Rebecca Barret-Fox, profesorica sociologije na Državnom univerzitetu Arkansas, nedavno je na svom blogu objavila članak u kojem se obraća predavačicama s porukom: Vaš predmet trenutno nije najveći prioritet u životima vaših studentica, niti je prioritet u vašem životu. Njena preporuka je da se online nastava organizira na način da se studenti ne moraju konektirati u određeno vrijeme, nego kada njima odgovara, i da se svi testovi trebaju raditi uz korištenje udžbenika i interneta.
Luke Waltyer, direktor centra CUNY, smatra da se univerzitetski kursevi trebaju organizirati tako da zahtijevaju minimum: Studentima šaljite upute u vidu liste, uz resurse koji su im potrebni; jasno naglasite kada vas mogu kontaktirati; okvirno odredite koji su to rezultati prihvatljivi, ali nemojte od njih zahtijevati da ih postignu; recite im da vam zadatke šalju putem e-maila i nakon toga ih spremajte u poseban folder.
Eksperti objašnjavaju i zašto se u vrijeme vještačke tehnologije i učionica u kojima je tehnologija sastavnim dijelom preporučuje da pojednostavimo sistem učenja i usporimo ritam.
Svi smo sluđeni ovih dana. Ne smijemo zaboraviti da smo ljudi i da trebamo zajedno proći ovo što nam se dešava. Problematično je misliti da na online kurs možemo prebaciti sve što smo radili u učionici. Ukoliko tome dodamo i činjenicu da to pokušavamo uraditi usred pandemije, problem je još veći, kaže Sean Michael Morris, profesor na Univerzitetu u Coloradu i direktor organizacije Digital Pedagogy Lab, koja se bavi digitalnim obrazovanjem, tehnologijom i socijalnom pravdom. On je jedan od onih koji današnju praksu organiziranja online nastave naziva pedagogijom panike (panic-gogy). Smatra da je njen prvi princip razumijevanje praktičnih okolnosti u kojima se nalaze studenti.
Neki od studenata internet koriste samo preko mobitela. Neki imaju porodične obaveze. Neki su poslani kući i moraju pronaći novi smještaj, posao i zdravstveno osiguranje. Za univerzitetske profesore možda je najjednostavnije predavanje organizirati preko videochata, ali nije realno očekivati da će se svi studenti pojaviti i na isti način kao prije učestvovati u online nastavi, dodaje on, i univerzitetskim profesoricama preporučuje da sa studentima stupe u kontakt i putem drugih platformi, Twittera ili WhatsAppa recimo, kako bi im se dalo više prilika da ostanu u kontaktu.
Moramo imati na umu da ovdje ne pokušavamo napraviti online program učenja, niti pretvoriti naše časove u videorazgovore. Jednostavno, cilj nam treba biti da pružimo podršku našim studenticama i izgradimo zajednicu koja će moći sarađivati, kako bismo prebrodili izazove s kojima se susrećemo, kaže Robin DeRosa, direktorica Centra za otvoreno učenje na univerzitetu Plymouth State.
Za kreiranje dobrog online kursa potrebno je godinu dana planiranja i rada ljudi s različitim vještinama. Ako ljudi misle da se za tri do pet dana može napraviti nevjerovatan online kurs za neki predmet, varaju se. Mislim da se u proces trebaju uključiti i same studentice, kako bismo zajedno pronašli najbolji odgovor za obrazovanje u ovim teškim vremenima, dodala je ona, dok Morris naglašava da je ključna vještina obrazovanja u doba panike sposobnost kritičkog suosjećanja, odnosno sposobnost da situaciju vidimo onakvom kakva jeste i da shvatimo na koji način možemo funkcionirati i biti suosjećajni u takvim okolnostima.
Izvor: NPR: 'Panic-gogy': Teaching Online Classes During The Coronavirus Pandemic
