Mapa svijeta na kojoj su prikazane životinjske vrste koje naseljavaju svaki dio našeg planeta nastavno je sredstvo koje bi poželjela svaka dječija soba. Teško je zamisliti dijete koje neće zagnjuriti u ovo šarenilo i za kratko vrijeme naučiti više zanimljivih i važnih stvari nego što bi to ikada uspjelo nagnuto nad skučeni i stisnuti udžbenik. Jedna iz serije sličnih, ona je proizvod kuće Maestral iz Zagreba. U Hrvatskoj se može nabaviti po cijeni od 69,99 kuna, a o cijeloj seriji na sajtu Školske knjige piše:
Predstavljamo vam dječje ilustrirane karte Maestral Maps! U izradi ovih karata sudjelovali su stručnjaci iz zemljopisa, ali i povijesti, etnologije, biologije, arhitekture i drugih područja. Kako bi mnoštvo podataka što više približili djeci, angažirani su i vrhunski ilustratori, koji su svoje talente dokazali mnogim domaćim i međunarodnim nagradama. U knjižarama Školske knjige možete pronaći sedam različitih dječjih karata dimenzija 140x100 cm. Karta životinja, istraživača i izuma, Sunčevog sustava ili Hrvatske – teško je odlučiti koja je karta zanimljivija i zabavnija. Odaberite i vi ilustriranu kartu za svoje dijete!, pišu iz Školske knjige.
Autorima se u ovom vrijednom poduhvatu omakla sitnica koja zaslužuje komentar. Balkan je predstavljen sa dvije sličice. Jedna je čovječija ribica (lijevo, Zapad), druga je poskok (desno, Istok). Od svih životinja, pa i onih endemičnih, zašto baš zmija otrovnica koja će u dječijoj svijesti cijelu regiju dovesti u vezu s opasnošću?
Na isti bi se način, možda, i Egipćani namrštili na izbor – egipatska kobra i nilski krokodil – kojima je predstavljena njihova zemlja. Autori bi na ovaj i slične prigovore mogli odgovoriti da svaki izbor, pa i njihov, uključuje manja ili veća ograničenja. Smjestiti cjelokupnu faunu na nepun metar i po kvadratni nemoguće je, a životinja ima mnogo i opasnih, pa im se negdje moralo naći mjesto. Iz njihove perspektive nema razloga za moralnu paniku. Ali u kontekstu antimigrantskih barikada na jugu EU, bodljikava žica između poskoka i čovječije ribice, međutim, dobija i drugačiju konotaciju.
Pred autorima, ali i recenzentima i izdavačima, još stoji težak i ozbiljan posao za koji mnogi nisu osposobljeni jer probleme nisu ni osvijestili. Znanje koje se isporučuje djeci neminovno sadrži informacije zasnovane na predrasudama, ranije naučenim ili naslijeđenim, često i u političkim okolnostima, koje im daju druga značenja. O svemu tome bi kreatori učila morali voditi računa. Za početak, tako što će osvijestiti:
- moguće prisustvo (vlastitih) predrasuda u informacijama koje se smatraju tačnim i objektivnim
- obavezu da ih se, gdje god se otkriju, makne i zamijeni korektnim.
