Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja u Kantonu Sarajevu je pred početak školske godine za nastavnike pripremio Uputstvo o implementaciji nastavnih planova i programa sa definisanim ishodima učenja za školsku 2023/2024. godinu. No, čini se da su se autorice i autori izgubili u procesu reforme obrazovanja!
Naime, nakon uvida u sadržaje predmetnih kurikuluma i obrasce za izradu godišnjih planova i programa jasno je da autori Uputstva ne poznaju sadržaje predmetnih kurikuluma. Novi obrazac za godišnje planove i programe podrazumijeva saradnju svih predmetnih nastavnika radi ostvarivanja međupredmetne korelacije, odnosno povezanosti, što je u suštini dobro, ali autori predmetnih kurikuluma nisu sarađivali i u kurikulumima nema međupredmetne povezanosti!
Da su autori Uputstva proučili predmetne kurikulume uvidjeli bi, naprimjer, da nema korelacije između historije, geografije i biologije.
Kurikulumi upućuju nastavnike na mogućnost koreliranja sa predmetima u dijelovima u kojima nije moguća, a ne upućuju na sadržaje koji su u direktnoj korelaciji, kao naprimjer nastavni sadržaji o postanku čovjeka iz predmetnog kurikuluma za historiju sa nastavnim sadržajima iz biologije o čovjeku kao biološkom i društvenom biću.
Možda i znaju, ali ne mare jer znaju da će nastavnici već pronaći neku međupredmetnu povezanost i završiti posao eksperata iz radnih grupa koji su izradili predmetne kurikulume, a to znači da svaki predmetni nastavnik mora bar pročitati kurikulume za sve predmete.
Uputstvo sadrži i novi Nastavni plan i program za devetogodišnju školu, ali nastavnice i nastavnike upućuje na predmetne kurikulume koji su objavljeni još prije dvije godine i koji sadrže nastavne programe, što znači da su prvo izrađeni nastavni programi sa ishodima učenja, a zatim nastavni planovi!? Ovo je dosta neobičan redoslijed: prvo nastavni programi, pa tek dvije godine kasnije nastavni plan kojim se propisuju odgojno-obrazovna područja, odnosno nastavni predmeti koji će se izučavati u školi, redoslijed izučavanja tih predmeta po razredima, sedmični i godišnji broj nastavnih časova za obavezne, fakultativne i izborne nastavne predmete!?
Uz to u javnosti imamo nepotrebne rasprave o ukidanju bosanskog jezika time što su u nastavnom planu i programu poistovjećeni nastavni predmeti i nastavna područja. Bilo bi mnogo jasnije da je izrađena posebna tabela za prvu trijadu devetogodišnje osnovne škole, ako su već samo u prvoj trijadi predmeti grupisani u nastavna područja. Uz to, ako već fond časova ostaje isti, zašto su u ovoj trijadi predmeti grupisani u nastavna područja!? Možda da bi se stvorio dojam da kurikularna reforma donosi neke bitne promjene u odnosu na dosadašnji koncept osnovne škole?
Pozitivna strana kurikularne reforme je oslobađanje nastavnika od doslovnog poštovanja nastavnih planova i programa, čime se i đaci rasterećuju. Samo je teško vjerovati da će ovom reformom učenici biti funkcionalno pismeniji. Ishodi učenja u predmetnim kurikulumima su previše općeniti da bi đaci svih škola u Kantonu Sarajevo dobili jednako obrazovanje. Kako će učenici steći jednako obrazovanje ako svaki nastavnik određuje šta će učenik moći učiniti poslije završetka učenja, odnosno koja nova znanja, vještine i stavove će steći učenjem!?
I do sada su nastavnice, definirajući ciljeve i zadatke svakog časa, same određivale koja će nova znanja, vještine i stavove đaci steći učenjem, tako da je suštinsko pitanje šta se konkretno mijenja ovako široko definiranim ishodima učenja u predmetnim kurikulumima. U ovoj reformi obrazovanja najteže je dešifrovati dokumente, odnosno shvatiti šta se očekuje od nastavnika i šta se osim terminologije mijenja, a istina je da se tresla gora, a rodio miš.
Kurikularna reforma se provodi po uzoru na kurikulume evropskih država, ali i sa usko definiranim ishodima učenja učenici neće ostvariti bolje rezultate na međunarodnim testiranjima jer su školski sistemi u evropskim državama potpuno drugačije organizirani. Sve dok osnovna škola traje devet godina, a ne četiri ili šest, nakon čega se učenici usmjeravaju na osnovu postignuća u srednje škole, BiH će zauzimati posljednja mjesta na međunarodnim testiranjima, a na međunarodnim takmičenjima će naši učenici osvajati medalje. Ko god je upućen u historijski razvoj didaktike shvatit će da su sve nastavne metode i oblici rada u nekom vremenu već primjenjivani u podučavanju, odnosno ne postoji neograničen broj nastavnih metoda, ali ni jedna općeprihvaćena ispravna nastavna metoda.
Vjerujem da je i sloboda koja se dopušta nastavnicima u izradi godišnjih planova i programa rezultat činjenice da kreatori više ne razumiju kurikulum i da su pod pritiscima javnosti jednostavno nastavnicima dali slobodu, ali se nameće i pitanje je li davanje slobode nastavnicima zapravo odricanje od odgovornosti. Ministarstvo je platilo ekspertne i radne grupe za izradu, već drugu godinu plaćaju članove timova za podršku implementaciji predmetnih kurikuluma. Samo nastavnici koji moraju iščitavati i dešifrovati razne reformske dokumente, raditi posao ministricinih stručnjaka i popunjavati razne obrasce, odnosno na kojima je najveći dio posla, nisu plaćeni adekvatno, a ako su već prisiljeni na implementaciju besmislene reforme obrazovanja – trebalo bi ih platiti, pa da i oni u svemu vide bar neki smisao.
