Imaju li nastavnici prava na građansku neposlušnost?
Da li je ministarstvo radnom knjižicom kupilo njihovo ćutanje?
Kome prije svih treba biti okrenuta njihova lojalnost - vlasti ili djetetu?
Šta treba učiniti nastavnik i roditelj kad mu narede da koristi nekvalitetan udžbenik, u kojoj se ovnujski rog pravi od kozjeg, u kojoj se tuđi tekstovi podmeću kao vlastiti, čiji je stil aljkav, čije su ilustracije ponižavajuće za intelekt četrnaestogodišnjaka, u kojoj se djeca tretiraju kao fikusi, u kojoj se daju netačni iskazi, u kojoj desetine nepoznatih riječi nisu objašnjenje ili su objašnjene pogrešno, u kojoj nema niti jedne autorice?
Zašto stručan i savjestan i objektivan nastavnik mora koristiti čitanku odabranu nesavjesnih, nestručnih i pristranih recenzenata?
Zašto da ljudi koji se ne žele baviti rodnim pitanjima, koji ne razlikuju edukaciju i indoktrinaciju, koji se sapliću o univerzalne ljudske vrijednosti i koji osporavaju nedogmatsko obrazovanje imaju ekskluzivno pravo našoj djeci predstavljati književnost?
Nastavnici, roditelji, đaci, staratelji, prijatelji, kolege,
Pokažimo bahatoj i nesposobnoj politici da imamo znanje, savjest i dostajanstvo.
Počeli smo školsku godinu bez čitanke, završimo je tako.
