U Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu ministarstva obrazovanja su za 2020/21. školsku godinu odabrala udžbenike lokalnih izdavača Nam i Vrijeme koji u recenzentskim postupcima što ih je 2010, 2011. i 2012. vodilo Ministarstvo obrazovanja u Vladi FBiH, nisu dobili najbolje ocjene. Ilustracije radi – za prvi, drugi, treći i osmi razred osnovne škole odobren je 141 udžbenik, a samo dva prvoplasirana pripadaju ovim izdavačkim kućama.
Izdavači Vrijeme i Nam su sada, a tako je već nekoliko godina, izabrani bez javnog poziva i otvorene procedure, a odabrani su udžbenici koji su u recenzentskim postupcima prije desetak godina dobili jako loše ocjene. Odabrali su najslabije izdavače bez javne procedure i mogućnosti da nastavnici biraju udžbenike. Na ovaj način su djeca veći gubitnici nego izdavači jer ona dobivaju loše udžbenike. Primjera radi, mi iz sarajevske Bosanske riječi imamo 29 udžbenika sa najboljim ocjenama, a uzeli su nam jedan udžbenik u Tuzli i u Zenici tri, kaže Ivica Vanja Rorić, prokurist Bosanske riječi. On ima saznanja da nastavnici koji se pobune protiv ovakvog načina odabira udžbenika dobivaju prijetnje, te u ime grupe izdavača najavljuje žalbu Konkurencijskom vijeću BiH.
Među udžbenicima ovih izdavačkih kuća su oni koje je Školegijum analizirao u godinama kada su odobreni i u kojima su nađeni propusti poput pojašnjenja da su avenija i drvored jedno te isto, da poema u neobičnim asocijacijama dočarava rasprskavanje ljubavi, da je Molijer živio u 19. vijeku (umjesto u 17.), da strip potiče iz kamenog doba, da pozornicu čine i glumci koji se kreću i drugi predmeti neophodni za predstavu, da se kompjuteri mogu koristiti i za komuniciranje ljudi na velikim razdaljinama, da su bibliobusi pokretne knjižare u autobusu, da je bajka oblik narodnog stvaralaštva u čijoj fabuli se uklapaju magijski elementi u savršenu cjelinu koja vodi ka sretnom završetku, kako ukratko možeš iznijeti fabulu iz pjesme i slično (analize je moguće pročitati na Školegijumu pod tagom #udžbenici, gdje se nalazi i prikaz recenzentskog procesa iz tog perioda, primjeri ocjena recenzenata, i drugi tekstovi koji se odnose na ovu temu).
Postupak odabira izgledao je tako da Vlada FBiH raspisuje tender za udžbenike, izdavači se prijave, recenzenti pregledaju dobiveni materijal i daju svoje primjedbe, izdavači se očituju o tim primjedbama i recenzenti ih prihvate ili ne; potom udžbenici idu pred Vijeće za udžbenike u FBiH koje su činili kantonalni ministri obrazovanja i oni su ocjenjivali udžbenike, a u uži krug su ulazili samo oni koji dobiju ocjenu 4 plus ili 75 posto pozitivnih mišljenja. Na kraju su bila odobrena po tri udžbenika, i to oni sa najboljim ocjenama, nakon čega bi aktiv nastavnika u svakoj školi birao onaj koji im se najviše sviđa, s tim da nisu smjeli osporiti mogućnost učeniku da koristi neki drugi udžbenik, naslijeđen ili nabavljen po nižoj cijeni, ukoliko taj pripada grupi odobrenih.
Sada je iz Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona saopštenjem objašnjeno da je odluka o korištenju udžbenika/radnih udžbenika u redovnim osnovnim školama Tuzlanskog kantona u školskoj 2020/2021. godini donesena u skladu sa članom 46. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju; da je odlukom utvrđen Spisak udžbenika/radnih udžbenika koji će se koristiti u školskoj 2020/2021. godini po principu jedan udžbenik u svim osnovnim školama čiji je osnivač Skupština Tuzlanskog kantona, da je prethodno Skupština TK 2. 11. 2019. godine usvojila Zaključak kojim je podržan prijedlog Aktiva direktora osnovnih škola i Komisije za obrazovanje, kulturu, sport i mlade Tuzlanskog kantona o poduzimanju aktivnosti da se od školske 2020/2021. godine u osnovnim školama u svim razredima koristi isti udžbenik po principu trenutno najzastupljenijeg udžbenika, da je Komisija sačinjena od predstavnika Ministarstva, Komisije za obrazovanje i nauku Skupštine Tuzlanskog kantona i Pedagoškog zavoda utvrdila najzastupljenije udžbenike za sve nastavne predmete i sve razrede, a na osnovu spiskova iz škola dostavila precizan izvještaj o broju učenika koji koristi svaki udžbenik u ovoj školskoj godini, a udžbenik koji je najzastupljeniji u ovoj školskoj godini i istovremeno se nalazi na utvrđenom Spisku odobrenih udžbenika Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke koristiće se u školskoj 2020/2021. godini.
Nakon reakcije grupe izdavača koja je početkom jula 2020. sazvala i pres-konferenciju u Sarajevu i najavila obraćanje Konkurencijskom vijeću BiH, na društvenim mrežama su osvanula brojna svjedočanstva prosvjetara koji govore o pritiscima izdavača na direktore škola i nastavnike i na potrebu da nastavnici imaju veći uticaj u odabiru udžbenika.
I sama sam svjedočila tome da mi dođe u kancelariju direktor izdavačke kuće Vrijeme Zenica, i pun uvjerenja da je njegov dolazak u moju školu samo puka formalnost traži da njegovi udžbenici budu izbor mojih nastavnika. Kada je naišao na odgovor koji je podrazumijevao da će mojim nastavnicima udžbenici njegove izdavačke kuće biti na raspolaganju kao i ostalih i da će isključivo oni biti ti koji će odlučiti po kojima će raditi, uslijedio je šok, ucjenjivanje moga muža... Ja kakva sam – to me samo još više učvrstilo u namjeri da na takav način neće nametati udžbenike u mojoj školi. Bila sam jedna od rijetkih direktorica koja ga je tada odbila, i dok sam ja bila tu – tako je bilo, piše u jednom postu, uz opasku da o samim udžbenicima i načinu na koji su pisani trebala bi posebna debata da se povede. Ovakvi udžbenici kakve imamo nisu oni koji mogu zadovoljiti potrebe savremenog obrazovanja i onakvog kakvog želimo i kojem raznim reformama težimo za 21. vijek.
Oni su radeći godinama na tome danas učinili da se u većini škola radi isključivo po njihovim udžbenicima. Sada svoju odluku temelje na tome da ne žele stvarati dodatni trošak roditeljima (od čega se ježim) i s obzirom da je procentualno najviše zastupljeno udžbenika izdavačke kuće Nam i Vrijeme, oni se biraju na način kako je to urađeno, stoji u postu.
Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović (SDP), i sam književnik, nedavno je na tuzlanskoj promociji TV-serijala Školokrečina govorio o udžbenicima, a nakon ove odluke kantonalnog Ministarstva obrazovanja kaže da iz ličnog iskustva zna da su udžbenici jako loši i u lektiru ulaze samo podobni pisci. Ne vjeruje da partija iz koje dolazi, barem u Tuzlanskom kantonu, može bitno uticati na promjenu udžbeničke politike.
Lično ne mogu uticati ni na koji način jer je to kantonalno pitanje, a u kantonu su na vlasti SDA, DF i nedavno odmetnuti dio SDP-a. Ne vjerujem da se oni bave time. Ja ih zovem Vlada Envera Hodže i mislim da ta kantonalna vlada nikada nije bila gora, kaže Imamović i naglašava da zna da se u priči o udžbenicima krije veliki biznis jer Vlada od izdavača otkupljuje udžbenike za sve učenice i učenike.
U priču o udžbenicima trebala se uključiti Akademija nauka i umjetnosti na način da analiziraju udžbenike i nastavne planove i programe. Oni bi trebali da upozore i kažu da je ovo propast i da smo gotovi kada djeca koju sada učimo budu vodila državu, kaže Imamović.
No, u Akademiji nauka i umjetnosti BiH ne znaju o udžbenicima više od onog što objave mediji i što je objavljeno u studijama Čemu učimo djecu i Čemu ne učimo djecu, te ističu da nikada niko iz ANUBiH nije bio pozvan u neku komisiju za ocjenu udžbenika.
Iz rezultata PISA testa je jasno da nešto nije uredu. I u toj industriji je mnogo nepotizma, korupcije, dogovora... i zbog toga imamo drastične gluposti u udžbenicima, pa još političku indoktrinaciju kroz geografiju, vjeronauku, književnost, pa i u jezičkim primjerima i rečenicama. Ali naša vlast to radi svjesno, njima trebaju poslušni ljudi koji ne razmišljaju svojom glavom. Radila sam 15 godina na fakultetu na jednom predmetu na prvoj godini i imala sam studente iz sjajnih škola, ali bih za godinu dana jedva uspjela da ih isprovociram da kažu šta misle, i to me poražavalo, kaže akademkinja Adila Pašalić–Kreso. Sugeriše da se problem pokuša riješiti korištenjem provjerenih recepata.
U međunarodnim školama književnost i kulturu izražavanja uče na Šekspiru. Zar je problem da mi uzmemo neki od tih udžbenika i samo ih prevedemo? Osim toga, pandemija će na internet izbaciti najbolje svjetske lekcije, podsjeća Adila Pašalić–Kreso i naglašava da djeca iz BiH po znanju mogu i trebaju biti građani i građanke svijeta.
Ni u P.E.N. Centru BiH nisu upoznati sa sadržajem ili procesom odobravanja udžbenika i nikada nisu bili uključeni u ocjenjivanje udžbenika.
Nemam dodira sa udžbenicima, ali u doba studija sam imao praktičnu nastavu u školama i tada sam uočavao nelogičnosti i imao sam štošta da prigovorim, prvenstveno u čitankama koje su mi dolazile do ruku – direktor izdavačke kuće u isto vrijeme je autor tekstova u čitanci, koji ne zavređuje da bude tamo, kaže predsjednik P.E.N. Centra BiH Asmir Kujović.
Podsjećanja radi, u FBiH od 2012. nije napisan, odabran ni odobren niti jedan novi udžbenik, a izdavači tvrde da je ovakav odnos prema udžbenicima rezultat politike pogodovanja pojedinim izdavačima nakon odluke Ustavnog suda FBiH da je obrazovanje u ingerencijama kantona, čime je, kako cijene, političarima olakšano da pogoduju pojedinim izdavačima, pa su neke izdavačke kuće možda i nastale u dogovoru sa politikom – vlasnici izdavačkih kuća Nam i Vrijeme su rodbinski povezani i imaju jake političke veze sa Strankom demokratske akcije.
Ministrica obrazovanja Tuzlanskog kantona Fahreta Brašnjić objašnjava da je odabir udžbenika za narednu školsku godinu u tom i Zeničko-dobojskom kantonu zajednička akcija ministarstava obrazovanja, do koje je došlo sasvim slučajno.
Mi u Tuzli smo imali zastupničku inicijativu i odlučili smo da odaberemo najzastupljenije udžbenike jer nam je cilj da pomognemo roditeljima koji imaju više djece – da ne kupuju nove udžbenike. Na jednom seminaru srela sam ministra Kozlića i razgovarali smo o udžbenicima, njemu se dopao naš pristup, pa su i oni uradili isto. Formirali smo komisije koje su anketirale škole i, vjerujte, nismo ni obraćali pažnju na to ko su izdavači, kaže ministrica Brašnjić. Na opasku da nastavnici tvrde kako ne znaju ni za kakvu anketu, da pojedini direktori na društvenim mrežama pišu da je bilo pritisaka iz izdavačkih kuća Nam i Vrijeme, ali i da je dio odabranih udžbenika dosta loše ocijenjen u recenzijskom procesu prije nekoliko godina i da u njima ima grešaka, ministrica tvrdi da je to nemoguće.
Mi imamo izvještaje iz svake škole, tamo su popisani udžbenici koji se najviše koriste u tim školama i to su direktori potpisali. Dakle, ne možemo govoriti da je bilo pritisaka, a što se tiče grešaka o kojima govorite – mi smo tražili spisak odobrenih udžbenika, federalno ministarstvo obrazovanja ih je recenziralo prije nekoliko godina, i to je to, kaže Fahreta Brašnjić.
Rorić objašnjava da, osim lošeg obrazovnog sadržaja, ovakav odnos prema udžbenicima uništava i izdavačke kuće.
Ministarstvo kupi udžbenike odabranih izdavača i podijeli ih u školama. Ranije su nastavnici mogli kupiti i roditeljima predložiti udžbenike drugog izdavača kao alternativu, ali toga više nema. Mi smatramo da je ovo urušavanje društva i bojimo se da biti još gore ako škole pređu u ingerencije opština, a bojimo se i za opstanak izdavačke djelatnosti jer, primjera radi, Bosanska riječ je u junu krenula u štampu udžbenika – uzeli smo kredit od 250.000 KM, kupili papir i krenuli sa štampom jer mi imamo 80-ak odobrenih udžbenika, ali sada je to sve propalo i to niko ne može podnijeti, priča Rorić.
Statistike govore da se svake godine novi udžbenici sve manje prodaju. Đaci uglavnom uzimaju knjige od ranijih generacija, a jedina sigurna prodaja je ono što kantonalna ministarstva obrazovanja kupuju: za Rome, za djecu iz socijalno ugroženih porodica, za prvačiće, a pojedini kantoni za sve učenike od prvih do trećih razreda. Posljednjih godina, u sedam kantona u kojima se obrazovanje odvija po takozvanom bosanskom programu, sva ministarstva obrazovanja su otkupljivala najveći broj udžbenika izdavačkih kuća Nam i Vrijeme.
Književnica Ferida Duraković smatra da u BiH još uvijek nema kvalitetnih udžbenika jer udžbenik treba da bude informativan i inkluzivan, činjenično tačan i grafički privlačan.
Informativan znači da iznesene činjenice prvo budu u skladu s uzrastom osnovnoškolaca, da pojmovi, pojave, ličnosti, fenomeni, povijesna doba, biološke i fizičke činjenice budu objašnjene ne da pokažu veliko znanje sastavljača, nego da budu pedagoški prilagođene stepenu razumijevanja i jeziku djeteta. Sastavljači udžbenika trebaju angažovati pedagoge i nastavnike jezika kako bi informaciju u udžbeniku naveli u skladu s pravilima svoje, pedagoške i jezičke struke. Inkluzivan znači duplu pažnju pri sastavljanju udžbenika zbog djece koja nastavu prate s više nastavničke posvećenosti – u svakoj oblasti odvojiti rečenicu ili dvije o tome šta je inkluzija i kako učenici i nastavnici mogu pomoći djeci kojoj je inkluzija potrebna. Činjenično tačan znači NE prepisivati stare udžbenike ili prevaziđene enciklopedije i podastrijeti ih kao nove. Svaka struka se munjevito mijenja sa zahtjevima informatičkog doba. Ne treba da nas u poznavanju činjenica preteknu djeca koja su informatički mnogo pismenija od nas. Činjenice se mijenjaju u svim oblastima, pa se i u predmetima na to treba paziti. Grafički privlačan udžbenik dijete će mnogo radije prelistati nego neilustrovan i dizajnerski neobrađen tekst. Znači, u ekipu za sastavljanje udžbenika treba uključiti i grafičke dizajnere koji, uz svoj talent, razumiju tekstove koje obrađuju, pojašnjava Ferida Duraković.
Dakle, udžbenici koji su prije deset godina izabrani pod, najblaže rečeno, sumnjivim okolnostima, iako puni skandaloznih grešaka, ostaće stranačkim i drugim linijama nametnuti većini škola koje rade po takozvanom federalnom planu i programu. Sada ih obrazovne vlasti u dva kantona, pod uvredljivo slabim razlozima, propisuju kao jedine obavezne, iako time krše zakon i ograničavaju autonomiju nastavnika. No, čini se da će ovo nasilje nad obrazovanjem proći bez većeg odjeka u javnosti.
*Školegijum je o ovim udžbenicima pisao prije osam godina i evo ih opet kao tema istim povodom.
