U Školegijumovoj 13. lektiri narodu izašla je knjiga analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta u osnovnim školama pod nazivom Obrazovanje u BiH: Čemu (ne) učimo djecu. Istraživanje su zajednički proveli Fond otvoreno društvo BiH i proMENTE socijalna istraživanja, dok su istraživači i istraživačice: Andrea Soldo (voditeljica istraživačkog projekta), Adila Salibašić, Adisa Marshall, Damir Šabotić, Edin Radušić, Fahrudin Bičo, Melisa Forić, Namir Ibrahimović, Narcis Hadžiabdić, Nenad Veličković, Saša Buljević, Zlatiborka Popov Momčinović i Zurijeta Smajić.
Na 338 strana podijeljenih u 6 poglavlja (Uvod, Teoretski i konceptualni okvir, Ciljevi, zadaci i metodologija istraživanja, Rezultati, Zaključna razmatranja i preporuke, Ilustracije, mape, grafički prikazi i njihova funkcija u udžbenicima, Materijalne greške) analizira se u kojoj mjeri su novi udžbenici (oni koji prate koncepciju devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja) nacionalne grupe predmeta u skladu sa savremenim pedagoškim principima kao što su interkulturalnost, univerzalne vrijednosti i ljudska prava, integrisano učenje i poučavanje te razvijanje kritičkog mišljenja. Istraživanje su proveli timovi eksperata i ekspertkinja za pojedinačne predmete – maternji jezik, istoriju, geografiju i vjeronauk, koristeći metodu analize sadržaja u toku školske 2015/2016. godine.
Analiza je urađena jer udžbenici još uvijek imaju centralnu ulogu u procesu učenja i poučavanja u osnovnim školama u Bosni i Hercegovini. Udžbenici, kako stoji u Uvodu analize, predstavljaju, s jedne strane, glavni korpus znanja koje učenici trebaju usvojiti, i, s druge strane, sredstvo za postizanje odgojno-obrazovnih ciljeva utvrđenih nastavnim planom i programom. Posebna je funkcija udžbenika razvijanje svjetonazorskog sistema, uvjerenja i vrijednosti koje proizilaze iz ideološkog okvira u društvu. Zato se autorice i autori ove analize nadaju da će nalazi i preporuke koje proizilaze iz istraživanja doprinijeti unaprjeđenju kvaliteta udžbenika u kontekstu aktuelne kurikularne reforme koja se pokreće na različitim nivoima obrazovanja u Bosni i Hercegovini s ciljem da mladim ljudima obezbijedi ključne kompetencije potrebne za lično ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, socijalnu uključenost i zapošljavanje.
Istraživanje je imalo za cilj da analizom sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta i vjeronauka procijeni rezultate reforme udžbeničke politike koja je u Bosni i Hercegovini implementirana uvođenjem devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja i to u područjima: društvene kohezije, tolerancije i interkulturalnosti, poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda te kritičkog mišljenja. Da li su vrijednosti pozicionirane kao odgojno-obrazovni ishodi u nastavnim planovima i programima i udžbenicima nacionalne grupe predmeta i vjeronauka? Da li se u udžbenicima afirmiraju univerzalne vrijednosti? Da li sadržaji u udžbenicima potiču razvoj kritičkog mišljenja? Da li je dominantna pedagoška funkcija udžbenika instrumentalna, interpretativna, ideološka ili politička? – osnovna su pitanja koja su bila u fokusu istraživanja. Kriteriji istraživanja određeni su tako da omogućavaju procjenu do kojeg nivoa je sadržaj u skladu sa opštim ciljevima obrazovanja koji su definisani Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju i dokumentima za reformu obrazovanja. Lekcije u udžbenicima su se analizirale u odnosu na set definisanih indikatora kako bi se procijenilo da li sadržaji u udžbenicima potiču aktivno učenje ili ne nude mogućnost diskusije, da li potiču rješavanje problema ili se svode na puko pamćenje činjenica, da li je prisutan multiperspektivni pristup ili pristup iz samo jedne perspektive te da li su sadržaji predstavljeni diferenciranim, kritičkim ili prosto stereotipnim prikazima.
Na osnovu analize 2688 lekcija u 68 udžbenika nacionalne grupe predmeta istraživanje je pokazalo da se u aktuelnim udžbenicima ne afirmišu vrijednosti demokratskog društva, aktivno građanstvo i socijalna uključenost, niti se u dovoljnoj mjeri potiče razvoj kritičkog mišljenja, kreativnost i aktivno učenje. Dominantni sistem vrijednosti u udžbenicima nacionalne grupe predmeta u sva tri nastavna plana i programa fundamentalno se oslanja na sociocentristički i konzervativni način mišljenja. (...) Tako se u udžbenicima predstavlja dominantna nacionalna perspektiva u kojoj je primat na kolektivnom u odnosu na individualno, u kojem se njeguje strah od drugog i samoviktimizacija, i u kojem se glorificiraju ratovi i opravdava nasilje. (...) Zaključci se donose na osnovu malog i prigodnog uzorka, ne sagledava se cjelina niti se propituju svi aspekti određenog događaja ili pojave, što dovodi do potpunog nerazumijevanja, nekritičkog promišljanja i neafirmisanja univerzalnih vrijednosti.
Na osnovu analize može se zaključiti da se od učenika u Bosni i Hercegovini očekuje da nauče i usvoje da su Romi nomadi koji se bave sitnom trgovinom, sakupljanjem otpada i muzikom, da Srbi i Crnogorci vole da ratuju, da je vjerska i etnička pripadnost istoznačna, da su svi imigranti u Evropi muslimani, da su narodi koji žive tradicionalnijim načinom života i koji se bave obradom zemlje, ribolovom i lovom primitivni, da je Afrika primitivna i siromašna, da su ateisti nemoralni, bez jasnog cilja i smisla u životu, osuđeni na propast, da su djevojčice lijepe, ljubazne i čestite, a žene su prvenstveno majke.
Da bi udžbenici poticali kritičko mišljenje, afirmaciju univerzalnih vrijednosti i imali razvojno-formativnu ulogu u cjelokupnom razvoju i obrazovanju djeteta, potrebna je radikalna i sveobuhvatna promjena koncepcije udžbenika u sklopu ukupne reforme obrazovanja.
Eksperti i ekspertkinje koji/e su radili/e na ovoj studiji u Preporuci navode da bi taj proces trebao uključivati: redefiniciju udžbenika (izvori znanja mogu i trebaju biti različiti medijski sadržaji); izradu standarda kvaliteta udžbenika (svaka jedinica u udžbeniku u funkciji obrazovnog cilja/ishoda, iz nastave uklonjen skriveni kurikulum, udžbenik kritički osporava društveno neprihvatljive svjetonazore, udžbenik ne zagovora bilo kakvu diskriminaciju, svaka jedinica u udžbeniku jasno povezana sa vrijednošću koja se njome razvija, udžbenik ne sakriva od učenika druge relevantne perspektive, savremena naučna saznanja i informacije neophodne za potpuno razumijevanje određenog problema); redefinisanje pozicije i uloge nastavnika i nastavnica u kreiranju, ocjenjivanju, odabiranju i korištenju udžbenika (budući nastavnici se tokom svog obrazovanja moraju osposobiti da koriste redefinisane udžbenike, da ih kritički analiziraju i ocjenjuju i da ih unapređuju); uključivanje Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (u uslovima zaoštrenog etničkog nepovjerenja u kojima se obrazovanje koristi kao ideološki aparat, a reforme sabotiraju od strane obrazovnih vlasti, uloga stručne institucije kao što je APOSO je od izuzetne važnosti).
Rijetke su u naučnoj i kritičnoj javnosti ovakve knjige koje pored detaljne analize problema nude i konstruktivna rješenja. Zbog toga je značaj ovog istraživanja za pravednije obrazovanje u BiH od velike koristi svim akterima uključenim u obrazovanje i odgoj djece. Istraživanje bi posebno moglo poslužiti roditeljima kao pouzdan materijal na osnovu kojeg bi trebali zahtijevati kvalitetnije udžbenike, što bi bio prvi korak ka boljem obrazovanju.
