U vrijeme online nastave odlično mi je poslužila elektronska verzija čitanki Svezame, otvori se koje je izdavač ponudio na besplatno korištenje. U takvim uslovima rada mnogo je lakše uputiti đake na dio teksta, cijele tekstove i iz elektronske čitanke odabrati pitanja za interpretaciju.
Važno je napomenuti da su ove čitanke priređene za upotrebu od 5. do 9. razreda, ali su odobrene samo one za peti, sedmi i osmi. Međutim, književni tekstovi u svakoj odabrani su prema važećim nastavnim planovima, tako da i neodobrene čitanke mogu poslužiti svojoj svrsi. Meni su poslužile sve dok me jedan učenik 9. razreda nije upitao zašto se u čitanci toliko potencira Facebook kada oni vrlo rijetko koriste tu društvenu mrežu. Facebook je, kažu, za starije. I, zaista, listajući Svezame, otvori se za deveti razred uočih nekoliko zadataka u kojima se aktivnosti đaka povezuju s upotrebom Facebooka. Naravno, objašnjenje je sasvim jasno: Čitanka je pripremana u vrijeme kada još nije bilo društvenih mreža Tik Tok i Instagram, koje su posljednjih godina kod mladih preuzele primat nad drugim. Postavlja se pitanje kako čitanka, koja je sebi kao glavni zadatak (pa i u samom nazivu) dala da mlade ljude uvuče u svijet književnosti, može ispuniti svoj zadatak ako ne može komunicirati sa đacima na njihovom interesnom nivou? Iz ranijeg iskustva mogu reći da ni s čitankama drugih izdavača nije ništa bolje, o čemu sam već pisao, jer je riječ o udžbenicima koji su mnogo stariji od internetskih aplikacija koje moji učenici koriste.
No, dobio sam još primjedbi. U šestom razredu razgovarao sam s đacima kako bih čuo njihovo mišljenje o čitanci koju smo koristili tokom online nastave. Rekli su da je dobra, ali su u njoj pronalazili štamparske greške. Zatim nisu bili zadovoljni dizajnom. Kazali su da bi čitanka trebala imati mnogo šarenije stranice, a slike u ovoj često su prilično sitne; trebale bi biti mnogo krupnije.
Jedna učenica iz osmog razreda upitala me zašto je uopće važno kakvu čitanku koristimo kada iz nje najčešće samo pročitamo tekst. No, na pitanje da li bi radije čitala tekstove iz čitanki koje su ljepše dizajnirane, kvalitetnije ilustrovane i imaju vrlo malo grešaka, ili pak iz čitanki koje su dosadne i koje vrve greškama, odgovorila je da to ipak može utjecati na njenu zainteresovanost za čitanje.
Može se zaključiti da udžbenici koji su kreirani prije deset i više godina ne zadovoljavaju potrebe današnjih đaka. Za njih je jako važan dizajn, ali i povezivanje sadržaja s trendovima, naročito društvenim mrežama. Također bi voljeli kada bi čitanke bile poput internet-stranica na kojima je moguće jednim klikom doći do sadržaja koji ih zanimaju.
Pitam se da li bi ubuduće prilikom kreiranja čitanki trebalo uključiti i đake, dati im priliku da iznesu svoje prijedloge, kako bi bile efikasnije i kako bi što bolje služile onima kojima su namijenjene.
Listajući Svezame, otvori se nisam naišao na greške kakve sam nalazio u čitankama drugih izdavača, ali svakako da ravnodušnost mojih učenica i učenika, kao i primjedbe koje su iznijeli, govori da i ovakve čitanke imaju svoje nedostatke, koji bi trebali biti otklonjeni. Možda je rješenje u tome da se čitanke revidiraju i nanovo štampaju barem svake 3-4 godine?! Ovako se dešava da ono što je vjerovatno bilo privlačno generacijama koje su stasavale prije deset i više godina, današnjim izgleda odbojno.
