Bilo je uzaludno ukazivati samovoljnim stranačkim glavama uposlenika Pedagoškog zavoda Tuzla, da za odluke koje donose trebaju čuti i mišljenje onih kojih se one tiču, jalov je posao bio slati im dopise, oglašavati se preko Aktiva direktora i Razrednih vijeća, moliti za glas razuma. Ako je ovo jedini način da se osvrnu i na nas, podanike svoje u obliku čovjekolikih knjiških moljaca zatrpanih papirima zbog kojih nam već odavno trpi nastava, onda dobro: tražili ste – čitajte!
Opis poslova
Želimo uposlenike Pedagoškog zavoda Tuzla, ali i cijenjene roditelje naših dragih učenika, podsjetiti šta spada u opis poslova učitelja (onih koji podučavaju): izvođenje nastave, pripremanje nastave, ugovaranje posjeta za izvanučioničku nastavu, dežurstva, sekcije, dopunska nastava, pripremanje i izvođenje priredbi, informacije, roditeljski sastanci, pregledanje kontrolnih radova i pisanih vježbi...
Ovo je ono što većina zna. Ono što zna tek poneko je: lično i kolektivno usavršavanje (praćenje pedagoške literature, prisustvovanje seminarima, pripremanje tema od značaja za odgoj i obrazovanje...), prisustvovanje sjednicama Nastavničkog vijeća, Razrednog vijeća, stručnih Aktiva, izrada prilagođenih programa za učenike s posebnim potrebama, učešće u različitim komisijama na nivou škole, mentorstvo pripravnicima...
Ono što još stoji u pravilnicima, i u opisu je našeg posla, jeste i vođenje odjeljenske knjige za redovnu nastavu, dnevnika rada za ostale vidove nastave, knjige evidencije slobodnih aktivnosti, propisanih evidentnih listove za nastavnike i učenike i druge tabelarne preglede, evidencije o realizaciji plana stažiranja pripravnika, izrada godišnjeg plana i programa rada redovne nastave po predmetima, ispisivanje đačkih knjižica i matične knjige...
A u odjeljensku knjigu treba upisati: nastavni kalendar; raspored časova; pregled predmeta i nastavnika koji izvode nastavu; imenik učenika, opće podatke o učenicima, ocjene po predmetima i uspjeh po polugodištima i na kraju školske godine; dnevnik rada na časovima redovne nastave, kao i izostanke; podatke o saradnji sa roditeljima; zapisnike s roditeljskih sastanaka; pregled uspjeha po polugodištima; pregled ostvarenja mjesečnog i godišnjeg fonda planiranih sati po nastavnim predmetima.
I k tomu još
Međutim, da bismo napredovali u struci sve ovo nije dovoljno. Za to, između ostalog, trebamo zadovoljiti stavke iz Pravilnika o ocjenjivanju i vrednovanju rada nastavnika, te: pripremati učenike za takmičenja, objavljivati stručne radove u časopisima, sudjelovati u istraživanjima iz oblasti odgoja i obrazovanja, biti mentori studentima na pedagoškoj praksi, držati predavanja na stručnim skupovima na općinskom, kantonalnom, federalnom, državnom, međunarodnom nivou, učestvovati u radu komisija koje imenuje Ministarstvo, izrađivati brošure i publikacije iz oblasti obrazovanja i odgoja.
Ako ste (poštovani roditelji) mislili da je to sve, nije. Ima toga još: izrada specijaliziranih softwera, (ko)autorstvo udžbenika, prevodi udžbenika, priprema i realizacija okruglog stola, prezentacije i javne tribine u školi, predviđene godišnjim programom rada škole, organiziranje takmičenja i sudjelovanje u radu organizacijskog odbora za takmičenja, susrete i smotre, objavljivanje zbornika ili istraživačkog rada koji doprinosi unapređivanju odgojno-obrazovnog procesa.
Formulari, formulari, formulari...
A sad – spektakl! Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja dokumentacije i evidencije u ustanovama osnovnog odgoja i obrazovanja, objavljenom u Službenim novinama br. 8, od 12.7.2012. (hinjski, dok su učitelji na kolektivnom godišnjem odmoru) od nas se zahtijeva da vodimo i Pedagoški karton, čiji dijelovi(!?) izgledaju kao na slici 1. Također, po obrascu (slika 2) moramo izrađivati Prilagođeni program za učenike koji imaju posebne obrazovne potrebe. Na kraju balade, razrednik popunjava još i list profesionalne orijentacije (Slika 3).
Na jednodnevnim obukama, koje su uposlenice i suradnice Pedagoškog zavoda održale ne bi li podučile učitelje i učiteljice u ovom tamnom obrazovnom vilajetu kako da što bolje ponesu novo breme koje im je natovareno, sugerisano je da se menadžment škola snađe u vezi snošenja troškova za novu dokumentaciju. Jedan od njihovih prijedloga bio je i da razrednici koji imaju manji broj učenika dokumentaciju kupe od svoje plaće. Je li ovo crni humor ili zbilja, ne znam.
Čas dilema u rasporedu nastave
I, na koncu dijelimo s vama i neke od dilema:
Hoće li se učiteljima u osnovnim i srednjim školama izdati nekakav aneks na diplome, s obzirom na to da će raditi posao ljudi koji su za to završili fakultete: rad sa djecom s posebnim potrebama, pedagoško–psihološka procjena, snimanje socijalne karte porodice učenika...?
Zašto naše opservacije uopšte ne obavezuju npr. centar za socijalni rad (ako se utvrdi da je dijete zanemareno), srednje škole (ako preporuka bude da se dijete upiše u određenu školu), edukatore i rehabilitatore (ako je dijete s posebnim potrebama), policiju (ako se posumnja na zlostavljanje), liječnike (ako se primijete kakvi psiho-fizički nedostatci), državu (ako je dijete u stanju socijalne potrebe)...?
Dobro, navikli smo mi na poslušnost, popunjavaćemo pedagoške kartone. Ali, ako smo već i odlučili na ovaj način pratiti učenike tokom školovanja, zašto ti dosijei idu u ruke roditelja, a ne po službenoj dužnosti u školu u koju će dijete biti upisano?
Ko će to stisnuti petlju, pa roditelju koji je pola života proveo u zatvoru i godinama osoblju škole prijeti da će silovati (jer je to već činio) i ubiti, dati u ruke karton u kojemu je napisano da je njegovo „dijete zanemareno“, da je pretilo, ili pothranjeno, da je neuredno i nema usvojene higijenske navike...?
Kada će se učitelji baviti nastavom?
