BiH još nije u potpunosti izašla iz svoje postratne faze, rekao je bibliotekar Kemal Lojo, u svom izlaganju na Međunarodnom susretu bibliotekara slavista te naglasio da u BiH postoji etničko bibliotekarstvo u postkonfliktnom društvu. Ratne posljedice nisu vidljive samo u trenutnom političkom životu BiH, već i u bibliotekama i ono što zabrinjava jeste mirenje sa takvom situacijom. Nemoguće je u državi u kojoj postoji fenomen 'dvije škole pod istim krovom' očekivati da se jednaka podjela ne primjenjuje i na bibliotečki fond.
Kemal Lojo je samo jedan od učesnika 8. ICSL - Međunarodnog susreta bibliotekara slavista, koji je održan u Sarajevu od 15. do 18. aprila Mediacentru. Tema ovogodišnjeg susreta: „Bibliotekarstvo. Ljudska prava. Aktivizam“. Tokom susreta, učesnici, iz različitih zemalja, su se bavili temama kao što su digitalni aktivizam, društvena odgovornost biblioteka i bibliotekara, digitalna demokratija, bibliotekarstvo i ljudska prava... Između ostalog se na konferenciji govorilo i o bibliotekarstvu u Bosni i Hercegovini. Knjige treba shvatati kao nacionalno naslijeđe, a bibliotekari kao čuvari tog naslijeđa imaju odgovornost i prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Međutim, kod nas se insistira na tri različita jezika i tri različita kulturna naslijeđa. U toj podjeli su izostavljene sve nacionalne manjine. Slobodno se zapitajte koliko puta ste vidjeli pripadnika romske nacionalnosti u biblioteci i da li naše biblioteke uopće posjeduje literaturu namjenjenu ovoj ili bilo kojoj drugoj manjinskoj grupi. Selma Zulić, studentica Evropskog regionalnog master programa „Ljudska prava i demokratija u Jugoistočnoj Evropi“, je ukazala na šokantan podatak da se trenutni Zakon o bibliotekarskoj djelatnosti BiH skoro podudara sa zakonom iz 1986., kada je BiH bila u sastavu SFRJ. Pored neodgovarajuće zakonske regulacije, bibliotekarstvo u BiH se susreće i sa sljedećim problemima: nedovoljan budžet, loša tehnička opremljenost, manjak prostora za čitaonice i nepostojanje prostora za grupno učenje. Bibliotečki fond je pogodan za različite vrste diskriminacije i za širenje političke moći jer je nabavna politika netransparentna. Potrebe korisnika nemaju nikakvu stvarnu ulogu u nabavci literature. Da li vam se ikada dogodilo da vas u biblioteci pitaju koje knjige, kojih trenutno nema, su vam potrebne ili bi ih voljeli čitati?
Amar Numanović, student Odsjeka za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u svojoj prezentaciji je kao moguća rješenja naveo jačanje bibliotečkog aktivizma, rearanžiranje odnosa proizvođača i korisnika, te formiranje open source biblioteke, koja bi napravila podlogu za demokratski razvoj.
Ove godine uvodno predavanje i radionicu o bibliotečkom aktivizmu održala je Toni Samek, profesorica informacijskih nauka sa univerziteta u Alberti (Kanada). Ona objašnjava bibliotekarima kako da svojim radom i uslugama doprinose informacijskoj pravdi tj. da kroz svoju profesiju podržavaju osnovna načela demokratije: jednakost, pravednost i slobodu. Profesorica je kao probleme istakla: nepismenost, rat i siromaštvo te naglasila da bibliotekarstvo uvijek mora biti senzibilno na potrebe okoline u kojoj djeluje.
Cilj ove konferencije je pokušati kreirati bolje uvjete za bibliotečki aktivizam. Mnogo ljudi zapravo imaju predrasude prema samoj profesiji bibliotekara i ne vide njenu važnost u očuvanju temelja demokratije i ljudskih prava.
Bibliotekar se poima kao osoba, najčešće žena, koja stoji iza pulta i daje vam knjige na posudbu, naravno ako ih biblioteka posjeduje i slaže vraćene knjige na police. Ako tako postavimo stvari, ako posmatramo bibliotekarstvo kao neutralnu i objektivnu struku, veza između bibliotekarstva, ljudskih prava i aktivizma nije uopće uočljiva. Zato posmatrajući bibliotekarstvo u okviru informacionog društva tj. društva u kojem živimo, nemoguće je da ne posmatramo i preispitujemo ulogu bibliotekara i biblioteka u borbi protiv cenzure, socijalnog isključivanja, produbljivanja digitalnog jaza i borbi za prava korisnika biblioteka.
Bibliotekara više ne možemo opisati samo kao osobu koja voli knjige i ljude. Primarna zadaća bibliotekara, naglašeno je na konferenciji, jeste osiguranje slobodnog pristupa informacijama. Međutim da bi se to postiglo, prvo moraju postojati opremljene biblioteke, koje su otvorene za korištenje svim ljudima. Drugo, potrebno je da bibliotekari obavljaju svoj posao profesionalno i bez predrasuda, da poštuje pravo, koji svaki čovjek stiče rođenjem, a to je pravo na pristup informacijama, regulisano Članom 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima.
