Iako se na sve tri bosanskohercegovačke strane nacionalisti kunu u ljepotu jezika, način na koji u udžbenicima opisuju njegovu leksiku često je pogrešan i smiješan. Time (nesvjesno?) postižu jedan od glavnih ciljeva svoje jezičke politike: brojčano uvećanje populacije koja se jezikom služi ograničeno, ne razumijevajući značenja riječi u upotrebi, osuđene da se u govorenju sve više oslanja na medijske fraze. Umjesto slobode i kreativnosti, komunikaciju naseljavaju strah, neznanje, sumnja, mucanje.
Govorimo hrvatski:
KOLONIJA – naseobina nakon kolonijalnih otkrića (6. razred)
KOLONIJA – podčinjeno područje, zemlja pod upravom neke druge države (metropole) (8. razred)
Izvor: Povijest srednjeg vijeka, udžbenik povijesti za 6. razred osnovne škole (str. 191) i Povijest novog vijeka, udžbenik povijesti za 8. razred osnovne škole, autor Miljenko Miljuš, izdavač ZNAM doo, Mostar, 2008. Recenzenti udžbenika su prof. dr. Pavo Živković i Janko Mandić, učitelj povijesti i zemljopisa.
Izgubljeno u prevodu:
Ako učenici šestog razreda znaju šta su kolonijalna otkrića, onda znaju i šta su kolonije. Ovo nam dođe kao objašnjenje da su jabuke voće koje raste na stablu jabuke. Zanimljivo je i to kako za dvije godine škole naseobine prerastu u podčinjena područja. Nisu ni kolonije što su nekad bile.
Djeca i prije škole znaju sve hitove grupe Kolonija i njima će prva asocijacija na pomen riječi kolonija biti refren Za tvoje snene oči/ ja dala bih sve/ za svaki dodir tvoj/ ja se predajem.
Jezik i kolonijalizam
Svako svođenje složenog na jednostavno, višeznačnog na jednoznačno, ma koliko zbog ograničenog prostora i vremena bilo nužno, dovodi u pitanje svoj razlog postojanja, smisao. Mravi žive u kolonijama – kažemo, i: mnoge vrste gljiva žive u kolonijama – kažemo, i pčele i... i radnici su nekad živjeli u kolonijama zvanim radničke kolonije i... Svedemo li značenja riječi kolonija samo na ono iz navedenog objašnjenja, valja nam zaključiti da mravi i neke gljive i pčele i ... žive u naseobinama nakon kolonijalnih otkrića. Gdje li su i kako prije kolonijalnih otkrića živjeli?
Prvi problem ovog objašnjenja je svedenost na jedno od više značenja riječi kolonija: Klaićev Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1982.:
kolonija – lat. (colonia) 1. u starom svijetu – naseobina građana neke države u osvojenoj zemlji; 2. u epohi kapitalizma – područje ili zemlja koju je zahvatila i koju ugnjetava i eksploatira neka imperijalistička država (matica, metropola); 3. skup osoba neke narodnosti koje žive zajedno u tuđoj zemlji; 4. ustanova s posebnom svrhom, npr. ljetna dječja kolonija, radna kolonija i sl.; 5. biol. somatički (tjelesno) povezani organizmi koji sastavljaju cjelinu, npr. gljive, koralji, mahovine (...)
Slično objašnjenje daju i drugi rječnici i enciklopedije. Ako već nije moguće navesti i druga značenja riječi, dobro bi bilo uputiti učenike da ona postoje i gdje se mogu naći. No, dobro, ovo posljednje će nastavnici možda uraditi, a možda i neće, na času. Kakogod, nastojanje: kratko i jasno ovdje se izokrenulo u: kratko i nejasno, pa ako je kolonija naseobina nakon kolonijalnih otkrića, moguće je zaključiti i ovako: naseobina u kojoj su ljudi živjeli prije kolonijalnih otkrića je nakon kolonijalnih otkrića nazvana kolonija. Može li se objašnjenje spasiti malim proširenjem, recimo riječju nastala: naseobina nastala nakon kolonijalnih otkrića? Može, malo: kolonija je naseobina nastala nakon kolonijalnih otkrića, ali je i zatečena naseobina postala kolonija. No, to nije sav problem. U navedenom objašnjenju riječi kolonija je pridjevsko-imenička veza kolonijalno otkriće. Hm, hm! Otkriće zakona da svako tijelo, svaki predmet, istiskuje upravo toliko vode koliko prostora zauzima je naučno otkriće, koje je pripalo Arhimedu kad je u Sirakuzi došao u javno kupatilo da se okupa i ušao u kacu do samog vrha punu vode, koja se dakako nakon tog prelila preko ruba kace. Analogijski: otkriće pomenutog zakona je naučno otkriće koje pripada Arhimedu a kolonijalno otkriće je otkriće nekog zemaljskog prostora koje (otkriće) pripada koloniji. Aha! Tu je (smisaoni) problem navedenog objašnjenja riječi kolonija: u sintagmi kolonijalno otkriće (gen. pl. kolonijalnih otkrića). Produžetak ovakve igre riječima potvrđuje neadekvatnost objašnjenja riječi kolonija u kojem je veza kolonijalno otkriće. Otkriće je ono što je otkriveno – a) pronalazak nečeg, b) saznanje o nečem. Tako kažu rječnici. Dakle, kolonijalno otkriće je kolonijalni pronalazak nečeg? Opet: hm! Ako je nešto seosko, ruralno otkriće (kao naprimjer motika, plug, zubača, tanjirača), znači da je otkriveno, pronađeno, na selu i da pripada selu (lat. ruralis: seoski); ako je mladi teniser Damir Džumhur veliko bosanskohercegovačko otkriće, znači da je otkriven u BiH i da pripada BiH pa tako i ako je nešto kolonijalno otkriće to je nešto što je otkriveno u koloniji/kolonijama i pripada koloniji/kolonijama. Reći da je kolonija naseobina otkrivena u kolonijama i da pripada kolonijama ne čini se pretjerano smislenim iskazom a ima još manje smisla u navedenom b. značenju riječi otkríće – tad bi kolonija bila naseobina saznana/spoznana u koloniji/kolonijama. Kad objašnjenje mora biti kratko i još kraće, moglo bi kratko i jasno glasiti: kolonija – naseobina neke države u osvojenim krajevima (plus ostala značenja). Pa šta sad? Nema druge: ne treba škrtariti ni u prostoru ni u vremenu kad se objašnjavaju značenja riječi. Kad ih već rječnici nude, ponudu valja prihvatiti valjano.
Porijeklo (etimologija) riječi kolonija govori o povelikoj uobraženosti osvajača novootkrivenih pa našovanih zemljica i zemalja. Riječ kolonija potječe od colere: kultivirati (P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika). Osvajajući ognjem i mačem nove zemlje, koje su zatim postajale kolonije, konkvistadori su kultivirali i zemlje i ljude. Od colere su i riječi kultura i kulturan, pa su, eto, riječi kultura i kulturan rodice riječima kolonija i kolonizirati. Kolonizirati ima u dubljim slojevima značenja i ovo o donošenju kulture u kolonije – novoosvojene svjetove, što je najčešće bio poprilično krvav pos'o, koji su obavljali donosioci takve kulture – prvi radnici u kulturi, kulturnjaci. Donose li i danas neki kulturnjaci svoju kulturu nekima u nekim bliskim i dalekim dijelovima svijeta na sličan način kao i oni davni – u kolonijama? A?
Pročitajte i prvu crticu: O gluposti, bez cifriranja.
Foto: E. Kurtović
