoryJumper i tako dalje. Jednu – Linoit – otkrio sam zahvaljujući kolegici koja je pokazala svoj način rada na internetu. Na početku sam planirao da svoje časove snimam i uploadujem na YouTube kanal, što sam i uradio s jednim časom, ali brzo sam shvatio da će mi to oduzimati mnogo vremena i dovoditi me u veoma stresne situacije, ponajviše zbog sporog interneta – trebala mi je cijela jedna noć da se uploaduje video na YouTube – ali i zbog nastojanja da to uradim što kvalitetnije, kako bi se kao dio nastave moglo koristiti i u budućnosti. Pokušao sam koristiti i aplikaciju pod nazivom Loom, koja nudi mogućnost snimanja i automatskog uploada na vlastite servere, a onda i dijeljenja sa đacima, ali problem je nastao kada je to trebalo objaviti, jer je internet koji koristim izuzetno spor. Odlučio sam se za drugu opciju, a to je kombinovanje različitih resursa i objavljivanje na platformu linoit.com. Naime, na toj stranici moguće je napraviti niz bilješki u obliku stikera, postaviti sliku, video i slično, te to podijeliti javno. Tu sam se potrudio da što sažetije i jednostavnije prezentujem đacima nastavne sadržaje, a pritom oni nisu imali problema da im pristupe.
I ranije sam mnogo koristio platformu LearningApps.org, gdje sam pravio razne kvizove i igrice. S učenicima sam kreirao foldere za sva odjeljenja i uključio ih u te aktivnosti. Sada mi je to izvrsno poslužilo jer sam mogao djeci dati zadatak da naprave vježbu, kviz ili igricu vezanu za nastavnu jedinicu koju smo obradili, a pritom sam mogao pratiti njihove aktivnosti, poslati im poruku s uputama kako da isprave greške i slično. Sve vježbe u aplikacijama LearningApps ili Flippity mogao sam dijeliti s učenicama na internet-stranici koju imamo odranije, ali i na Linoitu.
Smatram da bismo iz trenutne situacije trebali izvući što više korisnog i upotrebljivog iskustva. Ovo što sad zovemo online nastavom kasnije može izvrsno poslužiti kao vid komunikacije sa đacima, te kao nastavna praksa koja je svakako bliska djeci. Neophodno je istražiti i isprobati što više online platformi, internet-stranica i aplikacija namijenjenih izvođenju nastavnog procesa, a mnoge od njih moći ćemo koristiti u budućnosti. Ali, moramo biti obazrivi i ne zatrpavati djecu informacijama i zadacima, a ni ne opteretiti sami sebe, jer to može dovesti do bespotrebnog stresa i ogromnog pritiska, koji nam u ovakvoj situaciji najmanje treba.
