Višća. Izbjegličko naselje, privremeno već devetnaest godina, na putu od Živinica prema Banovićima. Treća generacija izbjeglica nas dočekuje razdragano, širom otvorenih očiju dok rasklapamo opremu. Mikseta, veliki zvučnici, platno, projektor. Nikad većeg oduševljenja u manjem prostoru. Njihovi roditelji vire kroz prozore. I oni bi u kino ali nema mjesta. Gljiva i Ptica oduševljavaju naše male drugare. Izlazimo vani. Pokazuju nam rijeku koja ih je poplavila. Pokazuju nam svoj fudbalski teren. Svoje šupe. Kokoši. Bašte. Njihovo Naselje. U pedeset metara je njihov svijet koji počinje i završava.
- Gdje se mi nalazimo.
- Ovdje.
- Gdje tačno.
- Pa ovdje.
...
Kravica kod Bratunca. Pupak svijeta, objašnjavaju nam. Tu je potekla civilizacija svijeta. Malo je nedostajalo da u istu rupu i oteče.
...
Doboj. Djeca su sjajna. Kroz smijeh govore o strahovima i situacijama u kojima su se našla u vrijeme strašne poplave koja je zadesila ovaj grad. Tu se na kraju sve i slilo. Žele da snime horor.
Njihova želja je nama zapovijest. Snimamo horor.
Video priče iz Višće i Kravice pogledajte ovdje:
Pogledajte i jednominutni horor film dječijeg radnog tima: