Odrasli su poznati po svojoj neizmjernoj brizi da bi određena djela mogla imati negativan utjecaj na njihovo dijete. Ako obratite pažnju na listu knjiga koje Ured američke književne asocijacije i intelektualne slobode često naziva provokativnim za djecu primijetit ćete široki spektar osjetljivih tema. (Knjiga se smatra provokativnom ako je izostavljena iz biblioteke ili školskog plana i programa.)
Knjige se mogu smatrati provokativnima ako uključuju temu magije te ako vrijeđaju vjerski senzibilitet (djela Philipa Pullmana, J. K. Rowling). Nabor u vremenu, autorice Madeleine L’Engle, označena je kao takva jer je u isto vrijeme i previše i nedovoljno religiozna. Druge knjige su takve jer prikazuju dječije ponašanje kao isuviše djetinjasto i nestašno (Junie B. Jones, heroina iz serijala knjiga Barbare Park, upada u nevolje koristeći riječ glupost). Stoga, odrasli brinu da bi takva literatura mogla loše da djeluje na dječiji moral i ponašanje.
Leonard Marcus, historičar i kritičar dječije literature, smatra da je takva pojava češća u SAD-u nego u drugim zemljama svijeta, te izjavljuje da je sramežljivost zbog opisa ljudskog tijela prisutna još iz vremena puritanske tradicije te ju je jako teško iskorijeniti. Spomenuti kritičar ukazuje i na kontroverzu koju je sedamdesetih godina izazvala knjiga Mauricea Sendaka U noćnoj kuhinji jer je sadržavala precizne ilustracije golog tijela dječačića koji odlazi u noćne avanture.
Bilo kakav seksualni sadržaj će ili privući veliku pažnju ili izazvati netrpeljivost – tvrdi Joan Bertin, izvršna direktorica Nacionalne koalicije koja se bori protiv cenzure. Joan Bertin nastavlja: Bez obzira na prirodu poruke – bilo da se smatra korisnom, poučnom, pronicljivom na neki način, ili samo škakljivom – ljudi ne prave razliku.
Zapravo, lista zabranjenih knjiga može biti vrlo koristan izvor roditeljima koji žele pronaći literaturu koja će njihovu djecu podučiti o svijetu i njima samima.
Kada vaše dijete čita knjigu koja je bila zabranjena, ili se smatra provokativnom, vi kao roditelj imate dvije opcije: možete sa njima razgovarati o korisnim informacijama koje one pružaju, ili im pokušati objasniti zašto ih dosta ljudi smatra problematičnim. Navodimo listu knjiga koje su okarakterisane kao takve, a mogu pomoći djeci u učenju:
Sasvim je normalno: tjelesne promjene, odrastanje, seks i seksualno zdravlje autorice Robbie Harris
Vaša djeca bi trebala pročitati knjige primjerene njihovom uzrastu koje će im pomoći da usvoje znanje o svom tijelu, a dosta takvih knjiga se nalazi na listi zabranjenih i provokativnih. Ova knjiga, sa ilustracijama Michaela Emberlya, stekla je status klasika zbog informacija koje pruža o tjelesnom razvoju i seksualnosti. Prvi put je objavljena 1994. godine i prošla je kroz niz edicija i usavršavanja. Robbie Harris, koja je takođe napisala Tako je fantastično, knjigu za tinejdžere te Nije roda, za one još mlađe, tvrdi da se njeno djelo smatra provokativnim prvenstveno jer se bavi tematikom homoseksualnosti, masturbacijom i kontracepcijom.
Kapetan Gaćice autora Dava Pilkeya
Ovaj serijal, dugo popularan zbog utjecaja koji je imao na dječake, često je bio u vrhu liste provokativnih djela zbog šala o donjem rublju. Ovakve knjige će definitivno pomoći djeci da cijene svoje tijelo i tjelesne funkcije koje se ponekad čine smiješnima i blesavima (zapravo, većini djece su te funkcije poznate). Serijal je često osuđivan jer opisuje djecu kao isuviše zaigranu i neposlušnu što nas dovodi do zaključka da djeci trebaju priče koje će ih učiti poslušnosti.
Bože, to sam ja, Margaret! Da li si tu? autorice Judy Blume
U ovom naširoko voljenom romanu Judy Blume, prvobitno objavljenom 1970. godine, autorica je duboko zaokupljena temom menstruacije. Kao provokativan se označava i njen roman Deenie objavljen 1973. godine jer se bavi problemima djevojčice koja boluje od skolioze. Gospođa Blume tvrdi da je veliki problem i tema masturbacije. Većina kontroverzi se vezuje za njena djela jer obrađuju i tematiku puberteta. Stekla sam dojam da vlada mišljenje kako se djeci takvo što neće desiti ako ne pročitaju moje knjige, izjavila je autorica. Pored navedenog napominje: Imam novost za vas! Vaša djeca će proći kroz pubertet sviđalo se to vama ili ne. Stoga, zašto im ne bismo pomogli?! To će se desiti bez obzira na to čitaju li moje ili knjige drugih autora. Gospođa Blume je takođe izjavila da, kada odrasli turisti posjete nezavisnu knjižaru Books and Books Key West koju je osnovala i u kojoj povremeno radi, obično joj žele reći koliko su naučili iz njenih djela: Kao da mi se žele zahvaliti jer im majka nikada nije pričala o tome te ništa ne bi naučili da nije bilo mojih knjiga. Ne tako davno, prodala je i primjerak knjige Za tango je potrebno troje iz 2005. godine, autorskog dvojca Justina Richardsona i Petera Pernella – o dva mužjaka pingvina koja su zajedno izlegli jaje i odgajali mladunče (nalazi se na listi provokativnih), muškarcu koji je usvojio djevojčicu sa svojim muškim partnerom. Jako sam uzbuđena kao knjižničarka kada prodam djelo nekome ko zna da ga cijeni, izjavila je.
Ja sam Jazz autorskog dvojca Jessice Herthel i Jazz Jennings
Ova ilustrovana knjiga iz 2014. godine, a koja se bavi temom transrodnosti, nedavno je bila u središtu rasprave te metom napada pojedinih škola, dok su ostali tvrdili da bi bila korisna u nastavi prilikom učenja o toleranciji.
Postoje zabranjene i provokativne knjige koje uznemiravaju odrasle jer uče djecu da je svijet komplikovano i uznemiravajuće mjesto u kojem se dobri ljudi nekada ponašaju loše, a zli ponekad prođu nekažnjeno. Ova kategorija se proteže od romana koji se bave problemima mladih do velikih klasika u literaturi. Ono što čini knjigu uznemirujućom je istovremeno čini interesantnom, važnom i vrijednom čitanja. Ako pogledate listu često zabranjenih knjiga za mlade vidjet ćete da se na njoj nalaze mnoge od Čokoladnog rata Roberta Cormiera (provokativna zbog prikaza nasilja i opisa masturbacije) do Dnevnika Anne Frank (seksualno eksplicitna i sa tragičnim završetkom). Na listi su takođe Boja purpura autorice Alice Walker (provokativna zbog seksualne eksplicitnosti i psovki), te Avanture Huckleberry Finna – nedavno izbačena i iz biblioteke i iz školskog plana i programa u američkom okrugu Acomacc, Virginia zajedno sa knjigom Ubiti pticu rugalicu, jer su se roditelji žalili da obje šire rasizam.
Sve su ovo knjige koje sam pročitao, uz koje sam odrastao. Bile su mi ponekad uznemirujuće i nejasne, ali sam ih iznova čitao da bi ih bolje razumio. Roditelji mi nikada nisu zabranili da čitam određenu knjigu (možda jer su znali kakav bi ishod bio) niti sam to ikada radio svojoj djeci. Možda sam ponekad rekao nešto u stilu: Mislim da bi te to prestrašilo. Možda da sačekaš sa čitanjem.
Jedna od dužnosti, a ujedno i užitaka roditeljstva jeste da preporučite knjige za koje mislite da su primjerene dječijem uzrastu. Naravno, postoji i strah da ćete nekada pogriješiti sa izborom, jer vaše dijete nije spremno ili je naprednije nego što ste mislili. Ali, kao roditelji biste trebali biti ponosni ako vaše dijete voli da čita.
Zapravo, većina knjiga koje se smatraju provokativnima često se nalaze i na listi klasika. Mediji koji imaju drugačiji pristup imaju svoju listu koja je na granici između klasičnog i kontroverznog, te sugerišu roditeljima i djeci da ih pročitaju zajedno, kako bi mogli diskutovati šta je to uznemirujuće, a šta ne.
Kao roditelj bio sam očaran kada je moja kćerka na ljetnom raspustu u srednjoj školi dobila zadatak da odabere knjigu izvan zone udobnosti. Zapravo, ono što nam literatura pruža, kao dio velike slobode (i ljudskih prava), jeste mogućnost da putujemo riječima izvan naše zone udobnosti.
Tekst na engleskom možete pročitati ovdje.
Prevela: Maida Imamović
