Pismena vježba je često noćna mora za nastavnike jezika i književnosti: treba pažljivo pročitati stotine dječijih sastava koji nerijetko graniče sa nečitljivošću, zatim obilježiti sve greške i, na kraju, ono najteže – ocijeniti rad što je objektivnije moguće.
Nedavno su učenice i učenici sedmog razreda pisali dnevnik i autobiografiju. Jedna djevojčica pisala je o svom teškom odrastanju jer su je djeca izazivala zato što živi na selu i zbog odjeće koju nosi. Napisala je kako je nisu prihvatali u društvo i uglavnom je bila sama. Njoj je pismena vježba bila izvrsna prilika da se nekome povjeri. Izbor teme može biti jedinstvena šansa da bolje upoznamo svoje đake, ali i da ponudimo pomoć i spriječimo patnje i nesreće. Šta kada se dijete osjeća kao da su svi od njega digli ruke? Znamo da papir sve trpi, a nastavnice i nastavnici spremni su pročitati i najtužnije rukopise.
Za đake je veoma važan komentar koji napišemo na kraju sastava. Naravno, ovo zahtijeva mnogo vremena i potrebno je procijeniti da li je komentar neophodan ili ćemo ga napisati samo za neke učenike. Obično onima koji su pismenu vježbu napisali odlično ili vrlo dobro ne pišem komentare, osim kratke pohvale poput bravo, odlično je i slično. Kod onih slabijih nastojim pisati afirmirajuće komentare, odnosno one u kojima ću pokušati pronaći bilo šta dobro, a ono što je loše predstaviti kao priliku da sljedeći put zarade bolju ocjenu, kao naprimjer: Izvrsno si uočio šta je glavni događaj u ovoj priči. Bilo bi još bolje kada bi taj događaj ispričao malo detaljnije i kada bi pokušao da iskažeš emocije koje je on izazvao u tebi... Primijetio sam da ovakvi komentari doprinose tome da se đaci više trude, da postavljaju više pitanja i da, zapravo, više mare za rad.
Razgovarao sam sa svojim učenicima o pismenoj vježbi i nerijetko mi neki od njih kažu da im je mrsko pisati, da je to nešto što ih ne privlači, da im je teško pronaći motive... Pomislio sam da bi izbor teme i drugačiji načini prezentovanja mogli biti bolji pokretači dječije mašte. Na jednom webinaru koristili smo slike nekoliko različitih vrata, a trebalo je izabrati jedna i napisati šta se iza njih nalazi. Umjesto vrata mogu se iskoristiti slike stepenica koje negdje vode, zidova iza kojih se nešto krije i drugo. Zapravo, bilo koja vrsta slike može poslužiti za motivaciju: umjesto da napišemo teme, samo im ponudimo slike. Možda se tada razbuktaju i ispliva na površinu mašta i kreativnost koju mnogi nose u sebi, a ko zna šta još možemo saznati o našim đacima.
I, na kraju – ocjenjivanje! Njega bi trebalo prilagoditi svakoj temi i uzrastu đaka, s obzirom na očekivane ishode. Evo kako sam ja to uradio za prepričavanje u šestom razredu.
|
OCJENA |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
|
Prepričavanje |
Tema je promašena, ništa nije prepričano ili je prepričano na pogrešan način (nije stvaralački ili uopće ne podsjeća na priču koja je prepričavana); ima mnogo pravopisnih i gramatičkih grešaka; dijelovi radnje nisu obilježeni; rečenice su loše oblikovane. |
Odgovoreno je na zadanu temu, ali je napisano vrlo kratko; prepričavanje nije dovoljno detaljno; dijelovi radnje nisu pravilno obilježeni; rečenice nisu uvijek dobro oblikovane. |
Odgovoreno je na zadanu temu: prepričano je stvaralački, prepričavanje je razvijeno, ali nedovoljno (moglo bi se još proširiti); dijelovi radnje su pravilno obilježeni; rečenice su dobre, ali bez ukrasa. |
Odgovoreno je na zadanu temu: prepričano je stvaralački, prepričavanje je dovoljno razvijeno; dijelovi radnje su pravilno obilježeni; rečenice su dobre, ali bez ukrasa (stilskih izražajnih sredstava). |
Odgovoreno je na zadanu temu: prepričano je stvaralački, prepričavanje je dovoljno razvijeno; dijelovi radnje su pravilno obilježeni; rečenice su odlične – imaju dovoljno ukrasa (stilskih figura). |
Ukoliko đacima predočimo ovu tabelu, onda je i njima mnogo jasniji kriterij ocjenjivanja i znat će na šta ubuduće trebaju usmjeriti pažnju pri pisanju.
Pritom ne smijemo zaboraviti djecu s poteškoćama poput disgrafije, koja se može ispoljavati na različite načine: kod nekih učenika je to izostavljanje slova u riječima ili čitavih riječi i sintagmi, a kod nekih problem s oblikovanjem rečenica. Važno je znati prepoznati takve pojave i ocjenjivanju tih učenika pristupiti obazrivije.
