Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu je N. P., studenta treće godine, kaznio opomenom pred isključenje s fakulteta zbog nekoliko statusa na Facebooku koji su objavljeni pod njegovim imenom i gdje se prepoznala jedna profesorica zaposlena na tom fakultetu, koja je i prijavila ovog studenta dekanu. Upućeni kažu da je ovo prvi ovakav slučaj na Sarajevskom univerzitetu.
Kada je objavljeno otvaranje disciplinskog postupka protiv N. P., Asocijacija studenata Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta ogradila se od njega saopštenjem u kom, između ostalog, stoji da se studentima koji ne poštuju nastavno osoblje, etički kodeks i kućni red uskraćuje zaštita Asocijacije u skladu sa Statutom i zakonom.
Komisija za disciplinski postupak izrekla je kaznu, iako nije čula odbranu studenta, nakon što im je dekan Muhamed Brka poslao dopis u kom traži da studentu bude izrečena disciplinska mjera u skladu sa Statutom Univerziteta. Naime, student N. P. je pozvan, ali mu termin nije odgovarao. Njegov advokat je dva puta pisao fakultetu, tražeći sporne Facebook-statuse i odgodu sjednice Komisije, ali bez uspjeha.
Ni u jednom spornom statusu nije napisano ime profesorice koja se žalila. Najkonkretnije što tamo piše jeste jedna moja bivša profesorica, ali to bi se moglo odnositi na bilo koju profesoricu iz mojih proteklih desetak godina školovanja ili čak fikciju, što je također ljudsko pravo, kao i sloboda izražavanja i mišljenja, mimo fakulteta i u slobodno vrijeme. Osjećam se dosta loše i uplašeno jer sada možda mogu negdje nesmotreno reći nešto kao jedna moja bivša profesorica, čak i pozitivno, a da to neko krivo tumači, te da budem isključen s fakulteta i da mi se tako uskrati pravo na obrazovanje, garantirano nizom deklaracija i konvencija, tim više jer mi je ostalo tek pet ispita do diplome. S druge strane – čak da u ovim statusima i ima elemenata klevete ili govora mržnje, a nema – to je pitanje za sud, a ne za disciplinsku komisiju fakulteta, što je u konkretnom slučaju zloupotreba položaja i demonstracija zastrašivanja. Osim toga, u toj disciplinskoj komisiji trebao je biti jedan nezavisni student Univerziteta, a ne s mog fakulteta, ali nije bio, nego je bio član studentske organizacije koja se javno ogradila od mene, iako se ovakvo nešto može dogoditi svakom od njih. Ostalo mi je pet ispita – 34 sam položio takozvanim asistentskim prosjekom. Stalo mi je do njih, ali kako učiti pod pritiskom i intruzivnim mislima, te kako doći na fakultet gdje ljudi ne da se ne pozdravljaju, već okreću glavu od vas, kaže N. P. Tvrdi da nema ništa sa registracijom FB-profila gdje su objavljeni sporni postovi, da je optužen za neke koje on nije napisao, da ne zna šta se desilo sa tim profilom, koji je već neko vrijeme nedostupan...
Ne znam šta je s tom stranicom sada, ali dok je bila vidljiva tu nije bilo prezime profesorice, ime fakulteta, ime univerziteta, logotip ili fotografije tih ustanova, njena fotografija ili bilo šta slično. Meni se na teret stavlja 11 statusa, od kojih pola nije moje i jedan je izvan roka na koji se referiraju žalitelji, kaže student N. P.
Fakultetu je, putem advokata, uputio žalbu na odluku o kažnjavanju, te se obratio inspekciji i ombudsmanima za ljudska prava, ali je Vijeće Fakulteta odbilo žalbu, a inspekcija nije reagovala u zakonom predviđenom roku.
U Rješenju kojim Vijeće fakulteta odbija žalbu studenta N. P. na odluku o kažnjavanju stoji i da se studenti moraju pridržavati Statuta koji, između ostalog, propisuje kulturno ponašanje i pristojnost prema profesorima, kolegama i građanima u prostorijama Univerziteta.
Profesorica čije ime je upotrebljeno u nazivu FB-profila i koja se žalila na studenta jer se prepoznala u statusima ne želi govoriti za medije.
Nisam imala namjeru da taj student bude kažnjen, ali sam željela da u akademskoj zajednici konačno progovorimo o tome, jer ja lično sam torturu putem Facebooka, a samo zbog svog imena i prezimena koje je neobično za ovo podneblje, trpila više od godinu i po – nemam vlastiti Facebook-profil, ali su mi prijatelji i rodbina prenosili šta tamo sve piše i podnosila sam to dok nisu spomenuli umrle članove moje porodice, kaže profesorica i naglašava da nije jedina na Univerzitetu koja trpi uvrede studenata na društvenim mrežama.
Lejla Turčilo, šefica Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smatra da je pogrešno kažnjavati studente za statuse na društvenim mrežama. Uz ogradu da ne zna za slučaj N. P., kaže da studenti imaju pravo na slobodu govora na društvenim mrežama, kao i u javnom prostoru, ali da često neodgovorno koriste društvene mreže, čime pokazuju nizak nivo digitalne pismenosti jer ne razmišljaju o posljedicama izrečenog ni po sebe ni po druge.
Ako traže da se njihove ocjene navode samo po broju indeksa jer smatraju da je public shaming kad nastavnik pod punim imenom objavi da su pali na ispitu, onda bi i sami o tome morali voditi računa kad olako etiketiraju nekoga. Suštinski, oni nemaju obavezu da na društvenim mrežama budu PR fakulteta ili univerziteta, niti je pristojnost mjerljiva kategorija, pa da se na osnovu toga bilo koga kažnjava, tako da sam protiv toga, ako nema jasno definiran pravilnik UNSA. Ono što mene žalosti je da se studenti, umjesto da koriste institucionalne mehanizme da riješe neke negativne pojave i probleme s nastavnicima, kojih objektivno ima, odlučuju na mahalanje po Facebooku. Još me više žalosti da i nastavnici, umjesto da grade kulturu komunikacije, prate po Facebooku šta studenti pišu i tužakaju se. Mislim da bi oni sa studentima trebali graditi odnos povjerenja i komunikacije u kom nema potrebe da ih studenti prozivaju po društvenim mrežama, nego da mogu doći i reći šta je problem, otvoreno i direktno. Fakulteti bi trebali ohrabriti studente da probleme koje imaju rješavaju kroz institucije sistema jer, objektivno, Facebook im je samo kanal gdje očito ispolje nagomilane frustracije, kaže Lejla Turčilo.
Studentska pravobraniteljica Nasiha Nuhanović cijeni da je Poljoprivredno-prehrambeni fakultet pogriješio izričući ovu kaznu ako u statusima sa Facebooka nema elemenata klevete, govora mržnje i ličnih imena stvarnih pojedinaca.
I studenti, a i asistenti, odnosno akademsko osoblje i radnici Univerziteta u Sarajevu, imaju jednaku obavezu da čuvaju ugled Univerziteta, te u slučaju kršenja te obaveze odgovaraju disciplinski. Međutim, kršenje etičkog kodeksa spada u težu povredu obaveza kada govorimo o radniku Univerziteta (konkretno asistentu), dok pisanje studenta na društvenoj mreži, ukoliko bi se moglo, pod određenim uslovima, odrediti kao neprimjereno ponašanje prema osoblju univerziteta, spada u lakšu povredu obaveza. Shodno tome, radnja asistenta ima veću težinu, kaže Nasiha Nuhanović i naglašava da svaka osuda izražavanja, pa i studenta na društvenim mrežama, ukoliko je nepravedna, predstavlja povredu slobode izražavanja. Pojašnjava da je pojava socijalnih mreža i drugih oblika i načina izražavanja na internetu dovela do određene sive zone i dosta promjenjivo ocrtanih linija primjene zakona i pravila, u smislu da li se pravila koja se primjenjuju van okvira interneta mogu primjenjivati i na sadržaj koji objavljujemo online, da je internet pravo dosta nerazvijena grana u mnogim svojim aspektima, te da postoji dosta različitih mišljenja o njegovoj primjeni. Podsjeća da Statut Univerziteta propisuje da se sva pitanja disciplinske odgovornosti uređuju prema pravilima o upravnom postupku, što znači da se primjenjuje Zakon o upravnom postupku, te upozorava da student ima pravo iznijeti svoju odbranu ili u roku od 30 dana od izricanja disciplinske mjere tražiti obnovu postupka, ako nije dobio mogućnost da sudjeluje u postupku. Naglašava da Univerzitet u Sarajevu nema izričito propisana pravila ponašanja studenata na društvenim mrežama, ali napominje da je to pitanje aktuelno već duže vrijeme, i to ne samo u našem okruženju, već i dosta šire, ali da praksa još uvijek nije definisala konkretan odgovor u obliku da ili ne.
Naša praksa se do sada, koliko je meni poznato, nije susrela sa ovom vrstom pitanja, ali inostrane jesu, pa sam proučila praksu američkih sudova koji su se bavili ovom tematikom i koji su zaključili da fakulteti, odnosno univerziteti, mogu pod određenim okolnostima disciplinski sankcionirati studenta za sadržaj koji objavljuje online ukoliko je takav sadržaj (između ostalog) prijetećeg karaktera za akademsku instituciju, ukoliko bi mogao negativno utjecati na nastavno-naučni proces, te ukoliko predstavlja očitu uvredu akademskog osoblja i ugleda same institucije. Međutim, i ovakva mišljenja moraju se uzimati sa određenom rezervom, jer je svaki slučaj potrebno dobro ocijeniti, kako se ne bi povrijedila sloboda govora koja pripada i studentima, ali i svim pojedincima, kaže Nasiha Nuhanović. Ne može komentarisati konkretan predmet studenta N. P. jer na njemu radi, zajedno sa Uredom za podršku studentima pri Univerzitetu u Sarajevu.
Rektor Univerziteta u Sarajevu Rifet Škrijelj kaže da je upoznat sa ovim slučajem i da je Poljoprivredno-prehrambeni fakultet sasvim ispravno postupio.
Dekan me vrlo precizno upoznao kada je procedura započela i sve što sam vidio pokazuje da je student preuzeo niz pogrešnih koraka, vrijeđao profesore i nanosio štetu i profesorima i fakultetu, i logično je da ga treba disciplinski sankcionisati. Sve je urađeno u skladu s aktima Univerziteta, i ja kao rektor stojim iza postupka koji je proveo dekan fakulteta. To je najpogrdniji način izražavanja prema svojim profesoricama. Nažalost, prema nezvaničnim informacijama, taj student je i ranije pravio iste stvari i mislim da su neki postupci pokrenuti pred zvaničnim institucijama u državi... Fakulteti trebaju da se bave objavama na društvenim mrežama, jer to su javni mediji koji se ne smiju upotrebljavati s ciljem nanošenja štete fakultetima i akademijama od onih koji tu stiču obrazovanje. Studenti i profesori podložni su kontroli koja ima dozu etičke i disciplinske odgovornosti. Ne mogu ja da se složim s tim da naši studenti i profesori mogu da objavljuju stvari uvredljive za državu, univerzitet ili fakultet i studente ili profesore. Sve do trenutka dok smo mi uređeno društvo i ako želimo biti uređeno društvo, svaki pojedinac mora odgovarati za ono šta radi, kaže Škrijelj. Na opasku da kažnjeni student nije dobio priliku da se brani i da profil na Facebooku s kog su objavljeni sporni statusi može biti i lažni, kaže da je Fakultet poduzeo sve korake da ne kazni nekog na osnovu lažnog profila.
Taj student je i ranije imao određene probleme sa drugim članovima akademske zajednice i sklon je izazivanju problema. Ovo je bio trenutak da se on uputi na disciplinsku odgovornost. Volio bih da se on posveti učenju i polaganju ispita, a manje vrijeđa i provocira profesore, i da završi fakultet. Kazna pred isključenje mogla je biti drastičnija, ali i blaža. Komisija koju je formirao fakultet ocijenila je na bazi argumenata. Mislim da mi moramo imati uređen Univerzitet na kom će profesori, nenastavno osoblje i studenti biti vođeni odgovornošću prema sredini u kojoj rade. Očigledno je da mi na Univerzitetu na kom je oko 27.000 studenata i 2.800 zaposlenih moramo imati pravila ponašanja, kaže rektor i naglašava da ne može profesor ili student na svom Facebook-profilu napisati najružnije stvari o nekome i biti miran.
Sve do trenutka kada djeca mogu čitati te objave – nije dobro, nije dobro da dopustimo da studenti pišu o profesorima šta hoće i profesori o studentima, ističe Škrijelj i dodaje da bi možda njegov lični stav bio i drugačiji, ali da sve što je rekao jeste stav rektora Univerziteta.
Nekoliko sati nakon prvog razgovora, rektor dopunjava svoj komentar.
I da ne mislite da se mi obračunavamo sa studentima, mi smo na isti način kaznili asistenta koji je studentima u učionici psovao. Mi ne želimo da nekog zaustavimo na putu razvoja, nego samo da spriječimo neke loše radnje, pa i taj asistent da ne vodi rat protiv svojih profesora, nego da radi normalno, ne pravi više probleme. Tako mi očekujemo da i taj student završi fakultet i ne pravi probleme, kaže Škrijelj.
Na primjedbu da bi kleveta ili govor mržnje, ako se radi o tome, trebali biti predmet sudske rasprave, a ne disciplinske komisije fakulteta, kaže da nije isključeno da će predmet završiti na sudu.
Ne smiju Univerzitet i fakultet čekati da ovi slučajevi eskaliraju dok ih sud ne riješi, a da pritom profesori i studenti na društvenim mrežama objavljuju neetičke, neakademske i neljudske sadržaje, zaključuje Škrijelj.
Odgovarajući na rektorov komentar da je i ranije imao konflikte, N. H. odgovara kako je bio žrtva seksualnog uznemiravanja jednog asistenta i da fakultet nakon prijave nije pokazao empatiju, zbog čega je taj slučaj bio predmet policijske istrage. Tada su ga mnogi nastavnici osuđivali, a otkrio je i da na fakultetu postoji potvrda da je dobio finansijsku pomoć, koju nikada nije ni tražio ni dobio.
U međuvremenu je N. P. dobio nalaz psihijatra prema kom se, između ostalog, osjeća uplašeno, stigmatizirano i nesigurno u pogledu buduće karijere.
Podsjećanja radi, jedini sličan slučaj zabilježen je u januaru 2018. godine, kada je profesorica na sarajevskom Burch univerzitetu i tadašnja potpredsjednica Saveza za bolju budućnost Adisa Omerbegović–Arapović pismenim putem zatražila od uprave fakulteta da zbog statusa koji je napisao na svom privatnom Facebook-profilu sankcioniše studenta Amera Kurtovića. On je napisao: Adis Arapović & Adisa Omerbegović-Arapović – bivši neovisni analitičari, sada Radončićevi stranački potrčci. Ali, prema dostupnim informacijama, taj student nije kažnjen.
