Jedna stara poslovica kaže: Reci mi, pa ću zaboraviti. Pokaži mi, možda zapamtim. Uključi me, pa ću shvatiti!
Prema Greenovoj teoriji iz 1996. godine, tri su glavna načina na koje đaci uče: metoda reci mi, kada istog dana zaborave 90% onoga što su čuli; metoda pokaži mi, koja uz govorne daje i vizualne informacije, ali učenje i dalje čini pasivnim procesom u kom je za sedam dana zaboravljeno oko 50% gradiva, i metoda uključi me, koja predstavlja pravo učenje jer dijete aktivno učestvuje u procesu učenja i nauči 90% onoga što izgovori i učini. Najbolji način da se u školama primijeni metoda uključi me jeste izvanučionička nastava – realizacija planiranih programskih sadržaja izvan škole, poput nastavnih posjeta, izleta, ekskurzija, terenske nastave, škole u prirodi i drugih organizovanih oblika poučavanja/učenja.
Ovakva nastava je efikasna, zanimljiva i interesantna učenicima zbog njihovog aktivnog uključivanja u proces učenja. Doprinosi izvanučioničke nastave opisani su kao: bolji način shvatanja koncepata koje su učenice srele u školi; proširen praktični rad – demonstracije i istraživački ogledi, rad u grupama i slično; prilika da učenici upoznaju slabije dostupne materijale, posebno ako škole nemaju kabinete sa opremom za izvođenje eksperimenata, te podizanje svijesti o prirodnim naukama, odnosno poticanje na cjeloživotno učenje i primjenu prirodnih nauka u svakodnevnom životu. (Više na linku.)
Često s kolegama iz kolektiva razgovaram o tome koliko je taj oblik nastave koristan za razvijanje znanja i razumijevanja. No, za njegovu realizaciju potrebni su vrijeme, trud i novac. Škole u godišnjem programu rada planiraju poludnevne, jednodnevne i višednevne odgojno-obrazovne aktivnosti poput izleta, ekskurzija, koje su isključivo u funkciji realizacije nastavnog plana i programa. Ali, u proteklom periodu đaci trećeg i četvrtog razreda Gimnazije Živinice, polaznici izborne nastave matematike i fizike, imali su priliku posjetiti visokoškolske ustanove u našoj zemlji, i to Internacionalni fakultet u Sarajevu, Prirodno-matematički i Elektrotehnički fakultet u Sarajevu i Tuzli. Tu su mogli vidjeti laboratorije i izvršiti mjerenja priborom kojim su opremljene samo visokoškolske ustanove, te prisustvovati času fizike gdje su asistenti izvodili eksperimente sa naizmjeničnom strujom, iz elektrodinamike, elektrostatike i elektromagnetizma.
Nekada imamo problem da realizujemo ovakve aktivnosti jer đaci nemaju novac za kartu do Sarajeva ili Tuzle, a škole nisu u mogućnosti da plate putovanja i priušte im to iskustvo. Na početku školske godine djeca uvijek pitaju da li će posjetiti neku laboratoriju ili slušati neku edukaciju. Uvjerila sam se da su takvi događaji motivirajući za njih više od onog što radimo u učionici. Moje kolege smatraju da djeca vole izvanučioničku nastavu zbog zabave i interakcije, a da znanje koje steknu nije baš efikasno i da njihove tvrdnje o pravom učenju nisu baš čiste i iskrene ili pak da djeca vole izvanučioničku nastavu samo da nisu na nastavi u školi, pa mislim da bi bilo dobro da uvedemo edukaciju nastavnika o značaju ove nastave, ali i da administrativno olakšamo njenu izvedbu.
Za bilo koji oblik izvanučioničke nastave potreban je pisani pristanak dvije trećine đaka. Prije toga nastavnice, u skladu s planom i programom, predlažu posjetu, uz objašnjenje zašto je važno da đaci obiđu određena mjesta, i pojašnjavaju cilj (koji je, kad je u pitanju fizika, uvijek unaprijediti i osavremeniti nastavu koristeći sve dostupne izvore znanja, u smjeru popularizacije i razvoja prirodnih nauka). Nastavničko vijeće utvrđuje odredište, trajanje putovanja, nosioce realizacije, način realizacije i vrednovanja, te potrebna finansijska sredstva. Tokom planiranja izvanučioničke nastave sa učenicima i učenicama razgovaram o tome da li su zainteresovane za posjetu predložene lokacije, potom kontaktiram ustanovu u koju želimo ići, najčešće e-mailom, i zatražim informacije o eksperimentima koji se obavljaju u laboratoriji, te zakazujem termin posjete. Ponekad se dogodi da ustanove nisu zainteresovane, posebno ako imaju puno studenata za upis, pa kao razlog navedu da ne mogu naći slobodan termin. Prije nego što krenemo, upoznajem đake s temom i ciljem posjete. Uz ovo, nastavnici su dužni napisati plan i program, a nakon izvedbe i izvještaj o tome kako je posjeta prošla, kakvi su utisci djece i da li je sve prošlo bez problema, te taj dokument pročitati na nastavničkom vijeću.
Kao nastavnica fizike, zabrinuta sam zbog činjenice da sve manje učenika bira studij fizike, njihovi stavovi prema ovoj nauci daleko su od pozitivnih. Fizika je teška i svjesna sam da moramo tražiti način da zainteresujemo djecu za nju. Zbog toga treba održavati izvanučioničku nastavu, jer tako učenice proširuju znanje koje steknu u učionici, a mi, nastavnice, unapređujemo i osavremenjujemo fiziku, približavamo djeci sve dostupne izvore znanja, u smjeru popularizacije i razvoja prirodnih nauka. Istraživanja pokazuju da ova nastava potiče kreativnost, vodi do boljeg razumijevanja fizikalnih koncepata, otklanja nerazumijevanje koje imaju i učenici i nastavnice, a đaci uče nove vještine.
Zadaća izvanučioničke nastave je da učenici svoje znanje provjeravaju i praktično primjenjuju, da se snalaze mimo učionice, da se naviknu na izvanučioničke oblike komuniciranja i slično. Lično je vidim kao način da poboljšamo prenos znanja i da stvorimo trajno znanje. Naime, nastavni plan i program, barem što se tiče predmeta fizika, većinom je zasnovan na naučnom objašnjavanju pojava i na činjeničnom znanju, akcenat je na učenju matematičkih formula i rješavanju zadataka, a trebalo bi biti obrnuto, odnosno akcenat staviti na razumijevanje koncepata, posebno na sposobnost primjene tih koncepata u životu i praksi.
Novi sadržaji – putem ogleda, izvanučioničke i istraživačke nastave, karakteristične za fiziku – mogu značajno doprinijeti stvaranju potrebnog proceduralnog znanja kod učenica i učenika, pa obim i dubina sadržaja u toj nastavi prelazi okvire nastavnog plana i programa. Potrebno je udaljiti se od tradicionalnog metoda učenja, đacima ne davati rješenja, već ih poticati na to da sami dolaze do njih. Tako će lakše pamtiti i primjenjivati naučeno.
