Sloboda je bit čovjeka – njegovo temeljno određenje. Čovjek se naime od svih drugih bića u svijetu razlikuje baš time što je slobodan, što nije do kraja određen (determiniran) nužnošću prirodne sredine koje je dio, ali ni nužnošću društvene sredine koje je takođe dio. On nije puki proizvod sila o kojima ovisi, vanjskih (prirodnih i društvenih) uzroka u koje je uključen, nego on sam aktivno mijenja, oblikuje, sačinjava svoj svijet (prirode i društva) i samoga sebe. Sloboda znači stvaralaštvo, odnsono određenje da čovjek nije samo ono što jest, nego da je on bitno biće mogućnosti koje se svestrano i stalno razvija. Sloboda, dakako, znači i odgovornost za ono što jest da jest i kako jest i odgovornost za ono što nije. Čovjek je taj koji daje smisao svome opstanku u ujedno je odgovoran za svoj svijet (za to kakav jest), za sebe sama i svoju sudbinu, za svoju povijest i za razinu svoje ljudskosti. Sloboda je samoodređenje (autonomija).
(Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, XXII izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1998, str 37.)
Minusna komora ili skladišna komora u pekari, skraćeno SK (ne Savez komunista ) se sastoji od dva dijela - prva komora gdje je stalna temperatura minus 5 C i druga komora gdje je stalna temperatura od minus 18C do minus 22C. Dakle, radi se o dvije skladišne prostorije koje predstavljaju dva velika frižidera sa visinom plafona od nekih 5 metara. Ako posmatramo visinu skladišnog prostora sa stanovišta polica ili skladišnih rafa, to su tri paletne rafe. To radno mjesto se među radnicima zove Sibir. Radnik koji je u velikoj pekari zadužen za Sibir sam ja.
Tokom prvih sati na ovom radnom mjestu se pred očima novog uposlenika, mene, otkriva način na koji velike količine različitih pekarskih proizvoda moraju da budu tretirane da bi bile kvalitetno skladištene u Sibiru. Radi se o velikoj svakodnevnoj produkciji najmanje četiri vrste hljeba za čije nazive po prvi put čujem i čije oblike po prvi put vidim (Kraljevski hljeb, Bavarski hljeb, Verona hljeb i Švicarski hljeb).
Hljebovi se direktno iz velikih pećnica, dok su još uvijek polupečeni i vreli, dopremaju do pokretne trake na ulazu u Šoker i tom trakom se određenom brzinom uvlače u jednu posebnu komoru, takozvano srce Sibira ili šoker gdje je pokretna traka u obliku spirale smještena na nekoliko nivoa unutar posebne komore. Temperatura u šokeru je između minus 34 i idealnih minus 40. Hljebovi (ali i sva ostala peciva) na taj način iz stanja tek svježe ispečenog tijesta na temperaturi od nekih 250 stepeni u nekoliko sekundi dovode u susret sa temperaturom od minus 35 ili minus 40 što je razlika od nekih 300 stepeni. Duboko smrzavanje polupečenih proizvoda je skoro trenutno. Tako smrznuti postaju predmet mog skladištenja. Moja smjena u Sibiru traje devet sati, oficijelno, a stvarno još sat ili dva duže. Od 12 sati u podne, pa do nekih pola 10 naveče. Nakon što sam odradio smjenu, laganim i polusmrznutim korakom napuštam prostor rashladnih komora i pozdravljam se sa čuvarom na izlazu iz firme. On mi odpozdravlja sa Jesi li se umorio Djeda Mraze.
Nakon desetočasovnog boravka na temperaturi od prosječnih minus 18 nisam ni obraćao pažnju na to da je moja brada sada potpuno bijela i prekrivena zaleđenim injem. Brada će se otopiti na putu do kuće
Da, odgovaram, Djed Mraz se umorio i zaledio.
Pitanja za vježbu:
Kakvim stvaralaštvom Djed Mraz u Sibiru izražava svoju slobodu koja ga kao čovjeka razlikuje od svih drugih bića?
Da li je Sibir prirodna ili društvena sredina koja svojom nužnošću ne determinira čovjeka do kraja?
