Za zadaću je dobio da oboji debele životinje. Problem je što su životinje različitih vrsta. Uporediti dva medvjeda po debljini, bilo bi lako, ali medvjeda i glistu, ne ide. Jedino ispravno rješenje koje sam našla je da priču o debljini skroz zaobiđemo i da pričamo o životinjama, onako.
Mama, šta trebam ovdje?
Ljubavi, šta vidiš na ovoj slici?
Paaa.... Vidim zmiju! Zmije mogu biti jako opasne, mama. Kada ujedu čovjeka on može i da umre, znaš. Ali i ne mora. Ti se bojiš zmija! – smije se.
Dobro. Šta još vidiš na slici?
Paaaa... Vidim medu.
Šta radi medo?
Ništa posebno. Jede med. I nekada bude strašan, a nekada se igra sa malim medama. To su medina djeca, znaš. Ja sam vidio na internetu i bijelog medu! Trebam li obojiti medu? On može biti bijeli medo, znaš, mama.
I šta još vidiš?
Vidim kravu.
Šta radi krava?
Stoji.
Samo stoji? Uvijek stoji? Jesi li ikada vidio kravu?
Jesam! Kod one stare nene na selu. Krave nekada i leže, i jedu travu, i piju mlijeko...
Daju mlijeko... – ispravljam ga.
Čuj – daju mlijeko, mama? Pa ne može, mama, krava dati mlijeko kada nema ruke! – smije se – Krave imaju samo noge, znaš.
Pa kako onda dobijemo mlijeko?
Ti kupiš u granapu.
A nije ti nikada dala ona stara nena?
Pa jeste.
A otkud njoj mlijeko?
Mama, nena sjedne pored krave na jednu malu stolicu, i stavi kantu ispod krave i... i gnjavi.
Šta gnjavi?
Pa ono što visi ispod krave pa iz njega curi mlijeko.
To se zove vime.
Ime?
Ne, ljubavi, vime.
E sad si to, mama, izmislila! – smije se.
Nisam, pitaj staru nenu kada je vidiš sljedeći put. Idemo dalje – koje još životinje vidiš?
Paaaa... Vidim slona!
Šta radi slon?
Slon muče.
Ne muče, ljubavi. Krava muče.
Nije, mama, i slon muče, samo što on ima surlu, pa ti zvuči drugačije. Hoćeš li mi kupiti slona? Ja bih volio da imam slona! Kada je slon mali on hoda ispod svoje mame, znaš! Ja sam to vidio! On je ogroman! On, mama, ne bi mogao da stane u naš stan!
Kako onda da ga kupimo? Gdje bi živio kada je tako veliki?
Hajde dobro, nema veze. Ja mislim, mama, da slonovi žive daleko...
Ma da. I lijepo im je tamo gdje žive. I šta još vidiš na slici?
Vidim, vidim, vidim... Vidim baju.
Kakvu baju?
Ovu što ima puno nogu.
I šta radi baja?
Ništa. Ona je skroz bezveze.
Šta radimo s bajama?
Ništa.
Baš ništa?
One malo hodaju pa odu u zemlju. Šta trebam, mama, ovdje?
To je to.
Ne trebam da obojim?
Obojio si.
Ali nisam obojio...
Šalim se.
Super! Mogu li sad napolje?
Naravno, ljubavi.
Ovu zadaću je uradio onako kako je on znao. Ako je promašio temu, onda je to mamina odgovornost.
Zadatak se nalazi u knjizi: Moja matematika – Radna sveska za prvi razred devetogodišnje osnovne škole
Autori: Vildana Mujakić, Dijana Kovačević i Žarmen Hamidović
Izdavač: NAM
