Seljak je izraz koji označava poljoprivrednog radnika koji ima prebivalište na selu, a za život zarađuje baveći se poljoprivrednim aktivnostima (poljodjelstvo, stočarstvo, ribolov, lov, pčelarstvo i sl.) bilo na svom bilo na tuđim imanjima.[1]
To je definicija koju nudi Wikipedia. Šta o tome kažu djeca – naša budućnost?
Ema (III razred) se ošišala. Danas je njen dan. Njena nova frizura privukla je pažnju svih djevojčica, ali nije jednog dječaka. Krivo joj je i ona mu bez prestanka govori: Vidi Teo, ja se ošišala. Vidi. Vidi. Valja li? Nakon nekoliko ponavljanja, Teo (III razred) nezainteresiran za bilo šta osim kuke koju je napravio sebi, uzvikuje, gotovo kroz vapaj: Šta me briga, pusti me na miru. Na to drugi dječak (Miki, II razred) dobacuje: Kakve to ima veze kad imaš seljačku odjeću opet, seljanko jedna!
– Miki, hajde objasni učiteljici šta znači riječ seljak?
– Ne znam. Kako ne znaš, pa sada si E. rekao da je seljanka i da ima seljačku odjeću. Kako znaš da je seljanka, ako ne znaš šta znači riječ seljak/seljanka?
– Ne znam.
Javlja se drugi učenik za riječ. Alen (II razred):
– Seljak je čovjek koji nije normalan. Nije nimalo kulturan. Seljaci, uči, nemaju para. Seljaci se ne odijevaju lijepo. Seljaci imaju prljave zube, sve im je prljavo.
– Od koga si to naučio?
– Tata mi rekao.
– Kada ti je rekao, zašto?
– Pa mi gledali nekakvog seljaka koji ne zna pričati na televiziji, kaže tata ja seljačine.
– I ti si ga pitao šta znači ta riječ?
– Ja. A i kad sam vidio njegovu facu, sve mi je bilo jasno.
– Kako misliš facu?
– Pa ono nako ko da mu se nešto gadi...
Pismena vježba
Tema: Ko su seljaci? Odgovori:
Neki ljudi koji oblače ružne stvari.
Seljaci su normalni, samo nemaju porodicu. Ja u ulici imam dva seljaka, i oni, učim ponekad rove one kontejnere.
Seljaci su ljudi koji uzgajaju farme. Imaju malo para, pa onda prodaju po pijacama to što uzgoje.
Rade na pijaci. Prodaju voće i povrće.
Seljaci su ko i mi. Mislim, normalni. Ne znam, razmišljam... ja nisam seljak jer ne živim na selu. Nisam i zato što ne prodajem na pijaci.
Oni ne nose lijepu odjeću kao mi i prose.
Meni je mama rekla da su oni ljudi. Mislim, svi smo isti. Samo, oni žive na selu.... to je razlika.
Seljaci su kao i mi. Zarađuju tako što uzgoje voće i povrće. Namještaj i krevete kupuju u gradu. Odjeća im nije kao naša, oni nose opanke.
Izvori informacija – Mama mi rekla, tata mi rekao.
Ne tako davno imali smo nešto što se zvalo škola u prirodi, postojalo je i ono što se definiralo kao izlet, pa su djeca imala priliku posjetiti različita mjesta, i upoznati se sa bezbroj obaveza koje su sastavni dio tog danas previše žargonski upotrebljavanog pojma – seljak/seljanka. U ono vrijeme mene su roditelji učili da je čovjek srce i duša i da je to jedina definicija, a da riječima seljak i građaninoznačavamo samo mjesto nečijeg obitavanja, ne i njegovu ljudsku vrijednost. Seljak je bio moj dedo. Moja nana – seljanka. Jednako kao i polovina porodične loze. Ljudi koji su svojim radom i trudom omogućili i obezbijedili živote svojoj djeci, oni onda svojoj, a na koncu njihova djeca – meni, kojoj ovim tekstom želim dobrodošlicu u vakat građanske djece, snobovskih roditelja, čiste odjeće, punih džepova, gladnih mozgova i dugih jezika.
