Polovinom augusta 2019. godine organizacija Global Citizen objavila je pregled deset najvećih problema sa kojima se susreću obrazovni sistemi zemalja širom svijeta.
1. Nedostatak novčanih sredstava
Zemlje u razvoju nisu u stanju same finansirati obrazovanje i još uvijek im treba pomoć drugih zemalja. Međutim, prema podacima Globalnog partnerstva za obrazovanje, tek 20% novčane pomoći namijenjene obrazovanju odlazi u svrhu obrazovnog sistema ovih zemalja. Prosječna cijena trinaestogodišnjeg školovanja za jedno dijete koje živi u zemlji u razvoju je 2,2 KM dnevno. GPO smatra da bi ulaganje od još 26 feninga po djetetu znatno popravilo situaciju. Oni također smatraju da bi situacija bila znatno bolja ukoliko bi se za obrazovanje odvojilo 20% državnog budžeta, odnosno 45% tog iznosa na osnovno obrazovanje.
2. Nedostatak nastavničkog kadra, odnosno neškolovan nastavnički kadar
Sposoban nastavnik najbolji je garant đačkog uspjeha. Trenutno ne postoji dovoljno nastavnika kako bi se do 2030. godine postiglo univerzalno pristupačno osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Na svijetu postoji 130 miliona djece koja ne uče osnovne vještine kao što je čitanje, pisanje i matematika. Svijetu treba 69 miliona novih nastavnica. Osim toga, tek u jednoj od tri zemlje imamo kadar koji je školovan prema standardima te zemlje.
3. Nedostatak učionica i školskih instalacija
U mnogim zemljama svijeta djeca su zgurana u učionicu koja se raspada ili uče vani. Nemaju knjige, pribor niti osnovne stvari za učenje. Nailazimo na razrede od 130 djece (Malavi), situaciju da tek jedna od sedam škola ima pitku vodu ili jedna od četiri ima toalet (Čad), što je posebno pogubno za obrazovanje djevojčica koje maltretiraju ili napadaju ukoliko nemaju sigurno mjesto za toalet.
4. Nedostatak materijala za učenje
U mnogim zemljama i do šest đaka dijeli udžbenik koji je često zastario ili u lošem stanju. U Kamerunu 11 osnovnoškolaca dijeli čitanku, a 13 njih dijeli udžbenik iz matematike za drugi razred.
5. Nedostatak školovanja za djecu sa poteškoćama u razvoju
Iako je obrazovanje univerzalno ljudsko pravo, ono se negira za između 93 i 150 miliona djece. U nekim od najsiromašnijih zemalja čak 95% djece sa poteškoćama ne ide u školu. Izostajanje iz škole i prekid školovanja u slučaju ove djece mnogo su češći, a duplo je veći i procenat djece koja se suspenduju ili izbacuju iz škole.
6. Pogrešan rod
Preko 130 miliona djevojčica širom svijeta ne ide u školu. Jedna od tri se udaje prije nego navrši 18 godina, što znači da najčešće ne nastavlja školovanje. Mnoge djevojčice ne idu u školu jer njihove porodice nemaju sredstava za to, smatraju da ih je nepotrebno školovati ili imaju previše posla u svojim domovima. Izostanci sa nastave su također češći u slučaju djevojčica, posebno kada nemaju odgovarajuće obrazovanje o menstrualnoj higijeni ili, jednostavno, toalet u školi.
7. Život u sredini u kojoj postoji konflikt ili rizik za konflikt
Djeca koja su izložena nasilju češće imaju loše rezultate ili odustaju od školovanja. Više od 250 miliona djece danas živi u zemljama zahvaćenim ratom. Više od 75 miliona djece i mladih u dobi od 3 do 18 godina upravo danas treba hitnu podršku u ostvarivanju prava na obrazovanje širom 35 zemalja svijeta. Upravo u ovim zemljama djevojčice imaju više od 90% šanse da prekinu školovanje. Porazan je i podatak da manje od 50% djece izbjeglica ide u školu.
8. Udaljenost od škole
Za mnogu djecu put do škole od preko tri sata nije ništa neuobičajeno. Međutim, problem je još veći ukoliko se radi o djeci sa poteškoćama u razvoju, pothranjenosti ili nekoj drugoj bolesti, odnosno djeci koja moraju obavljati kućne poslove. Ovaj put je često opasan i nepristupačan, što dodatno otežava pohađanje nastave.
9. Glad i loša ishrana
Utjecaj neadekvatne ishrane jako je potcijenjen u smislu obrazovanja, jer ona utječe na razvoj mozga i može biti jednako štetna kao, recimo, gubitak četiri razreda škole. Smatra se da se danas oko 155 miliona djece susreće sa problemima u razvoju zbog nedovoljne ishrane.
10. Cijena školovanja
U mnogim zemljama u razvoju, čije su vlade ukinule školarinu, zabilježen je ogroman rast broja djece koja pohađaju školu. Međutim, čak i u državama u kojima je školovanje teoretski besplatno, porodice nisu u mogućnosti plaćati dodatne troškove na uniforme, knjige, pribor, ispite i slično. Postoje i zemlje u kojima je javni obrazovni sistem besplatan, ali je kvalitet nastave toliko srozan da su roditelji primorani djecu slati u privatne škole, koje često jedva plaćaju.
Izvor: Global Citizen: 10 Barriers to Education Around the World
