Miralem Mehanović, diplomirani inžinjer u Mješovitoj srednjoj školi Musa Ćazim Ćatić, u Olovu 2013. godine izvršio je ispitivanje udobnosti namještaja za sjedenje koji koriste učenice i učenici. Školski namještaj, kaže, nije jedini faktor koji uzrokuje nepravilnosti u držanju i deformacije učeničkog tijela (skolioza, kifoza), ali nepovoljni uvjeti za sjedenje svakako loše utječu na rast i razvoj učenika. Višesatno sjedenje u školi nepovoljno utječe na njihov fizički, ali i na psihički razvoj. Promatrajući učenike na nastavnim satima uočio sam da školski namještaj u učionicama ne odgovara stvarnim učeničkim potrebama, učenici se vrpolje i pronalaze kojekakve položaje pri sjedenju kako bi smanjili osjećaj neudobnosti.
Problem udobnosti je ozbiljniji nego se naizgled čini. U školama se, tvrdi, uglavnom koriste stolice sa sjedištem od lijepljenog bukovog furnira, furnirski otpresci koji nemaju poželjnu mekoću sjedišta. Zbog te prisutne tvrdoće furnirskog otpreska i aktuelne biomehanike sjedenja, učenici se već prije kraja srednjeg školovanja dovode u situaciju ograničene radne upotrebljivosti zbog prisutnih problema u oboljenjima lumbalnog dijela kralješnice, a tu se praktično otvara pitanje udobnosti stolice. I dok nastavnici svakodnevno podstiču učenike da sjede pravilno, Mehanović upravo u držanju učeničkog tijela i gestama vidi kako učenici izražavaju mišljenje i stav o namještaju.
Po njemu, nije poželjno da nastavnik insistira na pravilnom položaju prilikom sjedenja. Sama činjenica, kaže, da učenici u tradicionalnom sistemu obrazovanja više sjede nego što se kreću je zabrinjavajuća. Neudobne stolice dovode do nezdravih položaja tijela, što se odražava na njihovo ponašanje; nerijetko su leđa i vratna kralješnica pogrbljeni i izazivaju bolove.
Ispitujući udobnost namještaja Mehanović zapravo ispituje vezu između udobnosti i učeničkog zdravlja. Posljedica neudobnog namještaja, objašnjava, jeste rapidan porast oboljenja kralješnice, naročito lumbalno-sakralnog dijela. U analizi uzorka od 50 učenika, njih 36 ili 70,4 % je u formi nekog oboljenja kralješnice, a tek su pri kraju srednjoškolskog obrazovanja. Dolaskom na radno mjesto takvi se zdravstveni problemi mogu multiplicirati geometrijskom progresijom. U istraživanju udobnosti koristio je anketu gdje su učenici odgovarali na jednostavna i nedvosmislena pitanja vezano za udobnost stolica na kojima sjede.
Učenici su tokom najmanje tri školska časa sjedili na svakom od ponuđenih modela stolica i nakon toga popunili anketu o udobnosti. Pored toga, učenicima su ponuđeni i drugi modeli kao moguća rješenja ovog problema – stolice sa tapaciranim sjedištem i naslonom. Istraživanje je trajalo 24 dana i u njemu je učestvovalo 50 učenika i učenica (25:25).
Pri edukaciji i pripremi ispitanika za ovo istraživanje naglašeno je da se ocjenjuje udobnost sjedišta školske stolice i njegovog utjecaja na tijelo, na njegovu glutalnu regiju. Ispitanicima je objašnjen tok ispunjavanja upitnika sa sedamnaest pitanja odnosno tvrdnji na koje su mogli odgovoriti ocjenama od jedan do devet. Učenici i učenice su za svaku od stolica mogli izabrati one od ponuđenih tvrdnji koje smatraju istinitim: osjećam se umorno; stolica mi se sviđa; osjećam se udobno.
Zaključak istraživanja je da školski namještaj nije prilagođen potrebama djece. Učenici su negativno ocijenili stolice na kojima sjede, a znatno više ocjene dali su stolicama koje su ponuđene kao idejno rješenje problema. Namještaj nije ergonomski usklađen s osnovnim antropometrijskim veličinama današnjih učenika srednjih škola. Jedan dio uzroka neudobnosti školskog namještaja su norme za izradu istog, a ako se uzme u obzir podatak da se prosječna visina populacije mijenja oko 2 cm svakih desetak godina jasno je u kojoj je disharmoniji namještaj proizveden po normama starijim od 35 godina. Danas je školski namještaj isti svojom konstrukcijom i karakteristikama za svaku školu i za svaki razred pa ako se pokloni pažnja jednom detalju školske stolice (tapacirung sjedišta) dobijamo pozitivne efekte kao što je to na ispitnom modelu ŠS3, objašnjava Mehanović. Rješenje problema on vidi u proizvodnji školskog namještaja primjerenog različitoj dobi učenika. U procesu razvoja novog školskog namještaja, kaže, trebaju sudjelovati različiti stručnjaci iz područja kao što su drvna tehnologija, ergonomija, dizajn, pedagogija, ortopedija i sl.
S druge strane, nastavnici nemaju taj problem jer imaju sasvim udobne stolice.
