Kantonalna ministarstva obrazovanja svake školske godine izdvajaju između jedan i dva miliona konvertibilnih maraka javnog novca za udžbenike koji će đacima biti podijeljeni besplatno. No, posljednjih godina u pojedinim kantonima, prvenstveno Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom, oko 70 posto tog novca odlazi na adresu dva izdavača – Nam i Vrijeme.
Udžbenici ove dvije izdavačke kuće jesu na listi odobrenih za korištenje u Federaciji BiH, ali nemaju najviše ocjene recenzenata, a nezavisne analize poput Čemu ne učimo djecu pokazuju da u njima ima mnogo stereotipa i površnosti, ali i grešaka, dok analiza Svezame, otvori se – Studija slučaja dokazuje i spornost postupka odabira i odobravanja udžbenika: kantonalni ministri kao politički imenovane osobe biraju recenzente koji ocjenjuju udžbenike; akademska zajednica, barem onaj dio koji priprema kadrove za obrazovanje, šuti, pa na listi odobrenih, kako kaže bivša ministrica obrazovanja u Kantonu Sarajevu Zineta Bogunić, ima udžbenika koji uopšte ne odgovaraju nastavnom planu i programu.
Oslobođenje, 20. august 2015.
Izdavači koji se smatraju oštećenim vjeruju da tek s mogućnošću izbora između više ponuđenih udžbenika djeca mogu dobiti najbolje. Ali, s dolaskom pandemije i početkom online nastave pokazalo se da udžbenici nisu neophodni, da su zastarjelo nastavno sredstvo i da ne mogu ili ne trebaju biti osnovno, pa se da zaključiti da insistiranje na njima nema nikakve veze s interesima djece, nego samo sa profitom izdavača i stranačkom kontrolom obrazovanja.
Dejan Ilić, urednik izdavačke kuće Fabrika knjiga i časopisa Reč, u tekstu o besplatnim udžbenicima na portalu pescanik.net piše da su udžbenici, zajedno sa propisanim programima, postali glavni instrumenti za kontrolu nad nastavnicima i decom.
Ako su kao pomoć nastavnicima i dalje čuvali svoj pedagoški smisao, kao instrumenti kontrole nad radom u školi, udžbenici sa pedagogijom i obrazovanjem praktično nemaju više nikakve veze. Dobrotvor koji poklanja besplatne udžbenike stoga ne čini dobro ni nastavnicima ni učenicima, nego naprosto radi za ministarstvo prosvete i pomaže mu u besmislenom nastojanju da apsolutno drži pod kontrolom čitav obrazovni proces. Možda će se roditelji obradovati što su uštedeli, ako ni na čemu drugome, onda barem na udžbenicima, ali se pod krinkom te uštede krije u stvari loše rešenje za ozbiljan obrazovni problem, piše Ilić.
Ministarstva obrazovanja u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu pristup jedan predmet – jedan udžbenik i nametanje jednog udžbenika pravdaju inicijativom kantonalne skupštine, zahtjevom aktiva direktora, pogodovanjem roditeljima u slučaju preseljenja iz jednog kantona u drugi, zahtjevima roditelja, ali i olakšavanjem online nastave, jer nastavnici često koriste različite udžbenike, što otežava kreiranje sadržaja na online platformama, a odabir udžbenika opravdavaju anketom provedenom među nastavnicima i nastavnicama.
Iako su odabrala koje udžbenike će koristiti škole čiji su osnivači, ova ministarstva raspisala su javni poziv za otkup i osigurala blizu 800.000 KM za nabavku udžbenika koje će dodijeliti određenim grupama đaka na besplatno korištenje, a oko 70 posto tog iznosa dodijelili su izdavačkim kućama Nam i Vrijeme.
Zbog sumnje u zakonitost ovog postupka, Konkurencijsko vijeće BiH je, na osnovu prijave grupe izdavača – Bosanska knjiga, Nova dječija knjiga i Sarajevo Publishing – otvorilo predmet kako bi istražilo okolnosti nabavke.
Odluke o korištenju samo jednog udžbenika, mimo svih kriterija slobodnog tržišta, donesene su krijući se iza komisija i aktiva direktora, čime je privatnoj firmi omogućen monopol, a monopol je zabranjen i kažnjiv... U ovim kantonima kažu da je aktiv direktora predložio uvođenje jednog udžbenika za jedan predmet, i to upravo udžbenike privilegiranih izdavača, a to je vrlo problematičan potez jer su direktori stranački postavljeni i oni, umjesto u interesu djece, nažalost, rade u interesu svoje partije i njihove ideologije, pojašnjavaju izdavači koji su se obratili Konkurencijskom vijeću BiH. Tvrde da su privilegirani Nam i Vrijeme, koji imaju simboličan broj najbolje rangiranih udžbenika, i da to znači da dva ministarstva rade protiv interesa djece.
Ministarstva obrazovanja u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu, uz pobrojane argumente, navode da je ista praksa uspostavljana u Kantonu Sarajevo, ali i u nekim drugim kantonima i u RS-u, no ne znaju da se Zakon o u udžbenicima u Kantonu Sarajevo, usvojen prije godinu, nije počeo primjenjivati zbog žalbi izdavača na suzbijanje konkurencije.
Školegijum je u tri navrata uputio pismeni upit svim kantonalnim ministarstvima obrazovanja tražeći informaciju koliko novca su posljednjih pet godina izdvajali za besplatne udžbenike, od kojih izdavača su ih otkupljivali i za koliko novca. Iako su to podaci koji podliježu Zakonu o slobodnom pristupu informacijama u BiH, samo tri kantona dostavila su djelimičan odgovor: Zeničko-dobojski, Hercegovačko-neretvanski i Kanton Sarajevo. Niti jedan nije naveo koje količine udžbenika su kupljene od kojeg izdavača, nego su dostavili zbirne podatke o izdvajanjima i spiskove izdavača od kojih su kupljeni udžbenici.
Prema pristiglim odgovorima, Zeničko-dobojski kanton je u posljednjih pet godina izdvajao od 300 do 593.000 KM, HNK je proteklih godina nabavljao udžbenike u vrijednosti od 46.000 do 54.000 KM, a Kanton Sarajevo od 105 do 283.000 KM, svi u saradnji s Federalnim ministarstvom obrazovanja i nauke i svi od izdavača El Kalem, Malik Books, Buybook, Sarajevo Publishing, Svjetlost Komerc, Bosanska Knjiga, Nova dječija knjiga, Vrijeme, Lijepa riječ, Mas Media, Grafex, Logovita, Alfa i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Na dodatne upite koliko novca je dodijeljeno kojem izdavaču stizali su, ako je i bilo odgovora, samo spiskovi izdavača.
Zvučat će neobično, ali je istina: pored raznih mafija u FBiH, imamo i udžbeničku mafiju koja više od decenije zamračuje milione javnog novca, dakle moga i vašeg. I ne samo javnog! Sistem je jednostavan: ministar(stvo) nametne školama udžbenike izdavača s kojima je u dogovoru i onda roditelji moraju kupiti te udžbenike i puniti kasu izdavača, a ministarstvo javnim novcem kupuje te iste udžbenike za određene kategorije učenika i rezultati su sretni izdavači, sretni ministri, sretna jedna velika partija, djeca dobila najgore umjesto najboljih udžbenika. I to nikog ne zanima. Primjer je praktično zabrana udžbenika sarajevskih izdavača u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu. Kako je krenulo, neće se završiti samo na ova dva kantona. Zašto ministri učestvuju u ovome? Brinu za djecu? Moram se nasmijati. Da li će neko ovaj mafiji stati ukraj? Neće jer su, prema mom dubokom ubjeđenju, neki ministri njihovi, policija njihova, tužilaštva, sudovi... Jedino da mafijaši sami odustanu, ali to nećemo dočekati, kaže Ivica Vanja Rorić, direktor Bosanske riječi.
Da je dogovaranja među ministarstvima bilo svjedoči i pisanje Školegijuma iz jula 2020. godine, kada su sami ministri govorili o međusobnim dogovorima. Tako ministrica obrazovanja Tuzlanskog kantona Fahreta Brašnjić objašnjava da je odabir udžbenika za narednu školsku godinu u tom i Zeničko-dobojskom kantonu zajednička akcija ministarstava obrazovanja do koje je došlo sasvim slučajno.
Mi u Tuzli smo imali zastupničku inicijativu i odlučili smo da odaberemo najzastupljenije udžbenike jer nam je cilj da pomognemo roditeljima koji imaju više djece – da ne kupuju nove udžbenike. Na jednom seminaru srela sam ministra Kozlića i razgovarali smo o udžbenicima, njemu se dopao naš pristup, pa su i oni uradili isto. Formirali smo komisije koje su anketirale škole i, vjerujte, nismo ni obraćali pažnju na to ko su izdavači, rekla je tada ministrica Brašnjić, a na opasku da nastavnici tvrde kako ne znaju ni za kakvu anketu, da pojedini direktori na društvenim mrežama pišu da je bilo pritisaka iz izdavačkih kuća Nam i Vrijeme, ali i kako je dio odabranih udžbenika dosta loše ocijenjen u recenzijskom procesu prije nekoliko godina i da u njima ima grešaka, ministrica je tvrdila da je to nemoguće.
Mi imamo izvještaje iz svake škole, tamo su popisani udžbenici koji se najviše koriste u tim školama i to su direktori potpisali. Dakle, ne možemo govoriti da je bilo pritisaka, a što se tiče grešaka o kojima govorite – mi smo tražili spisak odobrenih udžbenika, Federalno ministarstvo obrazovanja ih je recenziralo prije nekoliko godina, i to je to, rekla je tada Fahreta Brašnjić za Školegijum.
Prema Zakonu o konkurenciji u BiH, zabranjeni su sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednička djelovanja, izričiti i prešutni dogovori privrednih subjekata, kao i odluke i drugi akti privrednih subjekata koji za cilj i posljedicu imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu...
