Da li je obrazovanje za djecu, tj. njihove roditelje, besplatno? To bi trebalo da piše negdje na samom početku zakona, među principima i ciljevima. I na istom mjestu, da je za njih besplatno jer ga plaća „država“.
Ali to kao načelo ne može nigdje stajati jer se smatra normalnim, logičnim, pozitivnim... da obrazovanje bude nedržavno, tj. privatno. Koje se, naravno, plaća. Smatra se glupim, svakako i nepristojnim, vjerovatno i nezrelim, postavljati pitanje: zašto bi neko plaćao za ono što se može dobiti bolje besplatno?
Ako je odgovor zato što kad plati dobije bolje, onda bi prvo među načelima trebalo mijenjati; nije istina da se zakonom osigurava svim učenicima jednako pravo i mogućnost na odgoj i obrazovanje... Bla, bla, itd. Ne osiguravaju se prava i mogućnosti samo zakonom, nego i platežnom moći roditelja. To je, na drugi način, pokazala i PISA: socijalni status djeteta bitno utiče na njegova postignuća u školi. Prema tome, lažan je i drugi princip, da će svaki učenik imati mogućnost da u skladu sa svojim sposobnostima blablabla, ostvari svoj puni potencijal blablabla... Ako u jednom razredu ima 20 učenika, sa 20 potencijala koji se ocjenjuju brojkama od 1 do 5, ne za ukras i zabavu nego za rejting i karijeru, onda je taj puni potencijal šuplja para.
Ne kaže se, naime, nigdje u zakonu da pod jednim krovom paralelno rade dvije škole: jedna za siromašne duhom i kruhom, čiji se potencijal usput sapinje i zapušta, i druga za blagoslovene novcem, porijeklom i uticajem. Pa su onda prvi blagi i zahvalni za svaku mrvicu koju od škole dobiju, a drugi gladni i ljuti što od nje ne dobijaju više. U društvu koje osmišljavaju i njime upravljaju nezasiti, gladni bi trebali biti zadovoljni besplatnim školskim užinama – to bi umjesto svih blablablotina trebalo biti prvo načelo obrazovanja. Ali pošto transparentnost nije prijateljica moći, sav posao oko pravljenja zakona svodi se na skrivanje suštine u pravničko-inspekcijske fraze. Šta god operativna vlast u Sarajevskom kantonu o sebi mislila i u svojoj propagandi tvrdila, u načinu na koji je pripremila novi zakon i objavila ga u formi nacrta ogleda se isti konzervativni i kalkulantski odnos prema obrazovanju kakav ovdje dokazano unazađuje generacije učenika već tri decenije.
Kako drugačije objasniti da u prvom članu Nacrta stoji da su prihodi koje škola ostvari od obrazovanja odraslih njeni vlastiti prihodi, a da nigdje sve do 56. stranice (od ukupno 61) ne piše je li obrazovanje besplatno?
U članu 129. na toj 56. stranici nacrta piše da jeste (besplatno), redovno. Ali odmah, u istom članu niže, da školski odbor može utvrditi mogućnost i visinu participacije roditelja u poboljšanju uvjeta boravka u školi... A ranije, na više mjesta, još ponešto na tu temu. Naprimjer, da troškove ispita za promjenu zanimanja snosi roditelj. (Toliko o ostvarivanju punog potencijala.) Nisu besplatni ni udžbenici, nije ni pribor, nisu često ni vannastavne aktivnosti, a ni instrukcije pred maturu...
A sad glavno, u vezi s parama: dopisom od 9. 2. 2022. Ministarstvo finansija KS izjavljuje da nema primjedbi na Nacrt zakona, jer je Ministarstvo za odgoj i obrazovanje u svom pismu njima izjavilo da dodatna sredstva za provođenje zakona nisu potrebna. To znači da se neće povećati broj asistenata u nastavi (nego će se i dalje izrabljivati pripravnici i štediti na ugovorima na određeno), da se neće ulagati u promjenu nastavne paradigme (što kurikularna reforma jeste), da se neće povećati broj školskih psihologa i pedagoga (kao jedan od odgovora na generacijske promjene u ponašanju, percepciji i pažnji, kao i na vršnjačko nasilje), da se neće sistemski osavremeniti školske biblioteke, da se neće investirati u moderna nastavna sredstva. Novi nacrt zakona je strateški promašaj, iz perspektive vrijednosti za koje se deklarativno zalaže. Ali iz perspektive skrivene političke agende koja njime već dugo upravlja, prirodan je i očekivan korak dalje u komercijalizaciji obrazovanja, u kojem će fraza besplatno obrazovanje najzad postati oksimoron. Čovjek se ne rađa kao moron, ali ništa ga ne smije spriječiti da to obrazovanjem postane.
