Uskoro počinje nova školska godina – šta očekuje učenike i roditelje: rasterećenje udžbenika, novi kurikulumi?
Ono što je možda najznačajnije, i imponuje mi, jeste da smo obezbijedili novac za projekte usmjerene na đake: škola plivanja, besplatna škola u prirodi za četvrte, škola skijanja za šeste razrede i osnovna škola planinarenja za sedme razrede. To je nešto što bi trebalo da ostane iza mene, a direktno je vezano za djecu. Također, učenike očekuju reducirani nastavni programi, a prvi put će početi s primjenom i elektronski dnevnik, kao dio sveukupnog procesa informatizacije obrazovanja u Kantonu. S novom školskom godinom očekuje nas i smanjenje broja učenika po odjeljenjima u prvim razredima, što bi trebalo rezultirati kvalitetnijim radom s prvačićima.
Kako komentarišete zahtjeve Udruženja direktora osnovnih škola u KS-u koji kažu da ne znaju osnovne stvari, od godišnjeg programa rada, školskog kalendara, matične evidencije, nastavnih planova i programa, ocjenjivanja učenika...?
Rok za donošenje godišnjeg programa rada škola utvrđen je Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju KS-a, najkasnije do 30. 9, a metodologija njegovog donošenja utvrđena je Pravilnikom o vođenju pedagoške dokumentacije i evidencije, uz jasno definisanu obavezu direktora kao predlagača i Školskog odbora kao organa koji ga donosi. U skladu s Pravilnikom vodi se i matična evidencija, kao i ostala pedagoška dokumentacija. Školski kalendar objavljen je dva mjeseca prije početka školske godine, u skladu sa zakonom propisanim rokom, što je slučaj i sa kalendarom za školsku 2018/2019. godinu. On je objavljen na internet-stranici Ministarstva, te dostavljen svim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Nastavne planove i programe po zakonu donosi ministar, a Odluka o izmjenama i dopunama za školsku 2018/2019. blagovremeno je objavljena i dostavljena svim školama. Ocjenjivanje đaka vrši se u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju učenika, koji je dostupan svim školama. Imajući sve ovo u vidu, rekao bih da su takve tvrdnje, ili zahtjevi o kojima govorite, izuzetno neutemeljene.
Promjene
Sada u obrazovanju imamo tri velika procesa: jedan predmet – jedan udžbenik, rasterećenje postojećih udžbenika, kurikularna reforma...
Udžbeničku politiku vodi Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke. Naše ministarstvo je predložilo zakon o udžbenicima Vladi KS-a, koji je usvojen u nacrtu i upućen na skupštinsku proceduru. Nacrt je prošao javnu raspravu, uključujući i podršku Vijeća roditelja učenika osnovnih i srednjih škola KS-a, koje je uputilo svim zastupnicima zahtjev da podrže nacrt zakona. Zakon o udžbenicima će urediti udžbeničku politiku po principu jedan predmet – jedan udžbenik. Mi smo htjeli da donesemo zakon o udžbenicima, i on je usvojen u nacrtu, ali mora proći dalje kroz Skupštinu, što u ovom mandatu više nije moguće. Zato smo napravili alternativu i tražili da se svi izjasne već u junu koje će udžbenike koristiti, te da to objese na oglasnu tablu kako se ne bi desilo da jedna učiteljica koristi jedne, a druga druge udžbenike. Moja želja bila je da se udžbenici nasljeđuju i prosljeđuju i da se mogu koristiti više godina. To je gotovo. Sada se bune samo izdavači, jer njima to ne odgovara.
U junu ste pokrenuli anketu među aktivima o rasterećenju udžbenika. Dokle ste s tim?
Mnogo je primjedbi i kritika da se dio gradiva ponavlja, da nije neophodan, da su neke nastavne jedinice preopširne, i svi su za to da se gradivo reducira. Probali smo na početku mandata, ali je kod nastavnika postojao strah da će se promijeniti nastavni plan i da će neki predmeti izgubiti časove i neki nastavnici ostati bez posla. Ali to je bio bezrazložan strah. Sada smo završili nastavni program i dostavili ga školama za sve predmete. Imali smo problem s lektirama, i ja sam na kraju sugerisao aktivu maternjeg jezika da sve ostavi na izbor nastavnicima.
Postoji informacija da je aktiv maternjeg jezika odbio odgovoriti na zahtjev za rasterećenje udžbenika prije nego što budu definisani ishodi učenja.
Nije tačno...
Provjere
Na koji način ćete koristiti rezultate interne evaluacije nastavnika?
To je jedna vrsta provjere jesu li učenici naučili šta su trebali, i to su trebale uraditi same škole, ali mi smo, svjesni mentaliteta ljudi koji ovdje žive, znali da će se evaluacija uraditi radi reda. Stoga smo napravili pitanja i poslali školama, kako bi se rezultati provjere mogli upoređivati. Sada na nivou škola nastavnička vijeća razgovaraju o usklađenosti ocjena i stečenog znanja, jer je neko kod koga su djeca imala sve četvorke ili petice vidio da je iz tog testa dobio recimo dvojku. Neki su imali preblage kriterije i dijelili petice, a sada su im učenici dobili mnogo niže ocjene... Imamo mnogo takvih slučajeva, ali identifikovali smo problem i sada treba razgovarati s ljudima da se tako ne radi, jer imamo inflaciju visokih ocjena, što ne možemo tolerisati.
Šta je evaluacija pokazala?
Da su nastavnici preblagi u ocjenjivanju. Uskoro ćemo imati press-konferenciju, na kojoj ćemo prezentirati rezultate interne evaluacije, iako to treba služiti samo školama da vide zašto neki nastavnik ili nastavnica ima sve petice.
Šta je pokazala ovogodišnja eksterna matura?
U dosta škola se pokazalo da đaci imaju pretjerano visoke ocjene. Mi smo izrazili sumnju da negdje direktori i nastavnici dopuštaju prepisivanje i da ne dobivamo objektivne rezultate, pa smo u 20 škola s najboljim rezultatima poslali supervizore da nadgledaju proces. Eksterna matura pokazuje da matematika i maternji jezik, koji su najbitniji i nose pola norme, imaju inflaciju ocjena, ali se to već popravlja. Djeca imaju niže ocjene, a najbitniji segment je korekcija uspjeha, i na bazi ovog ne možete tvrditi da Osnovna škola Meša Selimović ima sve petice, a Čengić Vila ne. Djeca dođu u egal kada uredite te mature.
Ali u jednom danu ste radili dva testa, a postoji pravilnik koji kaže da to u nastavi nije dozvoljeno.
Mi smo zagovarali, a i Vijeće roditelja je tražilo da se radi tri dana. Razmišljali smo o tome kada smo pravili plan polaganja, ali smo ipak rasteretili djecu, jer su u jednom danu bila dva lakša testa. Morali smo tako uraditi jer smo se približili upisu u srednje škole.
To je razlog da imate primjedbe i na školski kalendar u kome se, s proljetnim raspustom, završetak školske godine pomjera duboko u juni?
Sada radimo na tome da skratimo zimski raspust na račun proljetnog i da sve završimo na vrijeme. Zato treba izmijeniti Zakon, ali to nisu krupne izmjene, a i kalendar je okvirni i on se uvijek može mijenjati.
Dokle je došao tim koji priprema kurikularnu reformu?
Napravili smo strateški dokument koji predviđa reforme. Mene je politika optuživala da ne radim, a ovdje su problem pojedinci koji utiču na sistem. Kod nas neki direktor iz, recimo, Dobroševića ili Ilijaša može zaustaviti sve procese jednog ministra, a ministar nema snagu, jer se na mikro planu zavadio sa svima. Nikome ne valjam: učiteljicama jer sam uveo informatiku i tjelesno, i to besplatno rade, ukinuo sam radne sveske, centralizovao javne nabavke... Napravili smo centralizaciju, i to su ogromne uštede.
Ali zbog te centralizacije javnih nabavki optuženi ste da pravite dogovore za sebe.
Dobro, ja odlazim, dolazi neko drugi, pa ćemo vidjeti. Ali, ako je nešto plaćano 450.000 KM, a sada to isto plaćamo 250.000 – o čemu pričamo?
Pa o korupciji u tih 250.000, ali sada za neke druge ljude?
Razumijem potrebu za optužbama, ali mi imamo komisiju koja to radi, i ne mogu ja njima narediti, kao što ni vama neko ne može narediti šta ćete pisati.
Da li je stigao ostatak skija plaćenih u decembru prošle godine? Priča se da je dio onoga što je došlo u februaru pokraden ili izgubljen...
Rekli su mi da je došao drugi dio. Stalno me terete da sam gurnuo ruku nekom u džep i zaustavio određene procese, zbog čega imam ogromne probleme, počev od plata dekana u visokom obrazovanju, koje sam sa 120.000 smanjio na 30.000 KM. Škola skijanja trebala je biti projekat kojim ću se ponositi... Vjerujem da će ljudi za nekoliko godina i govoriti da je to projekat koji je obilježio moj mandat. Podržali su ga i premijer i drugi ministri. Kada sam zagovarao tu ideju, nisam ni sanjao da ćemo nabaviti opremu, jer su to ogromna sredstva. Međutim, na kraju godine je ostao neutrošen novac, koji se ne može prenijeti u budžet naredne godine. Ministar Šabić i ministar prostornog uređenja dali su novac za skije, a mene napali da sam uzeo novac od privrede. Tada smo tražili informacije ko može brzo, za mjesec ili mjesec i po, isporučiti tolike skije, i svi su rekli da je to nemoguće tako brzo. Samo u Intersportu su rekli da mogu...
I šta je sada sa skijama?
Ugovore su potpisale škole i dogovorile se s dobavljačem da trećinu isporuče odmah.
Ali, kakvo je stanje u ovom trenutku?
Do kraja augusta dolazi druga trećina, i u septembru ili oktobru treća. A, koliko ja znam – ni jedne jedine skije nisu nestale. Ima polomljenih štapova, ali to je karakteristično za početnike.
Kakav je plan za školu skijanja za narednu godinu?
U februaru nastavljamo, imamo tri destinacije. I ZOI je shvatio da je to za njih istorijska prilika.
Dobro, da se vratimo na kurikularnu reformu...
Prema kurikularnoj reformi bilo je otpora jako dugo, ali krećemo s pilot-projektom za maternji jezik. Urađen je na nivou države, a mi trenutno radimo na njemu. Sada svaki predmet ima ishode koji jasno pokazuju šta učenik treba da zna. Radićemo samo maternji jezik, jer on ima najveći fond sati, a od drugog polugodišta ostale predmete. Napravili smo komisije i one bi trebale do januara završiti s poslom, pa da onda pilotiramo sve predmete. Sljedeće školske godine to može zaživjeti.
Šta je urađeno na državnom nivou?
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH izradila je ishode učenja za sve nastavne predmete, a koji će biti osnova za izradu predmetnih kurikuluma.
Kašnjenja
Bilo je primjedbi da škole nisu dobile saglasnost na interne akte nastale u skladu s novim zakonom?
Ukoliko mislite na pravila škole kao opći akt, nakon donošenja Zakona sve odgojno-obrazovne ustanove bile su obavezne da ga donesu i dostave ministarstvu na saglasnost. Nova pravila dostavljena su Ministarstvu i sada su u obradi, provjeravamo ih i vratićemo ih školama s primjedbama i sugestijama. Za određeni broj škola, trideset i dvije tačno, izdata je saglasnost, dok je u obradi još sedamdeset, imajući na umu da su neke već dobile zahtjeve za korekcije.
Kasnili su i regresi, nagrade...
Regresi nisu kasnili, ali morate povezati cijeli Kanton, jer ne može jedan sektor mimo drugih. Platu smo sada pomjerili još malo jer operativni centar čeka kraj mjeseca da pokupi podatke od škola i onda pravi obračun, ali sada smo to spustili na 10. u mjesecu.
A nagrade za direktore?
Riješili smo to tako što smo se opredijelili da škole podijele nagrade, ali umjesto da novac prebacimo njima – ostavili smo ga kod nas. Taj milion procentualno ćemo podijeliti školama na osnovu broja uposlenika. Svaka škola će imati istu mogućnost da nagradi svoje zaposlenike. Dakle, problem je bila preraspodjela novca, i sada smo to uradili, pa očekujemo da škole završe svoj dio posla.
Zašto to nije moglo ranije, na početku raspusta?
U pravu ste, ali imamo određene administrativne obaveze.
Osvrt na mandat
Kako biste ocijenili svoj mandat u protekle četiri godine?
Zatekao sam ogromne probleme kad sam došao: pravosnažne sudske presude za 40-ak miliona KM, škole koje po godinu dana nisu mogle platiti račune, fakture koje nisu bile plaćene... U takvom ambijentu nisam mogao biti fokusiran na reforme i unapređenje sistema, nego samo na rješavanje problema. Bilo me strah u startu, ali sam malo razgovarao s ljudima, s tadašnjim premijerom, i zamolio ga da mi dopusti da sam raspolažem budžetom, da mi ga ne smanjuje, i sve to smo riješili. Prekontrolisali smo škole i zatekli haos, jer su one samo zapošljavale, imale noćne čuvare, servirke... Fokus mi je bio na finansijskoj stabilnosti, i to sam uradio. Želja mi je bila modernizirati obrazovanje – nedavno sam na jednoj konferenciji u Beogradu govorio o novim tehnologijama u obrazovanju, gdje su nas svi pohvalili. Davao sam intervjue za regionalne medije i prezentovao naše rezultate. Kada ispričam šta smo uradili, svi pitaju kako smo uspjeli, kako mi to možemo, jer oni nešto slično nisu uspjeli uraditi... Za mene je modernizacija i informatizacija veliki uspjeh. Puno sam rizikovao, ali sam napravio nešto pravedno za sve učenike s upisom u srednje škole.
Kada govorite o čuvarima – prigovaraju vam da ste školama preporučili da kupe protupožarne uređaje koji im ne odgovaraju, a prodavala ih je firma čiji je vlasnik, navodno, vaš prijatelj?
Odgovorno tvrdim da ne poznajem tog čovjeka. Doveo ga je direktor jedne škole jer su direktori tražili te uređaje nakon što je neke od njih kaznila inspekcija. Sami su to predložili, a mene su moji prijatelji napali što sam dao posao čovjeku koji nije iz Sarajeva, nego iz Zavidovića, ako se ne varam.
Hoće li u septembru biti izmjena na spiskovima primljenih učenika?
Mi smo napravili sistem i pokazali da može pravedno, a hoće li sada u školama mimo 24 učenika ubacivati pojedince – mogu, ali neće ugroziti one najbolje.
Koliko ste sve to što ste radili uradili samostalno, a koliko je na Vas uticala politika, Vaša stanka, druge?
Mislim da sam zbog svoje osobnosti uspio da se izvučem iz pritisaka i politike i stranke koja me predložila, i sindikata. Meni je politika prigovarala da mi sindikat vodi procese, sindikat me optuživao da politika vodi, Vijeće roditelja također, a onda su svi shvatili da moraju dati dio svoje komocije za dobar rezultat.
Jeste li sasvim zadovoljni Zakonom o osnovnom obrazovanju?
Ljudi kada ostare, mogu da žale za propustima. I ja hoću da žalim za greškama – to znači da sam nešto radio. Pokušao sam da trasiram neke puteve, pa je jedan od njih i taj kalendar, jer je potreban proljetni odmor da djeca prikupe snagu za kontrole znanja. Sada smo vidjeli da to može još bolje i skratićemo zimski raspust. Dakle, mi pomjeramo neke stvari. Bolje pokušavati i praviti greške, nego ništa ne raditi.
I, koje su vam najveće greške?
Možda što nisam uspio da radim brže, iako sam poginuo radeći. Mislim da sam trebao napraviti timove pouzdanih ljudi i dati im da sami vode procese, mimo mene. Nisam trebao raditi piramidalno, da sve moram ja, jer su se zbog toga svi počeli ponašati tako da sve pitaju, da neće ništa bez mene.
Ali, bilo je slučajeva kada su vaši saradnici radili sami i nisu bili dovoljno savjesni – sjetite se kataloga (S)kupimo domaće?
Pa to su možda bili lični interesi pojedinaca, ali moj fokus je bio na sistemu. Zamislite da sam svakoga provjeravao: šta ko radi, ko šta o kome govori... To jeste bitno, ali ni blizu kao sistemska rješenja, zakoni, podzakonska akta i slično; oni omogućavaju napredak. Dakle, mogao sam se fokusirati na mahalu, ali moj cilj je bio sistem i da djeca imaju bolje uslove. Mnogi mi govore da sam davno trebao uraditi ovo za djecu, ali nismo imali novca. Sada dajemo milion za plivanje i za školu u prirodi, imamo i objekat. Napredak nosi dobre, ali i loše stvari. Cilj je da odvojimo djecu od telefona i računara i odvedemo ih u prirodu.
Gdje je taj objekat gdje će se odvijati besplatna škola u prirodi i ko je vlasnik?
Škola u prirodi se realizira u objektu u Šabićima, koji je u sastavu javne ustanove Zaim Kolar Trnovo, čiji je osnivač Skupština Kantona Sarajevo.
Rekli ste da ste se odupirali pritiscima...
Niko ovo ne bi uspio.
U čemu su se ogledali ti pritisci?
Recimo, ako barnete direktora, a direktori su bliski stranci, onda on vrši pritisak na sve. Svi imaju svoje linije uticaja. Problem našeg sistema su pojedinci sa dna sistema koji djeluju kroz lobije.
Koji su kanali tih pritisaka?
Novinari su majstori spina, vi to znate, i kada neko spinuje – ja mogu samo plakati. Evo, recimo, neko kaže: zmije u Šabićima, a ministar vodi djecu u Šabiće, i to je gotovo. Niko nema rješenje kako izaći iz ovog. Ja sam koristio samo svoju volju.
A šta ste htjeli, a niste postigli?
Nije moglo doći na red da djeci pošaljem jasne poruke o društveno korisnom radu i odgovornosti. Mi kao sistem to sasvim gubimo. Spremili smo projekat društveno korisne edukacije za srednjoškolce, ali nas roditelji optužuju da je to besplatan rad, a nije... Djeca bi radila sa, recimo, paraplegičarima. Međutim, nisam htio da me opet optuže da đaci rade kod mog jarana u domu staraca. To je jedna od poruka koju nisam uspio poslati, iako sam je sebi stavio kao prioritet. A nisam uspio jer sam se zadržao na zakonu.
Šta je sa školom na Aneksu, hoće li proraditi do početka školske godine?
Napravili smo školski odbor koji je predložio Muniba Kukavicu za direktora jer je on direktor Osnovne škole Mehmedalija Mak Dizdar, koja nosi pola učenika te nove škole, a njemu je svakako istekao mandat. Zamolio sam načelnike da biramo tog čovjeka jer poznaje i nastavnike koje šaljemo u novu školu. Predloženi kandidat za v. d. direktora je iz zdravstvenih razloga odustao i u toku je procedura imenovanja novog v. d. direktora. Drago mi je da je tenderska procedura za nabavku opreme za školu na Aneksu uspješno završena. Narednih dana očekujemo isporuku. Od izvođača radova imamo garanciju da će sve biti okončano na vrijeme.
A Osnovna škola Hrasno?
Tamo imamo novog direktora kojeg je odabrao školski odbor, jednu učiteljicu, i to je gotova stvar.
Kako je uopšte moguće da se u nekoj školi dogodi da problemi traju godinama, da interveniše policija?
To je odlično pitanje za Školski odbor Osnovne škole Hrasno, koji je nadležan da izvrši izbor i imenuje direktora, uz poštivanje zakonom predviđene procedure. Ministarstvo predlaže, a Vlada Kantona Sarajevo imenuje samo jednog od ukupno četiri člana Školskog odbora.
O Sindikatu
Kada spomenuste sindikat – na osnovu kojih dokumenata vi ovaj sindikat s kojim sarađujete smatrate legitimnim, jer je mnogo različitih glasova o tome da nije legitiman?
Mi imamo kolektivni ugovor s njima, a Saudin Sivro ima članstvo i reprezentativnost koju mu je dalo Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, a ne ja. Dakle, njih pitajte na osnovu čega, a sva prava koja ljudi imaju dobili su kolektivnim ugovorom. Osim toga, Sivro je nama dao veću podršku za reformu nego direktori škola koji su naši. On je imao manje interesa od direktora. Pitali su me zašto sarađujem s njima i rekao sam im da ništa ne bih uradio da sam čekao da učiteljice daju saglasnost na promjene.
Šta je s nastavnicama i nastavnicima koji su tokom ljeta bez posla i primanja jer stalno rade na određeno?
Nema više nastavnika da imaju prekida. Raspisali smo javni poziv, konkurse, i sva mjesta su do 31. 8, do kraja školske godine.
Na ovom raspustu imate nastavnike bez ikakvih primanja.
To je prošlo vrijeme. Moraju imati prekid. Ako bi radili bez prekida tri godine prema Zakonu o radu automatski bi postali stalno zaposleni, a da nam nisu potrebni. Jedan broj nastavnika mora biti zaposlen na određeno jer broj učenika varira, i taj dio sklapa ugovore na određeno. Pravimo prekide i za pojedina radna mjesta koja su nesigurna. Recimo, ove godine nam je trebao profesor turskog jezika, ali dogodine nam možda neće trebati. Jednostavno ne možemo dozvoliti da je neko uvezan u sistem ako nam ne treba stalno.
Ali imate nastavnike koji su dugi niz godina zaposleni i stalno i na određeno.
Sindikat se skrbi za njih.
O visokom obrazovanju
Zašto na nastavničkim fakultetima ne postoji praksa koju bi studenti imali u osnovnim i srednjim školama – to je postojalo ranije?
U visokom obrazovanju nema praktične nastave, i to jeste najveći problem. Vlada je rekla da mora biti najmanje jedan semestar praktične nastave, a oni sada imaju najviše deset dana prakse s mentorima. Dakle – tražimo da idu na praksu, da unaprijede znanje i rad, i ja se borim za to. Ne treba tu novac, jer bi s njima umjesto šest nastavnika za šest predmeta u jednom semestru radio jedan mentor. To je ogromno unapređenje za sistem. Mi se borimo da metodika, pedagoška praksa i didaktička grupa predmeta, pedagoško-psihološka, bude zastupljena. Počeli smo pospremati odozdo, od osnovnog obrazovanja jer je ono najbitnije, ali konačno rješenje je gore i moramo pomoći da se Sarajevski univerzitet posloži.
Šta je tamo najveći problem, osim novca?
Ljudi su navikli da rade bez motivacije i ne daju društveno korisni doprinos.
A šta kažu ocjene kvaliteta?
Ma nema ih nigdje na međunarodnim listama. Ima tih agencija kojima platite, ali postoje i zvanične liste. Trenutno dijelimo novac za nauku, i znate koliko ih se prijavilo – nekoliko ljudi sa cijelog Univerziteta.
Koliko Ministarstvo može uticati na fakultete s aspekta loše prolaznosti na nekim predmetima ili na unapređenje naučno-istraživačkog rada?
Sada sami fakulteti vrše pritisak na te pojedince jer im oni kvare imidž. Osim toga, izlazi posljednja generacija profesora koji su to držali na taj način.
Koliko ima istine u tome da neki profesori čuvaju katedre svojoj djeci i, ako je to istina, kako se riješiti nepotizma u visokoobrazovnim institucijama?
Ima ta priča socijalnu dimenziju, da dijete naslijedi posao svog roditelja...
Pa nismo mi država u vlasništvu dvije porodice?
Nismo, svi se moraju mijenjati, ali ljudi ne rade na sebi, i ja nemam s kim pomjerati stvari. Mogu ogovarati, tražiti utjehu u drugom, ali nema potencijala.
Ili je loše raspoređen?
Ma nema ovdje guranja. Svako se bori za sebe i radi na sebi koliko može.
Je li vas neko gurao?
Mene nije, sve sam sām postigao. Porijeklom sam iz Pazarića; otac je bio prosvjetni radnik; doktorirao sam, ali sam želio da dam doprinos, i shvatio sam da bez politike nemate mogućnosti da utičete, da pomjerate stvari. Sada sam ostvario neke ciljeve koje sam sanjao, kao naprimjer da sva djeca nauče plivati. Mislim da sam ja više socijaldemokrata od ovih koji sebe tako zovu. Šta su oni uradili za djecu? Ništa im besplatno nisu dali! A ja ću sada u NVO-sektor i sve ću ovo štititi. Pravim tim ljudi koji su povezani s obrazovanjem i za koje sam uvidio da imaju dobru namjeru, da rade za struku, a ne za sebe. S njima ću praviti jednu organizaciju koja će pokušati ovo što sam ja pokušavao.
