U vrijeme kada se polažu završni semestralni ispiti i priprema se za novogodišnje praznike, radnu i dinamičnu atmosferu među studentima Harvarda narušile su dojave o eksplozivu postavljenom u četiri zgrade ovog prestižnog univerziteta. Iz tih zgrada izvršena je hitna evakuacija studenata i uposlenika, odloženi su mnogi ispiti, a pošto nakon detaljnog pretresa bombe nisu pronađene, zgrade su ponovo otvorene.
Ovo pretpraznično vrijeme je i vrijeme sumiranja učinjenog u godini iza nas.
Svjetski mediji, tako, još uvijek analiziraju nedavno objavljene rezultate velikog PISA istraživanja (vidi i naš tekst Najbolje škole stanuju u Aziji), uspoređujući različite parametre poput veze između uspjeha u matematici i – sreće!
The Atlantic piše kako grafikoni pokazuju obrnuto proporcionalnu vezu između uspjeha na testovima iz matematike i sreće i zadovoljstva u školi. Djeci su postavljana jednostavna pitanja koliko su sretna i koliko se dobro osjećaju na nastavi. Rezultati kazuju da najnesretniji đaci pohađaju korejske škole, a upravo je ta zemlja u samom vrhu ljestvice po znanjima iz matematike, uz Hong Kong, Singapur i kinesku pokrajinu Šangaj.
S druge strane, đaci iz Indonezije smatraju se najsretnijim školarcima, a njihova znanja iz matematike ocijenjena su gotovo najlošije – na PISA ljestvici zauzeli su nezavidno predzadnje mjesto, nakon njih nalaze se jedino još đaci iz južnoameričke države Peru koji se također smatraju sretnima i treći su na "sretnoj listi".
Sreća se, dakako, ne mjeri pouzdanim mjernim instrumentima, no, Justin Wolfers, sagovornik The Atlantica navodi da je mnogo faktora u igri, od tradicije do ekonomske slike društva koji bi mogli utjecati na osjećaj zadovoljstva djece u razredu, ali nije teško pretpostaviti da su djeca u Koreji ili Finskoj gotovo cijele dane u školskim klupama, te da su, unatoč dobrim obrazovnim sistemima u njihovim zemljama, ipak samo djeca. A djeca bez sumnje, nisu sretna ako svaki dan moraju da rade dugo i naporno.
Od ispitanika iz regiona, najsretniji su školarci u Hrvatskoj (16. na ljestvici), potom u Crnoj Gori (38. mjesto), Srbiji (41. mjesto), a najmanje sretnima u školi osjećaju se učenice i učenici u Republici Sloveniji (nalaze se na 50. mjestu, od 65 ispitanih).
Koliko su sretni naši đaci još ne znamo, jer PISA istraživanje nije obuhvatilo Bosnu i Hercegovinu.
Pravedno obrazovanje nije u brojkama
Komentar o "neuspjehu" Finske na PISA istraživanjima (Finska se ove godine našla tek na 12. mjestu, od europskih zemalja ispred nje su Lihtenštajn, Švicarska i Nizozemska) svjetski mediji tražili su, od koga drugoga nego od Pasija Sahlberga, najpoznatijeg Finca kada je obrazovanje u pitanju, autora knjige "Lekcije iz Finske" o kojoj je i Školegijum pisao (vidi Učimo na primjeru Finske).
Dr. Sahlberg rezultate, dakako, ne smatra neuspjehom, podvlačeći kako se PISA rezultati često predstavljaju kao jednostavne tabele i liste pojedinih obrazovnih sistema. No, nije sve u tim brojkama. Obrazovni sistem Finske nastavlja biti jednim od najpravednijih sistema u testiranim zemljama. To treba isticati, jer je izuzetno važno ono što brojke naizgled nisu pokazale: a to je da su u finskim školama svima jednake šanse, te da porodično stanje ili socijalna slika nemaju utjecaja na uspjeh djece. Ovo faktički znači da je zadaća našeg sistema pružiti djeci znanje i da ga pružamo podjednako i "finskoj" djeci i sve većem broju školske djece koja uopće ni ne govore finskim jezikom, a uključena su u redovno školovanje!
Potaknuti čitanje u školama
Odmaknut ćemo se na trenutak od brojki i grafikona i pozabaviti se listama. Deset načina kako ili dvadeset razloga za popularni su način pisanja čak i među obrazovnim medijima. Jedan od njih preporučuje listu od dvadeset i pet načina kako da škole potaknu čitanje među đacima. Neke od preporuka za uprave škola i uposlenike su i otvaranje čitalačkih klubova za djecu i roditelje, organizovanje čitalačkih aktivnosti i tokom raspusta, gostovanja mladih i neafirmisanih pisaca u školama, otvaranje "hash taga" na twitteru i razmjena kratkih prikaza knjiga među đacima i nastavnicima, dijeljenje letaka sa odlomcima iz knjiga i traganja za misterioznim naslovima...
Bilo bi dobro da na nekoj od stranica koje dotiču obrazovanje pri nekom narednom čitanju nađemo i listu od dvadeset i nešto načina kako napisati školsku lektiru, te je pri tome pokušati i razumjeti, a ne tek detektirati mjesto i vrijeme radnje i glavne i sporedne likove.
Slikom da ti kažem...
Završimo ovo putovanje ne brojkama, niti slovima, već slikom.
Foto: AFP
Impresivna fotografija koju je objavio Der Spiegel prikazuje školu na otvorenom u kojoj uče mali đaci iz afganistanskog grada Jalalabad, u blizini pakistanske granice.
Kad nisu u školi, ova djeca rade u obližnjoj ciglani.
Preko pola miliona Afganistanaca u prvoj polovini 2013. ostalo je bez svojih domova. Mnogi su od njih izbjeglice u vlastitoj zemlji.
