U prosječnoj srednjoj školi naći ćete dovoljno lezbijki, gej, biseksualnih i trans osoba da napunite puna dva razreda, kaže autorica ovog članka, ali će vam 90 % vaših nastavnika i nastavnica, kao i drugog školskog osoblja reći kako nemaju potrebno znanje da im pruže podršku. Postoji nekoliko tehnika koje nam mogu pomoći da učionicu učinimo mjestom gdje će se trans osobe osjećati sigurnim i prihvaćenim. Autorica navodi kako često ima priliku čuti nastavnike kako kažu da u njihovoj školi nisu primijetili da postoje trans đaci: često ih se ne obavještava ukoliko neki od đaka uzima blokatore puberteta, mnogi od đaka ne žele da se autuju, ili pak ne žele da to urade u školi. Međutim, kao nastavnici i nastavnice, moramo raditi na tome da učinimo da se takvi đaci osjećaju sigurnim u našoj učionici, znali ili ne da li takvih đaka u našoj učionici ima. Raspored sjedenja može biti jako problematičan za đake koji se ne identificiraju niti kao muško niti kao žensko: Kad god mi kažu, po dva dječaka i dvije djevojčice u grupi, znam da se moram pretvarati da sam djevojčica ili ću upasti u nevolju. To me samo podsjeti na činjenicu da niko ne zna ko sam ja zapravo, kaže Sam. Đake možete zamoliti da sjednu do nekoga koga ne poznaju otprije, po datumu rođenja ili po abecedi. Raspored sjedenja vam može biti oružje protiv maltretiranja, bilo kakvog, pa i onog po transfobnoj osnovi, zato ranjivije đake smjestite sa onima koji su suosjećajniji. Prepoznati i suprotstaviti se transfobiji jedna je od ključnih tehnika, pogotovo zato što se zadirkivanje koje se dešava u školi često može bazirati na mizoginiji i transfobiji. Ključ je obrazovati sve o tome zašto takvo zadirkivanje može biti štetno. Najjednostavnija metoda za mene je bila i najefektnija: umjesto da krenem s pretpostavkom da ovi đaci iskazuju netrpeljivost, krenem sa onom da ne znaju o čemu se radi, pa kažem: Znam da vi vjerovatno niste mislili ništa loše... i objasnim o čemu se radi. Onda kažem: Sljedeći put morate znati bolje izraziti svoje mišljenje. Nakon što jednom objasnim zašto je takvo ponašanje štetno, nikako ne toleriramo buduće primjere transfobije. Dosljednost je ovdje ključ: kad god se desi takva situacija, zaustavimo se i ukažemo zašto je takvo ponašanje loše. Bitno je, također, poštivati pravo na izbor imena svakog od đaka. Za mnoge trans osobe, ime koje im se daje po rođenju nije ono koje žele da se koristi. Stoga, iako nemaju priliku zakonski promijeniti ime, poštujte njihov izbor i zovite ih imenom koje preferiraju. Isto tako, odlazak u toalet za njih može biti težak, pogotovo zato što su toaleti često mjesta gdje se dešava maltretiranje. Ranjivije đake možete u toalet poslati dok se ostali, recimo, spremaju da idu kući. Potrebno je, također, da đaci u učionici imaju priliku čuti o trans osobama među kojima mogu pronaći uzore: recimo, na časovima informatike možete pričati o Lynn Conway, na časovima književnosti o Janet Mock ili Lavern Cox, možete koristiti vizualne metode, praviti postere ili podršku zatražiti od organizacija koje vam mogu pomoći u organiziranju časova i nastavnih materijala.
Originalni tekst dostupan ovdje.
Prevela i prilagodila: Merima Dervišić
