Subota je, može se spavati duže, može se izaći na kafu, može se pozdraviti svijet preko fejsbuka, može se zaputiti u kladionicu po friške ponude, može se najzad zagrijati stolica i nadoknaditi propušteno gradivo. Lista je podugačka, i malo ko bi imao strpljenja doći do samog kraja i tamo među ponuđenim opcijama pročitati: pripreme za kantonalno takmičenje iz prve pomoći.
A eto, i toga ima u ovom prekrasnom proljetnom jutru, u gradu kojeg su odrasli zagadili mržnjom i glupošću da je pravi podvig odrasti nepokvaren i plemenit.
Njih nekoliko vježbaju prvu pomoć; mjere vrijeme, kontrolišu kvalitet urađenog, popravljaju se, dopunjavaju, opušteno, uz smijeh. Nastavnika nema u dvorištu, a valjda im više i ne treba. Dok se političari uporno i sve jače trude da pokvare, zatruju i unište živote, u ovo neobično proljetno jutro nekoliko mladih ljudi odlučilo je da ih spasava. U školskom dvorištu ostvaruje se cilj nedostižan većini učionica: timsko učenje uz radost i s plemenitom svrhom.
Nina Peleksić, prva među jednakima u ekipi koja se sprema za takmičenje pojašnjava otkuda đacima interes za ovakvo korištenje slobodnog vremena, da li je stečeno znanje bilo od koristi, kako drugi gledaju na ovaj "hobi", da li školski program podržava ovaj vid angažmana.
"Prva pomoć je sekcija u osnovnim i srednjim školama i obično tako saznate o čemu je ustvari riječ. Također, prva pomoć i jedna od najvažnijih grana u Crvenom Križu. Postepeno se upoznajete sa njom, njenom bitnom ulogom u životu, zavolite je i nažalost nekad i iskoristite već stečeno znanje, obično kod povreda na sportu (iščačenje skočnog zgloba, krvarenje iz nosa), padanja u nesvjest."
Nina trenutno studira, a bila je odličan đak u srednjoj školi. Članovi ekipe su obično sa prirodnog smjera, ali je ona bila društveni smjer (na prirodni smjer idu obično učenici koji žele upisati medicinu, višu zdravstvenu ili fakultete koji imaju veze sa prvom pomoći). Voljela bi da ima više terenske i praktične nastave, više primjera, nastave u prirodi.
