Rishi Sriram, profesor na Edukacijskom fakultetu Univerziteta Baylor, za Edutopiju piše o četiri načina koja će nam pomoći da postavimo kamen temeljac za holističko obrazovanje naše djece. On navodi kako se dječiji mozak razvija u nekoliko etapa, koje nazivamo kritičnim periodima, i da prva od njih nastaje oko druge godine.
Početak tih etapa obilježava dvostruko veći broj sinapsi između moždanih ćelija (navodi kako dvogodišnja djeca imaju dva puta više sinapsi od odraslih), što znači da je mozak mnogo sposobniji za učenje. Upravo zato će iskustvo koje djeca tada imaju oblikovati njihov razvoj u budućnosti.
Probudite u njima ljubav prema učenju
Djeca trebaju uživati u procesu učenja, a ne fokusirati se na ocjene. U školi i u kući trebaju osjetiti radost kada pokušavaju nešto novo, odnosno kada nauče nešto što nisu znala. Također, potrebno je da znaju kako su greške dobrodošle, da su one dio procesa učenja. U razgovoru sa đacima valja izbjegavati univerzalne poruke o njihovim sposobnostima, odnosno generalno etiketiranje. Čak i bezazlena rečenica, tipa kako si pametan, može biti kontraproduktivna. Bolje je biti uporan i ohrabrivati učenje, kako bi istraživanje u djeci budilo entuzijazam.
Fokusirati se na širinu, a ne dubinu
Jedan od načina da se prestanemo fokusirati na rezultate (i ocjene) jeste da pokušamo pospješiti razvoj što većeg broja vještina. Poželjno je djecu zainteresirati za muziku, čitanje, sport, matematiku, umjetnost, nauku i jezike. Autor David Epstein u knjizi Range navodi kako je širina u dobivanju iskustva često zanemarena i zapostavljena, jer smo uglavnom usmjereni na izvrsnost u jednoj disciplini. On smatra da je u odrasloj dobi to sasvim prihvatljivo, ali i kako ljudi koji najbolje uspijevaju u današnjem svijetu imaju sposobnost da kreativno sintetiziraju znanje iz različitih polja. To znači da djeca u periodu od druge do sedme godine sa lakoćom mogu savladati niz različitih vještina. Tada trebaju probati sve, kako bi se poslije mogla koncentrirati na određenu vještinu.
Ne zanemarujte emocionalnu inteligenciju
Bitno je raditi na razvijanju interpersonalnih vještina, poput ljubaznosti, empatije i timskog rada. U knjizi The Whole-Brain Child Daniela Siegela i Tine Payne Bryson možemo pronaći objašnjenje o važnosti razvijanja empatije, koje počinje prepoznavanjem vlastitih emocija. Kada djeca nauče nazvati pravim imenom ono što osjećaju, edukatorice im mogu postavljati pitanja na osnovu kojih će početi razmišljati o tome kako se osjećaju oni oko njih. Jedan od načina razvijanja empatije jeste i uključivanje djece u kućne poslove. Tako ćemo obrazovati obzirnije odrasle osobe.
Obrazovanje djece nije tek priprema za pravo obrazovanje
Mozak tokom ove kritične faze upija informacije. Ukoliko inteligenciju definiramo kao sposobnost za učenje, djeca su u ovom periodu vjerovatno najinteligentnija bića na planeti. Štaviše, za sada znamo da je neke vještine kasnije nemoguće usvojiti sa istim uspjehom. Istraživanja pokazuju kako se u ovoj dobi najbolje uče obrasci jezičkog razvoja, što znači da se drugi jezik može savladati na istom nivou kao maternji. Sa osmom godinom ta se sposobnost umanjuje. Dokazano je da se slično dešava i sa muzičkim obrazovanjem i razvojem sluha.
Izvor: edutopia: Why Ages 2-7 Matter So Much for Brain Development
