Ako reforma univerziteta dovede do toga da studentice i studenti na predavanjima i vježbama uče nešto korisno u vezi sa svojim budućim zvanjem, pa između ostalog i kako ne treba raditi, onda bi na Žurnalistici trebalo analizirati emisiju "Zabranjeni forum" na temu "Devetogodišnje obrazovanje" - "za" ili "protiv", emitovanu 23. maja.
U međuvremenu, jer dosta će smeća do tada proteći Miljackom, trebalo bi i za urednike i voditelje, kao za vozače, uvesti neke kaznene bodove, pa kad ih sakupe dovoljan broj poslati u neku školu novinarstva. I objasniti im da se uredništvo i novinarstvo ne uči samo gledanjem HRT-a.
Voditelj (i urednik) pomenutog "foruma", Aleksandar Hršum, u špici pompezno predstavljen kao kvalitet emisije, bio je posebno inspirisan, srećom bezuspješno, da jednu od učesnica (Žanetu Džumhur, iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje) iznervira upadicama i naštrebanim pitanjima, manirom lošeg studenta prava koji pred ogledalom vježba unakrsno ispitivanje. Želja da mu ne propadne nijedno od s mukom stečenih opštih mjesta o obrazovanju oduzela je gledaocima mogućnost da u dva sata, koliko je torok-šou trajao, čuju išta više od par konzistentnih i argumentovanih izjava gostiju.
Istovremeno je propustio da objasni iz kakve je skromne pameti ispalo pitanje emisije - "Devetogodišnje obrazovanje - za ili protiv". Ko je i zašto zaključio da je ta ofucana tema u programskom smislu važnije od ostavke ministra, ili od prijetnji sindikata da se školska godina neće završiti?
Sa profesionalnom inercijom koja bi na ozbiljnim novinarskim kućama bila nagrađena premještajem na izvještavanje s pijace ili otkazom, urednik (i voditelj) nije obezbijedio izjave glavnih 'krivaca' za uvođenje devetogodišnjeg programa, nije pružio gledaocima osnovne informacije o razlozima da se ono uvede, nije istražio niti jedan bitan aspekt svoje lažne i nebitne dileme.
Istovremeno, osim što je nosio (sponzorisano?) odijelo i nastojao da mu sagovornici i sagovornice ne završe misao, vodio je emisiju sa samo njemu vidljive visine, potpuno nezainteresovan da sasluša i razumije sagovornike, dajući prednost reklamama umjesto odgovorima. Tako je uspio da sam sobom otjelovi neke od najvažnijih problema obrazovanja: neznanje, površnost, brzopletost, samodopadnost, nestrpljenje, aroganciju, dvoličnost... Najzad, kaobajagi braneći dječija prava i potrebe potpuno je zanemario jedino dijete među gošćama i gostima.
Usput je, populistički, u maniru političara s čijim se slikama nategnuto pošprdao, dopustio puku da izgovori pokoju nesuvislu rečenicu, pod uslovom da aplaudira na njegovu komandu i da plati telekomu za svaku izgovorenu riječ. Viva demokratija!
Ako reforma univerziteta ne dobaci do Žurnalistike, valjalo bi snimak emitovati u svemir, kao smrtonosnu prijetnju svakom obliku inteligencije koji planira invaziju na Zemlju. Tako bi i novac Norveške ambasade u Bosni i Hercegovini, uložen u ovaj program, možda ispunio neku svrhu i donio neko dobro.
