Roditelj ste djeteta koje će za par godina krenuti u školu? Nastavnik koji želi raditi s manje straha za egzistenciju i s više slobode u razredu? Izdavač koji preživljava od udžbenika? Studentica koja će jednom biti prosvjetna radnica? Činjenica da čitate ovaj tekst znači da vas obrazovanje kao tema zanima i da vam nije svejedno kako je ta oblast uređena, kako se i kuda vodi. Na mjestu ste gdje se postavljaju pitanja koja se i vas tiču.
Već neko vrijeme u javnosti se čuju nove i neobične riječi i sintagme vezane za obrazovanje. Prije svih kurikulum i orjentacija na ishode. Iza njih se krije još jedna velika reforma školstva u Federaciji. O čemu se tačno radi? Hoće li i ona promašiti svoje ciljeve, kao prethodna? Ko tu šta radi, i zašto?
Školegijum će na ova i još neka pitanja pokušati odgovoriti ovdje kratko, pozivajući zainteresovane čitaoce i čitateljice da se uključe u raspravu o tome.
Šta podrazumijeva orjentacija na ishode?
Prije svega, dogovor o tome šta želimo da naša djeca mogu, znaju i umiju, nakon svršetka osnovne škola; koja znanja i vještine i sposobnosti hoćemo da posjeduju u svijetu koji se brzo mijenja? Šta je ono što će ih učiniti spremnijim za budućnost, u kojoj želimo da budu sretni ljudi, da imaju ispunjen i siguran život?
Taj izvjestan konačan broj znanja/sposobnosti (npr. da umije izračunati procente, ili napisati molbu, ili čitati mapu grada, ili pratiti seriju na stranom jeziku bez titla - ovo su ilustracije pojašnjenja radi, ne definisani ishodi!) treba biti jasno određen i lako provjerljiv, a put do njihovog postizanja dobro isplaniran u niz postepenih koraka, i prilagođen različitim uzrastima i sposobnostima svakog pojedinog djeteta.
Zbir detaljno opisanih koraka koji postepeno vode prema ishodima, grupisan u nekoliko oblasti (Jezici, Društvene nauke, Prirodne nauke i matematiha, Tehnika i IT, Umjetnosti,
Tjelesni i zdravstveni odgoj.) jeste kurikulum. U kurikulumu je sve, ili gotovo sve, u svakom trenutku smisleno u odnosu na ishod ka kojem se ide, opravdano njime i u svojoj jasnoći - provjerljivo. Stvari su povezane, vertikalno i horizotalno, logikom koju određuje ishod - ono što se želi postići.
Šta je kurikulum?
Kurikulum nema unaprijed striktno određene, propisane i obavezne sadržaje, u smislu da se u svim školama u isto vrijeme radi isto književno djelo, isti istorijski događaj, ista lekcija iz engleskog, ista pjesma iz muzičkog. Sadržaje određuje, prije svih, nastavnik, koji odgovara za rezultat svog izbora. Ministarstva i zavodi mogu ponuditi i poželjno je da to urade, ključne sadržaje (u nekoj vrsti zajedničke jezgre) i pored toga različita rješenja za svaki korak ka željenom cilju, ali nastavnik je slobodan da ih mijenja, dopunjava, poboljšava, prilagođava, vodeći računa prije svega o mogućnostima i potrebama djece u razredu. Kurikulum nije isto što i nastavni plan i program, nije vojna zapovijest koju treba dnevno izvršavati (djeca nisu regruti!). Kurikulum je jasno definisan i određen okvir, ograđeno dvorište sa jednim širokim izlazom do kojeg vode različite staze, neke duže neke kraće, neke lakše a neke teže.
U tom dvorištu djeca se podstiču da dostignu svoj maksimum, a ne tjeraju se da preskaču prepone koje im postavlja neka (najčešće brzopleta i ne uvijek kompetentna) ministarstvena komisija. Prepone i prepreke o koje se mnoga djeca sada sapliću, udaraju glavama u njih, ili se dosađujući čekajući ostale na cilju.
Šta je i gdje je u kurikulumu zajednička jezgra?
Ova, koju danas kaobojagi imamo, a koja nikada nije dovršena, i koja je rezultat neiskrenih i bahatih konstitutivnih pregovarača, neupotrebljiva je u reformisanoj školi orjentisanoj na ishode učenja. (Osim ako ishodi nisu vezani za interese nacionalizma, koji su najčešće u suprotnosti s interesima djece, i posvađani s principima naučnosti, mobilnosti i nediskriminacije.) Zajednička jezgra nisu, u reformisanom obrazovanju, tri srpska, tri hrvatska i tri bošnjačka pisca, zajednička jezgra je ono ljudsko u svakom djetetu, iz kojeg nastaje dostojanstven, pošten, iskren, dobar čovjek.
Zajednička jezgra su ishodi: svakom djetetu, bez obzira na porijeklo, zajednička jezgra je znanje stranog jezika, poštovanje i čuvanje prirode, biljaka i životinja, sposobnost jasnog pismenog i usmenog izražavanja, vladanje digitalnim tehnologijama, uživanje u umjetnosti i stvaralaštvu, briga o slabijima, uvažavanje različitih, zdrava sumnja u autoritete, radoznalost, kreativnost, ljubav prema istini...
Ko bi se mogao protiviti reformi?
Svako ko od nacionalizma (koji je podijelio djecu na tri obrazovna sektora) ima sada koristi; svako ko profitira na prodaji loših udžbenika, na neznanju, neradu, netolerenciji, segregaciji, svako ko školu koristi kao kasarnu za obuku budućih svojih glasača, svako ko tradiciju pretpostavlja modernosti a palanku i mahalu kosmopolitizmu. Svako ko je velik samo dok su svi oko njega mali i prestrašeni. Taj će se, čim se poslovi oko pripreme reforme privedu kraju, dići glas protiv, da nam ne trebaju strane riječi (čuj, curiculum!) da nisu naša djeca zamorčad, da nam neće drugi krojiti sudbinu, da se nisu krvlju crtale granice da bi se danas kredom brisale. Mobilisaće nastavnike i roditelje da brane postojeće stanje, od kojeg samo on ima vidljive koristi. Hoće li njegova srednjovjekovna retorika i ovaj put nadjačati glas savremene nauke? To zavisi od kvaliteta priprema reforme?
Ko provodi reformu i kako to čini?
U svojstvu pokretača i inicijatora reforme Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (APOSO). A u svojstvu izvođača radova, po ovlašćenjima fantomske Koordinacije ministara, Federelano ministarstvo obrazovanja. Iako posao od velikog i dugoročnog značaja, reforma nema svoje mjesto na sajtu Ministarstva, i nema pažnju koju zaslužuje u naučnoj i akademskoj sredini. A, bojimo se, ni dovoljno političke volje da se ovaj put zaista učini napredak, jer, pripreme teku sporo, i ne stoga što bi ih usporavala ozbiljnost pristupa i složenost problema, nego zato što si iz dosadašnje i trenutne prakse vidi da u tom poslu nema jasnog plana, čvrstih rokova i precizne odgovornosti. Javne rasprave zakazuju se sporadično, a njihovi rezultati se ne objavljuju, ne obrađuju i ne analiziraju.
To je i razlog da Školegijum otvara forum za praćenje i procjenu koraka i pripremi i provođenju reforme.
Prihvatamo samo imenom i prezimenom potpisane priloge (ali ih objavljujemo, na traženje autora, s inicijalima). Cijenimo dobre primjere i namjere. Ne odgovaramo na retorička pitanja.
