Devet osoba sjedi u sali jedne škole u Coloradu. Deset je sati ujutro, a među njima se nalaze savjetnice, psiholozi i psihoterapeuti. Kao neki trijažni tim, čekaju rezultate ankete o mentalnom zdravlju koju popunjavaju đaci devetog razreda. Posebno ih interesira kako su odgovorili na 24. pitanje: koliko su puta u prošloj sedmici razmišljali o samopovređivanju.
Nakon pregledanja rezultata, njihov je posao da razgovaraju sa svakim đakom koji je na ovo pitanje odgovorio sa vrlo često, odnosno često.
U školama u Coloradu se sve ozbiljnije pristupa programu mentalnog zdravlja i podrške đacima, ali većina škola zazire od ovakve vrste ankete – informacije su osjetljive prirode, a mnoge škole nemaju sredstava da pomognu djeci u kriznim situacijama. Osim toga, postoji i opasnost da ih se tereti ukoliko se dogodi neka tragedija. Stoga ni ne pokušavaju.
U ovoj je državi stopa počinjenih samoubistava među najvišim, kako za mlade tako i za odrasle. Kada smo počeli ovaj proces, jako dobro smo znali da ćemo naići na problematične rezultate, a naš je zadatak pomoći ovoj djeci, kaže Brian Van Iwarden, koordinator za dobro stanje.
Anketa iz 2017. godine pokazuje da je 17% đaka razmišljalo o samoubistvu, dok je 7% bar jednom pokušalo oduzeti sebi život.
Zbog toga je ova nova anketa, provedena među 3.500 učenica i učenika devetog razreda, jedan od načina da se bolje odgovori na socio-emocionalne i potrebe mentalnog zdravlja djece. U posljednje dvije godine, sa istim ciljem, promijenjen je plan i program u školama, formirana su partnerstva sa centrima za mentalno zdravlje, a i nastavnice su prošle obuku na ovu temu.
Ova anketa, pod imenom BIMAS-2 sadrži 34 pitanja, a osmislio ju je profesor sa univerziteta Sjeverni Colorado. Do sada je provedena dva puta, što je distrikt koštalo oko 2.000 dolara, a naredne se godine planira provesti i među đacima sedmog i osmog razreda. Pitanja se uglavnom tiču njihovih razmišljanja i ponašanja tokom protekle sedmice – da li su bili ljuti, da li su u kontaktu s prijateljima, imaju li problema s pažnjom ili jesu li izostali iz škole. Također, postavlja im se pitanje jesu li pokušali povrijediti sebe. Samopovređivanje može imati različite oblike: rezanje kože, namjerno uzrokovanje modrica ili odbijanje hrane.
To što se neka mlada osoba samopovređuje ipak ne mora značiti da razmišlja o samoubistvu. Zbog toga je trijažni tim tu. Oni s djecom podrobnije razgovaraju, često isti dan, ukoliko ocijene da je slučaj hitan. U dvije ankete od početka ove školske godine dvanaest đaka identificirano je kao rizičan slučaj, a nakon toga usmjereno na rad sa kriznim timovima centra za mentalno zdravlje.
Ova je anketa zasigurno već spasila nekoliko života, kazao je Jamie Murray, psiholog koji radi na ovom projektu.
Prije nego što je projekat počeo, na savjetovanje je išlo 29 srednjoškolaca. Danas je broj učenika i učenica na savjetovanju 150, a uključuje i osnovnoškolce. Pouka koja se već može izvući jeste da tinejdžerima treba pomoć kako bi se suočili sa situacijama u školi i životu. Čak su i đaci koji imaju odlične ocjene, mnogo prijatelja i vannastavnih aktivnosti među onima koji su naveli kako nisu sretni.
Nismo bili ni svjesni koliko stresa i anksioznosti osjećaju ovi mladi ljudi, kaže Murray.
Izvor: Chalkbeat: It’s OK to not be OK’: How one high school saved lives with a 34-question survey
