Smatrate li još uvijek dobrim aktuelni Zakon o osnovnom obrazovanju?
Bolji je od onog što smo imali. On, kao živa materija i prvi korak u reformi obrazovanja, treba stalne dorade i korekcije na bazi iskustva ljudi koji ga primjenjuju na terenu. Ipak smo malo razdrmali stanje u obrazovanju, koje je bilo jako loše, a to je posljedica činjenice da su politike imale preveliki uticaj. Sjetićete se – Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo bilo je godinu i po bez ministra zbog tih političkih trgovina i to je ostavilo dubok trag na obrazovanje. Ovaj Zakon ga je okrenuo na pravu putanju, ali ima još puno stvari koje treba popraviti.
Mislite li da je ovaj Zakon uklonio mogućnost za političke uticaje?
Nije, i toga nažalost ima još puno. Mislim da neki direktori osnovnih škola još uvijek rade kao mašinerija za ostvarivanje glasačkih ciljeva pojedinih političkih stranaka. To je jedna od tema o kojoj se mora najdrastičnije i najozbiljnije govoriti i napraviti iskorak kako bi se politika isključila iz obrazovanja.
Govorite o imenovanju direktora, ili i školskih odbora i...?
Ne, ali školski odbori su morali biti tretirani na ovaj način jer mislim da je školski odbor, u kom je bilo pet uposlenika i roditelja, proizvodio iste probleme kakvi su ovi politički; direktori su počeli osjećati odgovornost prema odborima i zbog budućih imenovanja su im se dodvoravali, pa su djeca svuda bila u prosjeku odlična, a njihovo znanje nije bilo u skladu s ocjenama. Da bi ponovo bio biran, direktor se dodvoravao roditeljima i uposlenicima.
Ali sada imate paran broj ruku...
Ali ne preovladava politika i moguće se odbraniti od nje, a, s druge strane, ako je politika odgovorna za procese u školama – mora snositi dio odgovornosti i mora imati mogućnost da upravlja nekim procesima. Ranije ste imali roditelje i uposlenike u odborima i nikakva politika nije mogla uticati na odabir direktora i kontrolu njihovog rada jer oni usvajaju programe i planove i izvještaje i upravljaju, a odgovoran je bio ministar. Vratićemo se ovdje na tezu po kojoj bi ozbiljne i normalne politike, koje ne zloupotrebljavaju položaje, birale odgovorne i ozbiljne ljude i prave, stručne kadrove, a ne one koji su dugo u stranci.
Ali i sada imate nekoliko škola u kojima procedura izbora direktora traje mjesecima i komplikovana je do te mjere da jedni kandidati optužuju druge da im prate djecu, da im prijete...
Školski odbor nije nemoćan. Da su nemoćni mogu reći samo oni koji su neodgovorni, bježe od odgovornosti ili se plaše prijetnji. Ne branim nikoga, znam da su ljudi, da bi odbranili svoju poziciju, spremni na sve, i direktori i članovi u školskim odborima, kao i u nekim drugim odborima, ali na takve pojave treba reagovati sistemski: policijom, tužilaštvom, prijavom, inspekcijom, i za to služe organi. Međutim, najveći broj odbora, njih sigurno 95 posto, radi normalno, bira normalno, ocjenjuje normalno, i nismo uočili da je paran broj ruku ili to da su svi istovjetan problem, a ako ima anomalija – naš zadatak je da te ljude označimo.
Koliko ste uopšte kao premijer mogli pratiti procese u sektoru obrazovanja?
Moram reći – nedovoljno. Imate 12 resora – to vam je kao da svakog dana imate najmanje 12 problema i nemate dovoljno vremena da im se posvetite onoliko koliko bih ja volio ili želio i koliko mislim da sistem treba obratiti pažnju, ali je činjenica da nijedan ministar ne može sam voditi to Ministarstvo. Naša najveća greška je što smo ovo Ministarstvo ostavili da se bavi predškolskim, osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem i naukom. Iako sam protiv gomilanja administracije, mislim da se isplati napraviti dva ministarstva jer ovdje imate samo škola stotinjak, a posebno je akademska zajednica i Senat i politika u visokom obrazovanju. Isplati se zaposliti još ljudi. Dakle, nisam se posvetio dovoljno, pratio sam neke ključne poslove, ali smo iz Ministarstva imali nekoliko bombica o kojima smo raspravljali dugo jer ljudi u obimu posla ispale nešto što možda i sami ne misle.
Koje bombice?
Pa, recimo, ono administrativno spajanje škola, na šta je javnost burno reagovala i na šta smo potrošili mnogo vremena.... Pa je bilo nekih pravilnika o prijemu uposlenika ili izmjena u nastavnom planu i programu, nakon čega smo imali reakcije i promijenjene stavove i korigovanje onog što je izašlo iz Ministarstva. Sve to govori da ni tamo nema dovoljno ljudi, i mislim da zato obrazovanje treba osnažiti, jer to je temelj društva i treba ga odbraniti.
Jeste li pratili trošenje novca? Tamo je mnogo novca i uvijek je pitanje troši li se on u najboljem interesu obrazovanja.
Imali smo jedne godine pad prihoda i tada smo samo Ministarstvu obrazovanja zadržali nivo novca kao prethodne godine, čime je ono zaista bilo prioritizirano. S druge strane – znao sam cjelokupnu strukturu i tranše svim korisnicima, ali nisam pratio javne nabavke jer svaki direktor ima svoje procese. Kako su oni trošili i je li moglo transparentnije – nisam o tome ni mogao imati dovoljno informacija jer se radi o hiljadu procesa svake godine.
Evo, recimo, famozne skije od gotovo 500.000 KM – plaćene su, došlo ih je samo pola, i to ne u škole, nego na skijališta, i najnovija informacija je da je dio tih skija na skijalištima pokraden, a drugi dio još nikada nije stigao?
To prvi put čujem. Mislim da je to genijalan projekt, generacijski, jer će svake godine šesti razredi naučiti skijati, više od 90 posto djece će proskijati, a imamo Sarajevo kao olimpijski grad, i sport i obrazovanje kao srodne stvari i, po mom mišljenju, to je vrhunska ideja. Možda je realizirana malo preko koljena, ali ja više volim da se nešto realizira, pa i tako kako je bio slučaj, nego da po njemačkom principu čekamo da se sve posloži, pa se onda mnogi procesi ne pokrenu nikada. Nemam informaciju da je bilo nekih problema s tim, znam da je bilo problema s dodatnom opremom, s pancericama, i ministar me obavještavao da će oni to rješavati s opštinama ili nekim drugim institucijama. Ne znam kako je to zaživjelo jer je postalo aktivno kada je počela priča o smjeni Vlade Kantona Sarajevo.
A golovi koji su kupljeni novcem Ministarstva obrazovanja u Vladi FBiH – tražio se evropski certifikat, kupljeni su golovi s američkim certifikatom i to gotovo upola manje golova od broja s kojim se krenulo?
Vi znate mnogo više nego ja, ali mi kao Vlada smo, da bi cijelo društvo imalo uvid u dešavanja oko javnih nabavki, formirali registar javnih nabavki. Na internet-stranici Vlade KS-a imate sve informacije, a svi su dužni, pa i sve škole, tu upisivati svoje nabavke. Donijeli smo i uredbu koja prati godišnje izvještavanje i nema usvajanja bilo čijeg izvještaja o radu ako u javni registar nisu uneseni podaci o javnim nabavkama. To se odnosi i na škole. Mislim da su onda one morale provoditi tendere ako su to kupovale...
Nabavka golova išla je preko Ministarstva.
I Ministarstvo je dužno cijeli proces javno prezentirati, kako bismo mogli vidjeti ako ima nekih anomalija i poduzeti radnje protiv onih koji ih počine.
Skije i uređaji za vatrodojavu kupljeni su bez tendera – dobavljači su odabrani na nečiju preporuku, a nabavka je svedena na male iznose da bi se izbjegli tenderi...
Nekada takve stvari djeluju kao prevara, ali bih volio da jedan dan provedete u sistemu javne uprave i da vidite kako je kada nešto morate kupiti, a imate Zakon o javnim nabavkama koji vam onemogućava da tri godine kupite nove kombije za javni prevoz. Dobar menadžer može iskoristiti dozvoljene zakonske mogućnosti direktnim pregovaračkim postupkom, ali ako je sve transparentno i cijena odgovarajuća. Ako su skije skuplje nego kod nekog drugog – onda je to predmet za istragu nekog organa, a mi smo ostavili dobar antikorupcijski tim koji bi se time mogao baviti. Lično nisam protiv nalaženja rješenja, a s druge strane – ako bi Ministarstvo sve nabavljalo, to bi bila centralizacija javnih nabavki prema kojoj imamo otpor zajednice jer kaže: ne možete sve iz Ministarstva, dajte nešto školama. Ključno pitanje je da li te skije vrijede koliko su plaćene ili se neko ugradio, pa dodao neke iznose, ali to trebaju ispitati policija i tužilaštvo.
Sporna je i nabavka elektronskih učionica. Informatizacija uopšte teče bez jasnog plana i strategije, postoji niz spornih javnih nabavki...
U obrazovanju nemamo strategiju informatizacije, ali smo u Vladi KS-a usvojili strategiju razvoja IT sektora i dio se odnosi na obrazovanje, ali učionice i dnevnici nisu plod ozbiljne strategije koja bi nam dala jasnu sliku. Kod uvođenja informatike imali smo ogroman otpor i društva i roditelja i nastavnika, ali su rezultati mnogo bolji od očekivanih. Mi nismo uređeno društvo, nedostaje nam sistema i – ako smo birali između toga da li da ne počinjemo ili počnemo nedovoljno kvalitetno – ja sam za to da počnemo, s tim da to bude u nekim granicama kvaliteta. Podržavam informatizaciju u školama. Pogledajte koliko smo dobili takvim upisom u srednje škole: riješili smo korupciju i nepravdu pri upisu, sve se zna po broju bodova, nema upisa preko štele ili, ako ima – svedeni su na minimum. Informatizacija će dati rezultate, iako nije plod strategije, ali ne smijemo bježati od odluka. Ako postoji sumnja da je neko zloupotrijebio ovlasti i proces – svi smo dužni to prijaviti organima i pratiti šta se dešava.
Informatičari koji poznaju potrebe škola tvrde da postoje besplatne platforme ili alati koje nude Google i drugi servisi?
Neka se odmah jave resornom ministarstvu ili nama i mi ćemo to realizirati za dan. Ono što sam vidio jeste da cijelu knjigu pretvorite u lekciju koja je prihvatljiva učeniku, a roditelju to odmah, kroz njegove odgovore, signalizira dovoljnu ili nedovoljnu količinu znanja, i to je briljantno, svojim očima sam vidio. Ako postoji nešto besplatno ili neko ko bi to donirao ili sam radio – apelujem i preko vašeg portala da se ljudi jave.
Vodi li možda Ministarstvo obrazovanja neka DIF-ovska politika: golovi, skije, plivanje, broj časova tjelesnog odgoja povećan s dva na tri – stiče se utisak da je ta fizička komponenta u fokusu?
Mislim da nije jer imamo mnogo procesa koji nemaju veze s tim: promjena nastavnih planova i programa; istorija u kojoj se uči o genocidu i o tome ko su bili neprijatelji i zločinci, a ko naše dobre komšije; informatika; matematika... Sve to nema veze s DIF-om, a to što i ministar Kazazović i ja dolazimo s istog fakulteta možda djeluje kao DIF-ovska politika. Napravite istraživanje među roditeljima koliko znači taj treći čas tjelesnog odgoja i provjerite u školama u regionu koliko ima tjelesnog odgoja u Sloveniji, Hrvatskoj... Pročitajte malo o tome. Ja sam, recimo, čitao jedan doktorat o problemima koje imaju djeca u razvoju zbog nedovoljno fizičkih aktivnosti. Kad sam bio zastupnik, triput sam to predlagao, ali nije bilo razumijevanja. I, da vas podsjetim oko tih golova: sjetite se one nesreće kada je dječak poginuo na Dobrinji na igralištu. Mi ovim isključujemo svaku mogućnost da se to ponovi, naravno, ukoliko javna nabavka nije netransparentna. Međutim, potrebno je da to budu sigurnosni golovi. Sada, da li je evropski ili američki certifikat – to ne znam. Pa, te skije: ako svi učenici nauče skijati i plivati, jer mi imamo i školu plivanja, na to bismo morali biti ponosni. S druge strane, treba istražiti jesu li te javne nabavke provedene mimo zakona, to bi trebalo biti u interesu svih nas.
Postoje li u Ministarstvu ljudi koji odlučuju mimo ministra?
Mislim da postoje i da zbog obima posla pomoćnici ministara, u prošlosti i danas, kreiraju politiku, a ne rade samo administrativne poslove. To nije dobro jer ministar i vlada trebaju kreirati politiku. Imali smo neke osnovane primjedbe zbog kojih smo mijenjali odluke ministra i njegovih saradnika i to je ukazivalo na takve pojave.
Jedan primjer je katalog Skupimo domaće s bar-kodovima i rečeno je da je ministar odobrio distribuciju tog kataloga jer je Kapo sve dogovorio s premijerom, a sadržaj kataloga je u suprotnosti s Pravilnikom o ishrani u školama.
Ideja jeste došla iz kabineta premijera, ja sam veliki zagovornik kupovine domaćeg, ali nemam pojma šta je bilo u tom katalogu i nisam stručan da to provjeravam, a apsolutno se slažem da treba biti usklađen s Pravilnikom o ishrani. Ako već radite na tom polju i uspostavljate sistem – ne bi bilo logično da neko taj sistem narušava. To što rade u edukaciji naše djece je pohvalno, a za katalog smo mogli probrati nešto što je adekvatno zdravoj ishrani, ali to je posao za struku. Veliki nedostatak našeg Ministarstva je nepostojanje ili nedovoljna prisutnost Prosvjetno-pedagoškog zavoda koji bi nadgledao pitanja struke. Dok sam bio premijer, insistirao sam da ga što prije uspostavimo.
A ko je odgovoran što se Zavod urušio i što još uvijek nije uspostavljen?
Prethodni ministri su odgovorni što se urušio, a zašto ga nema još uvijek – odgovorni smo ministar Kazazović i ja. Morali smo uložiti više napora, ali smo imali otpore politike jer oni PPZ vide kao mjesto gdje će staviti političkog direktora, a mi smo se borili protiv toga. Bio je i konkurs za direktora, ali sam tražio da bude poništen jer su već bila definisana politička kadrovska rješenja. Bivši ministri potpuno su derogirali PPZ i nisu našli novi model postojanja, isključili su direktoricu iz kolegija Ministarstva, nisu od nje tražili saglasnosti za nastavne planove i programe, nisu popunjavali upražnjena mjesta koja su nužna i nismo ga uspjeli pozicionirati gdje treba, tako da to budu kadrovi najbolji u svojoj struci, da budu nadležni u svojim aktivima za primjenu nastavnih planova i programa. Nismo od politike imali zeleno svjetlo i to će biti prvo što ćemo uraditi.
Koji su to kanali kojima politika utiče na obrazovanje?
Prije svega, preko vlada kroz koje politike najčešće realizuju svoje ciljeve, ali postoje i zaobilazni kanali. Kada je u pitanju obrazovanje – manji je prostor nego u javnim i komunalnim preduzećima, ali ovdje su ih imali preko bivših školskih odbora. Sada odnos 2:2 ne daje mogućnost da politika nameće rješenje ako su roditelji i nastavnici odgovorni. Ako su podložni činiti ustupke politikama i glasaju, onda imamo problem. Sve politike koje sam upoznao: SDA, SDP, SBB... vrlo interesno pristupaju obrazovanju. To sam vidio jer traže pozicije direktora u osnovnim školama za svoje kadrove.
Šta je cilj politike u obrazovanju? Nije valjda samo da postave nekog svog za direktora? Ne, nego da direktnim uticajem na roditelje i učenike ostvaruju političke ciljeve, te da tako stvore ogromnu glasačku bazu i mašinu. Najštetnije što sam vidio u obrazovanju je taj direktni uticaj politike i tome sam se suprotstavljao. Imamo desetak direktora koji su članovi SDA-ovog savjeta, koji kreiraju obrazovnu politiku na način da im je bitnije koliko će mandata biti na čelu neke ustanove – ako se sjećate famozne izmjene na maksimalno dva mandata – nego kakav će biti nastavni plan i program i odgojni program. Imate primjer jedne škole u Ilijašu, u kojoj se direktor ne libi da kaže kako je ta škola glasačka mašina SDA dok je na poziciji.
Govorite o Mahiru Deviću?
Upravo to! To je taj postupak s kojim se ne slažem i zato sam i napustio SDA, a ne slažem se ni s drugima jer oni žele vladati životima ljudi, učiteljima i nastavnicima objasniti da su tu dok glasaju za SDA i dok je taj neko u poziciji da odlučuje. Većina ljudi je tome podložna i zato danas i postoje glasačke mašine, jer su bivše politike to ljudima nametnule.
I čiji je onda bio najveći uticaj na novi Zakon o osnovnom obrazovanju?
Mogli ste vidjeti transparentnost donošenja tog Zakona – svi su bili uključeni, Sindikat je imao jak uticaj, vijeća roditelja imala su mogućnost artikulisanja svih zahtjeva, sastajali smo se tri ili četiri puta. S obzirom na proces inkluzije, uključili smo udruženja i roditelje, i ne možemo reći da je dominirala jedna interesna grupa. Ako je neko bio dominantniji i za sebe izlobirao više – to je možda tačno, ali mislim da je proces rađen transparentno i časno, a primjena će pokazati gdje su manjkavosti.
Kakva je uloga Sindikata osnovnog obrazovanja KS-a i gospodina Saudina Sivre? Je li on zaista na platnom spisku Ministarstva?
Možda bih imao neke koristi da kažem da jeste, ali mislim da nije. Možda ima povremena primanja za rad u nekoj komisiji ili za tumačenje kolektivnog ugovora, ali mi smo srezali sve troškove i plaćanja za komisije i ne mislim da ima ličnu korist, nisam se u to uvjerio. On je uvijek imao interes da se bori za Sindikat i da mu obezbijedi prava koja mu možda i ne pripadaju. Ali, imali smo jedan broj direktora koji pristupaju na identičan način – kažem jedan broj, jer je ogroman broj onih koji rade čestito i pošteno. Imali smo sukobe u komisiji za tehnološki višak, a ona je, mogli bismo reći, bila u rukama Sindikata više nego je potrebno, pa smo i to iznivelisali. Ne mislim da je Sivro političan, da je imao neku ličnu korist, ali jeste radio u interesu Sindikata, i možda bih i ja tako radio na njegovom mjestu.
U toku je izrada reformskih dokumenata koji bi trebali biti gotovi za primjenu u novoj školskoj godini. Ali, koliko je poznato, u ovom trenutku nema dokumenata, a septembar je blizu?
Mi jesmo pravili greške i ja preuzimam odgovornost za vrijeme dok sam vodio Vladu Kantona Sarajevo, jer nam se prečesto dešavalo da od Ministarstva dobijemo dokumente koje trebamo primjenjivati retroaktivno. Jasno je propisano zakonima da ono što se primjenjuje od septembra mora biti gotovo do maja, sve drugo nije zakonito. Dešavalo se da nešto stigne u zadnji tren, ali zavisi od kapaciteta i tima koji to priprema: ako će raditi marljivo i predano i s mnogo pametnih ljudi – mogu stići, a ako je to urađeno tek tako – vidjećemo.
Trenutno je u školama u toku interna evaluacija profesora putem testova koje djeca rade anonimno i bez ocjene – ima li ona smisla ako u septembru idemo s reformom?
Mislim da je to nužno! Da li sada ili naredne godine – ne znam, ali u mnogo slučajeva smo ustanovili da s istom knjigom i istim nastavnim planom i programom u tri razreda djeca imaju iste ocjene. Uglavnom su svi odlični, a u provjeri znanja se pokaže da u dva razreda znanje nije u skladu s ocjenama, i onda to znači da je do nastavnika. Internom evaluacijom targetira se kvalitet nastave i predavača i to koliko je neko kompetentan da djecu nauči. Tu dobijete razliku između dobrog i lošeg nastavnika. Da situacija nije ovakva kakva jeste, ja bih insistirao i na eksternoj maturi u srednjim školama i na provjeri znanja svake tri godine. Najporaznije je što istraživanja znanja naše djece, koja su prepametna, na nivou svjetskih standarda pokazuju da smo pri dnu ljestvice EU, a da ne govorim o zemljama trećeg svijeta kojima nismo ni konkurentni. To se samo može dovesti u vezu s kvalitetom nastave.
Je li politika jednog udžbenika najbolje rješenje?
Nisam stručan i nisam bio posvećen toj temi. Ona ima ekonomsku korist u odnosu na to da roditelj svake godine mora kupovati različite knjige. Vjerovatno ima svoje mane i nedostatke, ali dosadašnja politika s ovoliko udžbenika u kojima je to postalo personalno nastavničko pitanje je rašomonijada, i mi imamo problem, pa je reduciranje bilo nužno. A sada – da li trebaju biti jedan ili dva – to struka mora odlučiti.
Znate li da je Ministarstvo obrazovanja pokrenulo vlastiti časopis?
Nemam pojma.
Pri Ministarstvu postoje različiti koordinatori iz reda nastavnika koji nisu vezani za Ministarstvo, ali vode projekte, često njihove kolege ne znaju ko su oni...
Zakon daje pravo ministru da kreira politiku i to su sigurno njegove odluke, to ne znam. Da sam se time bavio rekao bih neka ih biraju kolege, aktivi matematičara, geografa... oni koji mogu reći je li neko respektabilan ili nije. Volio bih da to isprovocira društvenu odgovornost, jer je mnogo bolje kada 20 nastavnika potpiše papir i napiše da nešto nije uredu – tada bi svi ozbiljnije shvatali te odluke.
Je li se dešavalo da nešto prvi put vidite/čujete na sjednici Vlade? Ko je to gurao i kojim kanalima?
Dešavalo se, i to sam skidao, možda čak i najviše iz obrazovanja, prvenstveno registracije nekih fakulteta koji su za mene bili sporni jer znam da je to siva zona. Iznenadno pojavljivanje materijala tretiram kao rezultat previše posla i nedovoljno ljudi da prekontrolišu svaki dokument. Trećina budžeta troši se na obrazovanje, i to bi bilo mnogo lakše raditi s dva ministra i šest pomoćnika nego s jednim ministrom i tri pomoćnika. Tako to posmatram, a ne kao zlu namjeru, pa smo tolerisali te pojave, a bilo ih je. Mogu reći da su neke promakle i meni i Vladi jer nismo dovoljno stručni da procijenimo je li sve dovoljno kvalitetno ili nije.
U budžetu Kantona Sarajevo postoji stavka od milion KM za nagrade u skladu s rezultatima rada – te stavke nije bilo u nacrtu ni u javnoj raspravi, a u Ministarstvu finansija kažu da je stigla iz Vašeg kabineta?
To je moja ideja kako da dodatno povećamo plate u obrazovanju, a da ne mijenjamo koeficijente i ne povećavamo osnovicu jer to nije fer prema državnim službenicima i ostalim uposlenicima koji imaju istu platu. Time smo riješili dva problema: povećali smo plate, i to će biti oko 7,5 posto ukupnog povećanja u ovom mandatu, čime sam vrlo zadovoljan, a riješili smo i drugi problem – s dodatnih 2,5 posto, a to će biti oko 1,2 miliona u osnovnim i još 600 ili 700 hiljada u srednjim školama, dobili smo mogućnost da stimulacijom ljudi budu plaćeni više, a da platimo i vannastavne aktivnosti koje nisu bile plaćene. Dobili smo motivirane ljude, koji će sada raditi neke stvari van norme i obaveza, a bili bi plaćeni i da to ne rade. Mislim da je ovo dobra situacija za obje strane. Povećana su primanja, a targetirani dobri nastavnici.
Ko će dijeliti novac i po kojim kriterijima?
Direktori, uz saglasnost Sindikata i Ministarstva. Mislim da je dobro što smo natjerali direktore, Sindikat i Ministarstvo da rade zajedno. Svi moraju potpisati nagradu za dobrog nastavnika koji će dobiti neki solidan regres i povećanje primanja. Smatram da je to dobra priča, a na kraju godine ćemo vidjeti je li bilo jednostavnije povećati plate ili ovako. Htjeli smo obrazovanje razdvojiti od ostalih sektora i učitelje i nastavnike platiti bolje nego druge.
Koliko će obrazovanje biti zastupljeno u programu nove stranke?
Kao premijer, svoj ekspoze počeo sam obrazovanjem, i moje životno opredjeljenje je da je to temelj društva i da nijedna druga tema ne smije dominirati, jer su i ekonomija i zdravstvo posljedice obrazovanja. Obrazovanje će biti tema broj jedan i za Narod i pravdu, od predškolskog obrazovanja do nauke.
Je li gotov program stranke?
Ne! Trenutno kreiramo ekonomske politike i obrazovni sistem i imamo nekoliko briljantnih ljudi. Profesor Vedad Smajlagić donio nam je neki njemački koncept i mislim da će to do kraja aprila biti za polemiku.
