Arhitektura škole
Citylab
World Economic Forum
Finski sistem obrazovanja opet je privukao pažnju javnosti krajem prošle godine, kada je nekoliko portala objavilo priču o gradnji novih ili adaptaciji postojećih škola. Iako je ova inicijativa počela 2015. godine, tokom koje je počela izgradnja 57 novih škola (za 2016. godinu, planirana je gradnja 44 nove škole), način na koji finski arhitekti nastoje smanjiti element buke u školama koje su dizajnirane na principu otvorenog prostora još uvijek je novina.
Koncept nove škole je, naime, mirniji i udobniji prostor u kojem skoro ništa nije projektovano pod pravim uglom. Nema klupa na kakve smo navikli – tu su udobnije stolice, veliki jastuci, stolice za ljuljanje i kauči. Zidove su zamijenile pokretne pregrade koje se mogu postaviti kada se za to ukaže potreba, namještaj je živahnijih boja, a kako bi se buka svela na minimum, rad akustičnih dizajnera ključni je u osmišljavanju novih škola. Ne samo da se za njihovu izgradnju koriste akustični materijali (za plafone) ili tekstil (za presvlačenje podova), u ovim se školama ohrabruje ponašanje prema kojem svi trebaju težiti da buku svedu na minimum. Đaci u školi ili ne nose obuću ili oblače udobniju.
Cilj je dati veću slobodu nastavnicama i đacima da same organiziraju, kako prostor za učenje tako i samo učenje. Već smo pisali kako se u Finskoj uvodi podučavanje na osnovu fenomena, gdje se na holistički način uči o određenoj pojavi, tako da se đaci jednog razreda često moraju udružiti sa onima iz drugih razreda kako bi kroz nekoliko predmeta (matematiku, geografiju i hemiju, naprimjer) imali priliku da razmišljaju i nauče što više o određenoj temi. Ovakvi prostori dizajnirani su da olakšaju takav vid učenja.
World Economic Forum (video): Why Finland is Tearing Down Walls in Schools
Citylab: Why Finland Is Embracing Open-Plan School Design
Vršnjačko mentorstvo
Edutopia
Nicole Coleman je radila kao savjetnica u školama u Indiani i Michiganu, a trenutno pokušava osnovati nevladinu organizaciju dok u isto vrijeme radi na istraživanju u polju obrazovanja. Za Edutopiu je napisala članak o projektu koji su realizirali u jednoj od škola gdje radi. Cilj je bio pomoći u savladavanju gradiva djeci koja ili imaju poremećaj iz spektra autizma ili neku vrstu poteškoća u učenju. Ideja je prije svega zanimljiva jer se bavi temom vršnjačkog pritiska. S obzirom na činjenicu je da je u većini slučajeva ovakav pritisak negativan, cilj je bio preokrenuti situaciju i iskoristiti vršnjake i vršnjakinje kao pozitivan utjecaj na đake.
Mentorica, sa đakom koji joj je dodijeljen, svaki dan prisustvuje jednom času, najčešće na predmetu koji je posebice težak za ovog đaka. Pomaže mu sa bilješkama i uputstvima koje daje nastavnica, kako bi bio u stanju pratiti čas ili uraditi zadaću. Pomoć može biti i odlazak u biblioteku nakon nastave ili zajedničko učenje ukoliko đaku treba dodatna podrška. Mentorica ima i društvenu ulogu: sa đakom se druži na pauzi za ručak ili na sportskim događajima koje organizira škola.
Mentorstvo je izborni predmet koji se ne ocjenjuje, a sve mentorice jednom sedmično prisustvuju času edukacije. Mentorice moraju biti dobre učenice sa jakim društvenim vještinama. Osim toga, bar jednom dnevno moraju se javljati nastavniku koji je zadužen za program.
Rezultati: ne samo da su đaci popravili ocjene, nego je i odsustvo sa nastave znatno manje. Činjenica da ih neko čeka u školi kome je posebice stalo do njih često je motivirala đake da ne izostaju sa nastave. Mnogi su počeli prisustvovati događajima koje škola organizira van nastave jer su ih mentorice ohrabrile ili pratile, a širi krug prijatelja mnogim đacima je pomogao sa samopouzdanjem i motivacijom.
Edutopia: Peer Support for Struggling Students
