Prosvjetni radnici u Kantonu Sarajevo dovedeni su u situaciju da izrađuju nastavna sredstva u digitalnoj formi i time krše Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo. Naime, oni na časovima koriste nastavna sredstva koja nisu recenzirana i nisu na zvaničnom spisku odobrenih.
Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, u svrhu zakonskog reguliranja online nastave, dopunilo je Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo stavom prema kojem: Ministar može, u izuzetnim okolnostima (proglašenja nesreće, elementarne nepogode, prirodne nesreće, stanja neposredne ugroženosti, ratnog stanja i drugim izuzetnim situacijama) dati saglasnost školama za izvođenje online nastave. Zakonodavac je očito smatrao da je ovom dopunom online nastavu stavio u zakonski okvir, ali su iz Ministarstva istovremeno izradili Metodologiju realizacije online nastave u Kantonu Sarajevo sa smjernicama za izradu digitalnog obrazovnog sadržaja i praćenje, vrednovanje i ocjenjivanja učenika/ca. Ona sadrži upute školama za planiranje, pripremu, organizaciju i realizaciju online nastavnog procesa, što je sporno s aspekta Zakona o udžbenicima Kantona Sarajevo i Zakona o autorskim i srodnim pravima BiH.
Ukoliko se nastava izvodi prateći Metodologiju i kreiraju se vlastiti sadržaji kao nastavno sredstvo, krši se Zakon o udžbenicima Kantona Sarajevo, a pritom su prosvjetne radnice prinuđene odreći se vlastitih autorskih prava! Naime, prema Zakonu o autorskim i srodnim pravima u BiH, u autorska djela spadaju, između ostalog, i govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste prirode), djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkog i industrijskog oblikovanja, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom i prezentacije naučne, obrazovne ili tehničke prirode.
Prema Metodologiji, materijali koje izrađuju nastavnici za potrebe online nastave trebaju zadovoljiti iste kriterije (određene u Zakonu o udžbenicima) kao printani udžbenici i pomoćna sredstva. Trebaju sadržavati razne vrste zadataka, vježbi i pitanja, kao što ih imaju recenzirane i odobrene radne sveske. Osim što su nastavnice dužne izrađivati digitalne materijale sa problemskim zadacima i vježbama, od njih se očekuje i da prilagođavaju sadržaj udžbenika učenicama i učenicima s poteškoćama u razvoju! To prilagođavanje zahtijeva pisanje potpuno novog teksta, a prema Zakonu o autorskim i srodnim pravima, prilagođavanje originalnog djela također je autorsko djelo. U Zakonu o udžbenicima Kantona Sarajevo nije decidno navedeno da su udžbenici i radne sveske autorsko djelo, ali su autori udžbenika sa izdavačkim kućama zaključivali ugovore o autorskim djelima.
Koliko je važno da su nastavna sredstva zvanično odobrena pokazuje Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, član 12, stav (d), gdje piše da sve što se koristi u nastavi podliježe inspekcijskom nadzoru. Hoće li na kraju nastavnice odgovarati za svoje pripreme, ili je inspekcija zaista, kako je Školegijum ranije pisao, postala tehnološki višak?
Istini za volju – od početka pandemije niko od kolega nije se žalio da ga je posjetila inspekcija, ali mi godinama gledamo pravi rat izdavača protiv federalnog i kantonalnih ministarstava obrazovanja koja vode postupak recenziranja udžbenika i pomoćnih nastavnih sredstava i međusobnu borbu izdavačkih kuća na tržištu, brisanje udžbenika sa spiska odobrenih udžbenika zbog materijalnih grešaka. A sada, kada nastavnice u toku svog radnog vremena izrađuju udžbenike i druga pomoćna sredstva, prestaje biti bitno da li ima materijalnih, gramatičkih i pravopisnih grešaka! Osim toga, u izdavačkim kućama u izradi udžbenika i pomoćnih nastavnih sredstava, pored autorica, učestvuju ilustratori, kartografi, lektorice, grafičke urednice, dizajneri, a za potrebe online nastave od prosvjetnih radnica očekuje se da same izrađuju digitalne materijale.
Bojim se da sve to oko recenziranja i odobravanja sada nije bitno, jer digitalna nastavna sredstva ne koštaju ni Ministarstvo, ni roditelje – besplatna su zahvaljujući nastavnicima koji potroše sate i sate neplaćenog rada da ih izrade. Svi ti poslovi mudro su upakovani u zakonski obavezno pripremanje nastavnica za časove, ali nijednim zakonskim ili podzakonskim aktom nije definiran sadržaj pripreme. A samim tim što postoji Zakon o udžbenicima, priprema ne može obuhvatati izradu nastavnih sredstava. I, šta će sada zakonodavac?
