Otkrića u hemijskom bibliotekarstvu su izuzetno rijetka, i samim tim zavrijeđuju najviši stepen pažnje bibliotečke zajednice. Zato Vas želim informirati da mi se javio moj stari drugar Dr Maša Sadacki iz Laboratorije za bibliotekarstvo visokih energija na Max Planck institutu za biblikotekarstvo, atestiranje kočnica i rajsferšlusa. Vrlo, zadihan, na granici infarktnog stanja, onako kao kroz zube prodahta nešto kao da su na ovom drugorazrednom institutu imali neviđeno otkriće: U Bosni bibliotekari protokom vremena alotropski modificiraju!!!!
Da podsjetimo, alotropska modifikacija (što bi rekli Filipović i Lipanović) ili alotropija je pojava da se ista stvar javlja u više strukturnih oblika koji se razlikuju po fizičkim i/ili hemijskim svojstvima. Tako, na primjer, alotropi su dva ili više oblika istog kemijskog elementa koji se međusobno razlikuju po načinu međusobnog vezivanja atoma. Da skratim ovu dosadu od hemije - naime, najčuveniji primjer (do sada) je bio ugljik ili karbon – C i njegove modifikacije dijamant, grafit i fuleren. Dakle sve je karbon, al' malo drugačije vežeš atome i umjesto tone ćumura, lignita, crnog uglja, dobiješ dijamanata hejbet, i pokoji štapić za grafitnu olovku HB.
Elem, sve do sada se mislilo da se to još odnosi i na neke modifikacije željeza i fosfora, ali niko nije nikada pokušao ustvrditi da se ovakva modifikacija dešava u svijetu dvonožaca, odnosno živih organizama. Na Placku su testirali, a mi ponovili eksperiment koji prevazilazi granice modernog višećelijskog bibliotekarstva.
Naime, tokom longitudinalne studije posmatranja dvonožaca koji rade u biblikotekama ili onih koji tek imaju namjeru ostvariti simbiotsko-parazitski odnos sa bibliotekom maticom primijetili smo sljedeće:
Dvonožac završava studij. U stanju je dijamanta. Svijetluca, zrači energijom, svjestan, orjentisan, komunikativan, afebrilan, eupnoičan. Pritisak 120/80 mmHg, sinapse se još uvijek uredno stvaraju. CT mozga ne indicira strukturna oštećenja.
Dolazi veseo na posao. Svojim kolegama sa osmijehom na licu kaže „Doooobrooo juuuuutro!“. Odlazi i sjeda za svoj radni sto. Počinje da radi. Primijenjuje sve što ga je naučilo u školi. Interesuje se za literaturu, dešavanja u struci. Čita, piše, radi.
Najednom, počinje da osjeća tjeskobu (prva faza alotropske modifikacije). Osjeća transfer neprijatnosti i čudne energije sa kolegama. Oni su već sivi, dobro ućumureni, skoro crni, tromi. A naš mandžurijski kandidat još uvijek svjetluca, ali sa sve manjim osmjehom na licu dok beterni ćumuri stežu obruč oko njega. Sve manje svijetli u godinama koje dolaze. Atomske veze se ponovo repozicioniraju, postaje siv, grafitno siv. Ne vjeruje šta ga je snašlo.
Kolegama drago da je i on siv i crn. Super je što i on više ne čita, sve manje radi sa korisnicima, ne prati dešavanja u struci, prati etničke odnose u preduzeću, povremeno gleda u fildžan i grah, ode i na pijacu. No svi se slažu u jednom. A to je da mrze upravu. Naravno, to ne pokazuju jer uprava daje platu. I tako malo-pomalo, razvija se strah od drugog i drugačijeg. Samo nema straha od pijace i pauze. Sve ostalo je otvoreno. Dakle, dolazimo u Parasitaneum sa pokojom fobijicom, a ostale steknemo vrlo brzo. Sve dok ne postanemo fobofobični i pocrnimo skroz u duši. Dolazimo kao dijamanti, a odlazimo kao ćumur.
Tako se rađa Borg bibliotekarstvo.
