Jasmin je dijete današnjice. Ima jedanaest i po godina, ide u školu, bavi se sportom, putuje sa roditeljima. No, kada sjednete s njim, neće vam pričati o biologiji, bekend spinu ili posjeti Beču. Pokrenete li, pak, priču o tome zašto su ga banovali sa Mineplex servera, ozarit će se i otvoriti vam dušu.
Golemu količinu svog slobodnog vremena utroši na online igranje megapopularnih igrica poput Minecrafta. Rijetko igra sam, uglavnom sa prijateljima iz razreda, ali i onima koji žive izvan BiH, a koje je, upravo preko igrice, upoznao. Prvo se sastanu na Skypeu, potom se uloguju u igricu, formiraju tim, te skupa prolaze razne zadatke u igri. Cijelo vrijeme razgovaraju (čitaj: viču) usmjeravajući jedan drugog kroz igru. Igra koju igraju nije jednostavna. Može se granati na različite načine, ima otprilike onoliko rješenja koliko i igrača, a njih brojimo milionima. O njoj, svakako, možete mnogo saznati na internetu, a neke članke o njenom velikom obrazovnom potencijalu prevodio je i Školegijum. Kako napraviti određeni materijal, da li miješati šljunak sa kamenom, šta se dobije kada se ispeku zlato i srebro, na kojoj dubini se kopa dijamant – sve to igrači uče, uglavnom, jedni od drugih. Znanja se šire usmeno, bilo dok igraju, bilo u školi ili svlačionici nakon treninga, a dodatnu edukaciju svaki od njih traži sam.
Odrasla na linearnom čitanju, bez mogućnosti da me samo jedan tap odvede u neotkrivene svjetove (vrhunac interakcije teksta i čitaoca u mom djetinjstvu bile su čuvene knjige sa više završetaka), prvo sam Jasminu ponudila knjigu, jednu od nekoliko nastavaka, koja se bavi građenjem u Minecraftu. Obradovao se, no, nakon samo jednog listanja, ustanovio je da su novci bačeni i da sve te navodne tajne on odavno zna. A naučio ih je na servisu svih servisa – YouTubeu.
Fenomen Minecrafta je globalni. Globalan je i YouTube. A maternji jezik globalizma jeste engleski. Stoga svoje prve pretrage, Jasmin je, stoga, obavljao na engleskom jeziku.
A onda su se pojavili prvi vlogeri i gameri koji su svoje videozapise snimali na našem jeziku. Pionir među njima bio je momak, desetak godina stariji od Jasmina, Bogdan Lalović, čiji YouTube kanal nosi ime SerbiangamesBL.
You-tu-be-ha-es
Na Državnom prvenstvu u stonom tenisu Jasmin se Adinu iz Zenice, Amaru iz Tuzle, Dariju iz Banje Luke i Jurici iz Mostara obraća pozdravom: Gde ste, bre, ljudi. Svaki od njih zna za kontekst pozdrava i ne gleda u Jasmina kao u sedmo svjetsko čudo. Rukuju se i smiju. Rečenica kojom se obratio vršnjacima, ona je kojom SerbiangamesBL počinje svaki svoj video. Uz nju, učestalo koristi poštapalice poput ljudi moji, te beogradski sleng koji je u uši dvanaestogodišnjaka ušao uprkos rigidnoj jezičko-školskoj politici rasturanja jednog policentričnog jezika na tri kaobajagi različita i etnonacionalna.
U jednom videu u kojem svojim fanovima (a ima ih u trenutku pisanja ovog teksta četiristotinjak hiljada!) odgovara na pitanja, Bogdan aka Serbian kaže da je, kao dječak, bio istripovan na crtanje. Ovu riječ koja godinama živi u govoru urbane Srbije Jasminova generacija nije usvojila preko direktnog kontakta sa vršnjacima s one strane Drine, niti putem književnosti i filma, već upravo putem YouTubea.
Kad god sam u njegovom govoru prepoznala neke devijacije u odnosu na bosanski standard i lokalni sleng, znala sam odakle dolaze, te nisam postavljala dodatna pitanja. No, kada je prvi put za školski predmet koji je morao učiti upotrijebio poređenje dosadan kao noga, morala sam se zapitati kako se noga našla tamo gdje se obično nađe vaš, uš ili, u kreativnijim poređenjima, proljev. Ispostavilo se da se radi o poređenju glup kao noga čiji je tvorac prvi i najpopularniji bh. gamer i vloger Edin Bašić aka EdinCreations.
U svom intervjuu koji je dao jednoj sarajevskoj televizijskoj kući, Edin je napomenuo kako su upravo djeca njegova najveća publika te da, imajući to na umu, vodi računa kako priča. I zaista, rijetke su psovke u njegovim videima, a vulgarizme uspijeva zamijeniti prikladnijim rješenjima. Otuda je u trenucima kreativnosti vulgarizam koji se obično prišiva glupoj osobi (guzica) zamijenio riječju koja označava jedan drugi dio tijela – nogu. Djeca su to bez puno pitanja prihvatila i otad je i biologija dosadna kao noga, a ni drug iz razreda nije više lud kao struja, već, opet, lud kao noga.
Edinova poštapalica – razumiješ – također je našla plodno tlo u dječijem govoru, a nakon nekoliko pregledanih videa ovog gamera, Jasmin je počeo za nešto dobro, moćno, cool upotrebljavati termin ćaba, već neko vrijeme prisutan u slengu sarajevskih mahala. Šta je Ćaba ili Kaba, gdje se nalazi i kako među vjernicima muslimanima figurira kao simbol, objasnili smo mu tek kasnije, kada se termin već našao u svakodnevnoj upotrebi i kada smo shvatili da primarno značenje riječi uopće niti ne poznaje.
Izgradit ćemo Snjegovića od steka i pol snowa!
Postoje dvije troslovne riječi suprotnih značenja kojima se Jasminovi vršnjaci često služe u svakodnevnom govoru, a to su nub i pro.
Prva označava osobu koja je bez iskustva, amatera, nekoga ko nešto radi početnički loše, bilo da se radi o igranju igrice ili nekim drugim aktivnostima. Naspram nubova stoje proovi, dakle profesionalci, iskusni igrači, oni koji to što rade rade dobro i s lakoćom.
Ovaj sleng je globalni, porijeklo vodi iz engleskog jezika (nub od engl. noob i pro od engl. pro, skraćeno, pak, od professional) i koriste ga gameri, kako naši tako i strani.
Riječi poput ovih u govoru današnje djece i mladih jesu sveprisutne, čemu, naravno, nisu doprinijele samo igrice. No, prolazeći kroz igru, oni engleske riječi ubacuju u naše rečenice, prilagođavajući ih sintaksi, vodeći se tek osjećajem, ne gramatičkim pravilima koje u školi tek usvajaju. Strane riječi dekliniraju kao naše (Izgradit ćemo Snjegovića od steka i pol snowa, reći će hrvatski gamer Marko, poznat kao KingOfFailsShow), pretvaraju ih u pridjeve (Pazite na dropane stvari – Viktor aka BloodMaster), glagole (Toliko smo se trudili da ga izgradimo, a netko će ga rejdati, KingOfFailsShow)... Oni imaju oklop od dajmonda, a protivnika ubiju iz jednog hita i bez armora! Imaju kovčeg pun stona i trčeći pređu kroz cijeli forest.
Takav jezik, satkan od engleskih riječi u BHS sintaksi, prestaje, obično, izlogiravanjem iz igrice. Van tih svjetova, oni, itekako, znaju i za dijamant, oružje, udarac, kamen i šumu.
Uči li Daki biologiju?
Zasad, mada ne odustaje od sporta i sa strašću se sprema za turnire, Jasminova je životna misija biti gamer. Zato uči informatiku, matematiku i engleski, pa i francuski, ali prezire biologiju jer mu znanja o citoplazmi nikad neće trebati za pravljenje YouTube kanala.
Želi sa snimanjem početi još ovog raspusta i biti, za početak, kao DakiMC.
Daki, pravim imenom David, petnaestogodišnji je dječak iz Srbije koji već nekoliko godina snima i uredno i redovno na YouTube podiže svoje video radove zavidne kvalitete za njegov uzrast. Uz svog druga zvanog TheMilkyCake, jedan je od najmlađih vlogera i gamera kod nas koji imaju veliku popularnost i mnogo subscribera (ljudi koji redovno prate njihove kanale).
Jasminovu trenutnu životnu ambiciju smatram nerealnom, no, pokušavam ga, preko stvari koje ga interesuju, prevariti da nauči neke korisne vještine koje drugačije ne bi. Svaki od vlogera i gamera koje prati, bez obzira na uzrast i porijeklo, vičan je pripovijedanju. Dok slušatelje i gledatelje vodi kroz igricu, on nijednog trenutka ne prestaje govoriti, mora ponekad, poput sportskog komentatora, riječju ispratiti nekoliko stvari odjednom, a uz sve to, da bi se u sve većoj konkurenciji nametnuo, on mora posjedovati i druge vještine poput inovativnosti, duhovitosti, elokvencije i brzine.
Nije lako, ali koristit će, usmjeri li ga život čak i u mikrobiologiju.
Kad baka zabaguje
U sjajnoj omladinskoj knjizi Jasminke Petrović Leto kada sam naučila da letim trinaestogodišnja Sofija iz Beograda odlazi sa bakom na ljetovanje na Hvar. Mada je tamo rođena, baka na Hvaru nije bila 23 godine, a Sofija nikad u životu. Čim nogom kroči na otok, baka počinje govoriti jednim Sofiji potpuno stranim jezikom – dalmatinskim otočkim poddijalektom zvanim bodulski. Sofija u čudu veli kako je baka otkad je došla na ovaj otok na kraju svijeta zabagovala na bodulski. U slengu Jasminove generacije, baguje računar ili igrica koji iznenada otkažu poslušnost, a zabagovati može i osoba koja se smete u usmenom govoru, pa počne zamuckivati. Kada sam mu pročitala tu rečenicu, on se nasmijao i uzeo knjigu, prepoznajući da možda priča krije nešto njemu blisko, savremeno, nešto što živi, a što on u lektirskim naslovima ne nalazi.
Ponekad je, eto, samo jedna riječ uzeta iz djeci bliskog okruženja dovoljna da pokrene stvari.
Stoga, Daki, Edin, Serbian, BloodMaster, MarkoKOFS i ini drugi članovi balkanske gaming zajednice možda i jesu, kako ih roditelji često vide, loši uzori za tinejdžere, no, njihovo prisustvo u životima naše digitalne djece koju analogno školujemo nikako ne treba zanemariti, već iskoristiti.
Tekst Yu-tu-be-ha-es je objavljen u 14. broju printanog Školegijuma (decembar 2015. godine). Iz ovog broja također čitajte: Siva zona obrazovanja
