Osim brzog prelistavanja časopisa, u kojem se pokušava odgovoriti na pitanja:
Zašto obrazovanje nastavnog kadra za rad u javnom školstvu na Sarajevskom univerzitetu nije dobro?
Kako školski psiholog može prevenirati vršnjačko nasilje?
U čemu je problem sa eksternom maturom?
Šta se ne smije zaboraviti u pooštravanju mjera protiv maloljetničke delikvencije?
Šta se može odmah učiniti ako kvalitet obrazovanja djece proglasimo vitalnim nacionalnim interesom?
Zašto se u izvještavanju o boravku švedske ministrice obrazovanja u Bosni i Hercegovini najmanje pominjalo obrazovanje?
Kakvu sliku o nauci kreiraju internet portali u našoj zemlji, zašto je to loše i šta se povodom toga može učiniti?
Zašto zbornik „Prevaspitavanje čovečanstva cetinjske Svetigore“ treba čitati ne samo kao antireformsku nego i kao antihrišćansku knjigu?
Kako bi savjestan nastavnik odgovorio đacima na pitanje kome bi se priklonio u sporu roditelja Emira Tahirovića sa švicarskim školstvom i sudstvom?
Kakve šanse nude škole tenisa djeci siromašnih roditelja?
Kako su srednjoškolci odgovorili na pitanje da li bi koristili mušku kontracepciju?
Kako bi se književni serijal o Stražama ruskog pisca Sergeja Lukjanenka mogao iskoristiti u školskoj lektiri?
... biće govora o Školskom pravopisnom priručniku „Principi prije pravila“, devetoj knjizi iz biblioteke „Lektira narodu“:
„(...) Zaista, šta je tako strašno u miješanju normi? Je li to jezički presedan koji se ne može dopustiti, jer bi onda i bračno miješanje mladih bilo lakše zamislivo?
Zašto onaj ko kaže na početku rečenice ugao ne smije na njenom kraju reći kut? Šta ta greška o njemu govori – da nije dobar ni srb ni hrv, ili da je ostao neuk i nepismen, što oboje izlazi na isto: da licencu za učenost i pismenost daje nacionalizam a ne lingvistika. Pa nepismenost više nema veze s pismom nego s poslušnošću." (Iz predgovora)
- biće uručena Nagrada „ŠukrijaPandžo“:
Za najbolji rad pristigao na konkurs koji je objavio magazin Školegijum...
- Matej Peljhan održaće predavanje na temu „Mali Princ i inkluzija“:
Pokušao sam si predstaviti da li bi ga pogled na fotografije uopšte usrećio ili bi se desilo upravo suprotno – da li bi ga to osjećajno uništilo, tako da bi iznova bio suočen sa svojim teškim stanjem. Pitao sam se također da li ta njegova želja nije neki znak odbacivanja realnosti, za koje mi psiholozi znamo da nije najzreliji i konstruktivan odbrambeni mehanizam. Kad mi je jednom sasvim smireno rekao da bi posljednja fotografija u seriji morala prikazati njegov povratak u invalidska kolica, posljednje su sumnje konačno nestale.
- Na dan promocije biće izložene fotografije iz serijala „Mali Princ“ Mateja Peljhana:
Sve fotografije možete pogledati u izložbenom prostoru kina Kriterion.
Školegijum, kao medij za pravednije obrazovanje, nastavlja da kritički analizira savremenu obrazovnu praksu i zagovara reformu koja će školu preobratiti od političkog instrumenta stranaka na vlasti u mjesto slobodnog, kritičkog i kreativnog spoznavanja sebe i stvarnosti.
