Povodom presude Vrhovnog suda BiH kojom se praksa dvije škole pod jednim krovom jasno označava etničkom diskriminacijom (te kao takva mora biti ukinuta), oglasilo se i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.
Federalno ministarstvo je pozdravilo ovu odluku.
Puno je i to od institucije koja već deset godina toleriše aparthejdsku politiku razdvajanja djece u školama, ponašajući se kao da se radnja dešava na nekom drugom kontinentu, a ne u vlastitom dvorištu.
U stilu generala koji nakon izgubljene bitke dijeli lekcije šta i kako je trebalo učiniti, ministar Damir Mašić nam objašnjava kako je sistem u kojem djeca žive jedna sa drugima i zajedno provode vrijeme normalno egzistirao i funkcionirao stoljećima. Praznu frazu o čvrstoj opredijeljenosti ministarstva o neophodnosti uklanjanja svih oblika razdvajanja i diskriminacije u obrazovanju, prati i opravdanje kako ministarstvo nema mehanizme niti poluge kojima može utjecati. Kakvi su to mehanizmi i poluge nedostajale ministru Mašiću? Bičevi i lanci, vojnici pod punom ratnom spremom, tenkovi..?
I kakve je to čarobne mehanizme i poluge imalo Udruženje Vaša prava BiH, a koje su bile nedostupne radišnom i čvrsto opredijeljenom Federalnom ministarstvu obrazovanja?
Na kraju saopštenja, ministar majstorski vadi i dobrog, starog keca iz rukava, upirući prstom na sistem obrazovanja u Republici Srpskoj i na tamošnju diskriminaciju djece nesrpske nacionalnosti, nastojeći da nas tim jeftinim političkim potezom pokuša ubijediti kako je naša segregacija puno bolja od njihove.
Federalno ministarstvo se i ovim saopštenjem pokazalo kao neodgovorna, birokratska institucija, otuđena od stvarnih problema u resoru koji im je dat u nadležnost. Zar ministra i njegovu administraciju ne bi trebalo biti sramota što je jedno udruženje odradilo posao koji su oni trebali uraditi, a za koji ih ovo društvo masno plaća?
Čitajte i:
