Ministar obrazovanja Kantona Sarajevo kandidat je na predstojećim lokalnim izborima u BiH, i to nije problem, ali je problem što je vlastitu vijest o tome, dan pred početak zvanične predizborne kampanje, objavio na svom Facebook profilu, istina privatnom, ali istom onom na kojem mjesecima unatrag objavljuje informacije i fotografije sa svojih ministarskih posjeta školama, fotografije susreta s djecom, dodjele stipendija, potpisivanja ugovora za dodjelu novca za realizaciju projekata u školama, javne pozive za učenike, potpisivanje ugovora za stipendije...
Nekoliko dana ranije na svom Facebook profilu objavio je poziv svima koji imaju neko pitanje vezano za obrazovanje da ga postave, a on će odgovoriti. Za 24 sata dobio je više od 300 pitanja, od kojih su neka suštinska za odvijanje nastave online ili kombinovanom metodom!
Na ova pitanja odgovorio je narednog dana u 20-minutnom videu na YouTube kanalu Obrazovanje 2020 – na 300 pitanja za 20 minuta!
U isto vrijeme, na Facebook profilu napisao je obavijest o kandidaturi: Imali ste sedam mjeseci da me upoznate i shvatite da zaista slušam šta i kako narod govori, a ne opozicija ili pozicija jer na drugi način shvatam stvarnu politiku koja je tu zbog naroda, a ne zbog mandata, upravnih odbora i komisija.
Zlonamjerni bi rekli da bi se ovo moglo nazvati klasičnom zloupotrebom djece u predizbornoj kampanji prije nego je ona i počela, ali o tome treba da brine Centralna izborna komisija i ombudsmeni za ljudska prava u Bosni i Hercegovini!
Ministar bi trebao voditi računa o svojoj profesionalnoj i političkoj odgovornosti za poziciju na kojoj je trenutno i koju, koliko je javnosti poznato, nije zamrznuo tokom predizborne kampanje. Dakle, morao bi savjesno i odgovorno obavljati posao, a ne zloupotrebljavati privatni Facebook profil koji je nastao prije nego što je postao ministar, ali na njemu piše njegovo ime i prezime i zanimanje, što prijateljima, pratiteljima i fanovima daje pravo da misle da tu prate ministra, a ne kandidata.
Istini za volju, ministar jeste kreirao i drugi profil na Facebooku, na kojem je političar, i tamo će valjda voditi kampanju, ali je sa onog profila na kojem je ministar sve svoje pratioce, fanove i prijatelje pozvao da ga zaprate i na tom drugom. Dakle, prvo ih je, jezikom ulice, navlačio na ovaj ministarski, a onda ih uljudno pozvao i na ovaj kandidatski! Da li je to fer?
Inače, osim dva na Facebooku, on ima profile i na Instagramu i LinkedInu. I na Instagramu je pozvao pratioce da ga prate i tokom kampanje. Na tom profilu ima svega, s tim da je njegovo popunjavanje intenzivirano 28. septembra, nekoliko dana prije početka predizborne kampanje.
Zašto je ovakav oblik njegove komunikacije s javnošću problematičan, osim moguće zloupotrebe djece?
Prije svega, društvene mreže nisu zvanični kanal komunikacije. To su privatna strana preduzeća kojima upravljaju algoritmi programirani da slijede interese svojih vlasnika.
Ministarstvo ima zvaničnu web-stranicu na kojoj su adrese, brojevi telefona, saopštenja i e-mail adrese, skupštinski materijali, odluke, zaključci... Zašto se tamo ne vode debate o ovim stvarima – tehnički je moguće web-stranicu nadograditi forumom.
Osim toga, Facebook i društvene mreže općenito su mjesta gdje debatiraju oni koji znaju i stalo im je, ali i oni koji ne znaju i nije im stalo ili im je dosadno, kao i plaćeni botovi koji mogu da hvale, ali i da kritikuju, a i posiju govor mržnje zbog kojeg profil može biti ugašen na sedam, deset ili mjesec dana ili zauvijek. I šta bi onda bilo sa ministrovim odgovorima na više od 300 pitanja? Nestali bi?! To je čisti dokaz da društvene mreže ne mogu biti i nisu zvanični kanali komuniciranja, pogotovo ne o obrazovanju gdje je, uz zdravstvo, koronavirus napravio potpuni haos i čijim učesnicima, a to su učenici i učenice, prosvjetari i roditelji, treba siguran i pouzdan komunikacijski kanal na kojem uvijek mogu naći dokumente i zvanične odgovore, jer ono što bilo koji ministar kaže bilo gdje jeste zvanična izjava i dokument.
No, ako ministar bira da na ovaj način komunicira s pukom, zašto nije na Facebooku ili Instagramu otvorio debatu o izmjenama Zakona o visokom obrazovanju kojima se za upis na višu godinu fakulteta mogu prenijeti svi ispiti sa niže?! Ili o Uputstvu o organizaciji i realizaciji odgojno-obrazovnog rada u osnovnim i srednjim školama na području Kantona Sarajevo u školskoj 2020/2021. godini za period od 12. 10. 2020. do 6. 11. 2020. godine, u kojem piše da se stručnim srednjim školama preporučuje realizacija nastavnog časa u trajanju od 40 minuta, ali ne i to ko preporučuje, na osnovu koje i čije procjene, ko odlučuje o tome hoće li tu preporuku slijediti ili neće i – ako je ipak izvršna – ko će i kako napraviti nove rasporede od petka do ponedjeljka, sad sa dužim časovima, ko će i kako za dva dana spremiti nove rasporede za povratničke druge i treće razrede. Sve bi ovo sigurno na tim društvenim mrežama neko pitao, ali nije popularno, a i ne može se odgovoriti za 20 minuta!
Ali se može napisati poruka: Poštovani moji sugrađani, sugrađanke, komšije, rodbino i prijatelji, ukazala mi se čast da budem nosilac liste na lokalnim izborima 2020... Razmišljam o budućnosti! A o sadašnjosti?
