Nema ljepšeg osjećaja od onoga kada s prijateljima dijeliš sreću i veselje, ali još je važnije da su oni uz tebe u manje lijepim trenucima. No, da bismo imali prijatelje, moramo i sami biti prijatelji, a za to su nam potrebne socijalne vještine koje se mogu (na)učiti. Škole su glavni izvor socijalizacije za mnogu djecu, posebno zato što tamo provode mnogo vremena s vršnjacima.
Djeca u školi proživljavaju i svoja najosjetljivija razdoblja djetinjstva i adolescencije, te se susreću s brojnim izazovima s kojima se ponekad nije lako nositi. Jedan velik izazov je i sklapanje prijateljstava, jer nemaju sva djeca iste socijalne vještine, a to može stvoriti brojne teškoće u odnosima s vršnjacima. Za stvaranje i održavanje prijateljstava treba puno rada i truda. Neophodno je razviti empatiju i vještinu slušanja, čime će postati svjesniji osjećaja svojih prijatelja.
Moja dosadašnja praksa pokazala je da najbolje rezultate postižem stvaranjem situacija u kojima moji đaci vježbaju određene vještine. Tako u posljednjoj sedmici decembra u razredu organizujem igru Tajni prijatelj, koju želim podijeliti s vama. Svi učenici napišu svoja imena na papiriće i onda izvlačimo svog tajnog prijatelja. U slučaju da je neparan broj đaka, i učiteljica se uključuje u igru. Zadatak je da svom tajnom prijatelju činimo nešto lijepo sve do Nove godine, ali tako da on ne uspije otkriti ko to radi.
Voljela bih da na trenutak možete proviriti u učionicu, da vidite kako se na klupama iznenada pojave poruke: Volim tvoj osmijeh, Ti si divna drugarica, Odlično igraš fudbal, Sviđaju mi se tvoje slike, Možeš ti to! i slično. Poslije velikog odmora neki tajni prijatelj uredi nečije radno mjesto, ostavi crtež cvijeta ili srca na klupi ili se na svim klupama pojave bombone. U razredu se stvori čarobna atmosfera zajedništva. Na času se javi spontani aplauz podrške ili zagrljaj suosjećanja kod neuspjeha. Tješe jedni druge i zajedno se smiju.
Čuvaju tajnu do posljednjeg dana polugodišta. Tada organizujemo razrednu zabavu povodom završetka polugodišta i Nove godine. Svako svom tajnom prijatelju priprema mali poklon. Taj poklon ne smije biti skup – ograničavamo iznos na 2-3 KM, ako ga kupuju, ali ga mogu i sami izraditi. Cilj je otkriti sitnicu koja će obradovati prijatelja i izmamiti osmijeh na njegovo lice. Trenutak kad moji đaci grle jedni druge, žele sretnu Novu godinu i iznenađuju se poklonima ne mogu vam opisati. Voljela bih da to svako doživi sa svojim đacima.
S tim prekrasnim osjećajima krećemo u Novu godinu, i to djeca dugo pamte. Svima vama želim da imate nekog tajnog prijatelja u blizini i da vam je osmijeh uvijek na licu.
