Pravila su tu da se ne poštuju
Bosna i Hercegovina, sa dva entiteta, jednim distriktom, jedanaest ministarstava obrazovanja plus jedan odjel obrazovanja sa nadležnošću u Distriktu Brčko, propisuje isto toliko pravilnika o polaganju stručnog ispita za osnovne i srednje škole. Naravno, do svih njih nemoguće je doći putem zvaničnih stranica kantonalnih ministarstava za obrazovanje, jer se stranice ne ažuriraju i po nekoliko godina. Svega četiri kantona (Sarajevski, Unsko-sanski, Kanton 10 i Tuzlanski kanton) na svojim stranicama (ministarstva i PPZ-ovi) imaju postavljen ovaj pravilnik.
Iako se mogu pronaći zakoni o osnovnom i srednjem obrazovanju, oni se tiču svih tačaka tog nivoa obrazovanja (funkcionisanje škole, imenovanje direktora, vijeće roditelja itd.), a član koji se odnosi na stručne ispite jedva je vidljiv, često vrlo štur. Na stranici Vlade Hercegovačko-neretvanske županije ne postoji postavljen dokument, osim zvaničnog obavještenja o ukidanju naknade za polaganje stručnog ispita za volontere koji su stažirali u školama od 2012./2013. školske godine. Ni za Republiku Srpsku nema objavljene legislative, osim pdf obavještenja, slučajno pronađenog na stranici Filološkog fakulteta u Banjoj Luci (važeći za 2012. godinu), kojim se propisuju potrebni dokumenti i cijena stručnog ispita. Kako za nastavnike i profesore, tako i za bibliotekare, logopede i ostale stručne saradnike: godina je 2014., a na zvaničnim web-stranicama još uvijek nisu dostupni podaci koji bi olakšali proceduru polaganja i smanjili mogućnost prikupljanja pogrešne dokumentacije. Nekadašnji kandidati i kandidatkinje potvrđuju da nedostaju informacije u svim aspektima ispita.
Dina je polagala stručni ispit iz bibliotekarstva tokom 2013. godine:
U periodu kada sam se raspitivala, odnosno planirala prijaviti se za polaganje stručnog ispita prvenstveno sam pokušala dobiti relevantne informacije na web stranici Nacionalne biblioteke – najosnovnije informacije nisam mogla dobiti. Dobila sam informacije koje predmete polažem, koje predmete podrazumijeva stručni ispit namijenjen za prekvalifikaciju raznih tehnoloških viškova. Međutim, kada je planiran stručni ispit, u koliko sati i koju tačno dokumentaciju trebam za pokretanje čitavog procesa – o tome nisam mogla naći potpune informacije. Također treba napomenuti da web stranica, kao ni lični razgovor sa kolegama u Nacionalnoj biblioteci mi nije mogao razjasniti misterij koliko košta stručni ispit za diplomirane bibliotekare.
Nakon administrativnog dijela, slijedi čekanje poziva, odnosno obavještenje o datumu polaganja.
Danima sam čekala da se javi savjetnica i kaže mi termin polaganja. Rekla je da čekam njen poziv. Kad sam se umorila i zabrinula, počela sam da dosađujem i da je zovem. Jedan dan se javila i rekla da danas čekam poziv jer će ona dobiti obavijest iz ministarstva. Ja sam obučena sjedila kraj telefona i čekala kad će me obavijestiti da mogu trčati na autobus, kaže Edina, koja je prije nekoliko mjeseci položila stručni ispit za nastavnicu bosanskoga jezika i književnosti u KS.
Za obrazovnu struku, polaganje ovog ispita znači i pripremu časa na kojem tročlana komisija ocjenjuje sve aspekte rada u učionici, od izgleda table do odnosa sa učenicima i obrade nastavne jedinice.
Prije pristupanja ovom praktičnom dijelu ispita, potrebno je napisati pripremu koja se potom dostavlja nastavniku metodike iz visokoškolske ustanove, koji je ujedno i član komisije. Priprema se pregleda i odobrava za čas. Iako u Pravilniku za polaganje ispita za KS nigdje ne postoji stavka o vremenskom periodu koji se odobrava za pisanje pripreme, zakonski je rok 14 dana. Ipak, stanje na terenu je potpuno drugačije. Edina, kao i njena kolegica Asmira dobile su tri dana za pisanje pripreme. Prema njihovim saznanjima i razgovorima sa kolegama, isti je rok dat i drugim kandidatima. Kako je već spomenuto, stručni ispit se, bez iznimke, na čitavom području BiH provodi u dva dijela: prvi dio je praktični, odnosno držanje jednog časa sa odabranom nastavnom jedinicom, nakon kojeg slijedi osvrt na održani čas, odnosno provjera općeg znanja iz oblasti metodike. Ovakav tok potvrđen je, npr. Pravilnikom za KS, u članu 9. Nakon toga se prelazi na administrativni dio, gdje se odgovara na pitanja iz oblasti zakonodavno-pravne i administrativne regulative.
Edina kaže da, iako je zadovoljna tokom časa, nije obaviještena o stanju u razredu u kojem je polagala (jedan od učenika bilo je dijete sa posebnim potrebama). U Asmirinom slučaju, komisija nije pažljivo pratila čas, već se došaptavala između sebe. Kako je prisustvovala i na drugim polaganjima, Asmira tvrdi da je ista situacija pratila i druge kandidate.
Spomenuti metodički dio ispita je, prema sakupljenim iskustvima, zastario. Najveći problem se javlja, po Asmirinom mišljenju, u nedostatku adekvatnije i savremenije literature. Ona se samostalno snalazila istražujući po internetu i pripremajući se preko starijih metodičkih priručnika. Edini je unaprijed rečeno ko ja će pitanja imati; kaže da je to standardna praksa i da se obično radi o šablonski formuliranim pitanjima, poput oblika rada, metoda, organizacije časa lektire itd. Na kraju, niti je dobila dogovorena pitanja niti je izvlačila ceduljice sa pitanjima, koje su predviđene Pravilnikom gdje stoji da se općoj provjeri iz metodike pristupa na osnovu pitanja koja kandidat dobije izvlačenjem ceduljice s pitanjima. Pitanja su joj postavljena iz glave.
Niko od njih ne govori o savremenijim metodama, prednostima aktivnog učenja, razvijanju kritičkog mišljenja kod djece, programirane nastave i sl. Ja sam našla samo neki priručnik za djecu do 4. razreda, gdje se sve opet svodi na crtanje i bojanje, tvrdi Asmira. Dina svjedoči da nije ništa bolje niti pri polaganju ispita za stručnog saradnika u školama (u ovom slučaju, bibliotekarku):
Sama sam se pripremala za polaganje stručnog ispita, bez obzira na činjenicu da je Nacionalna biblioteka izdala priručnik iz oblasti katalogizacije, koji je jedan od temeljnih predmeta koji se polažu unutar stručnog ispita. Po mom saznanju, postoje dva izdanja istog priručnika – jedno starijeg datuma, drugo novijeg datuma – sadržaj i primjeri za vježbu su isti u oba izdanja! Da biste bili upućeni u literaturu, čini se da morate biti dijelom prekvalifikacijskog programa. Ako je u pitanju nešto drugo
– nikada nisam saznala. U slučaju ovog ispita, ona je kasnije ustanovila nekoliko proceduralnih
omaški, poput činjenice da niko kandidate nije prethodno upoznao sa komisijom, redoslijedom polaganja, vremenskim trajanjem ispita, njegovim dijelovima itd. Najveći prekršaj Pravilnika je načinjen, pak, nejasnim kriterijima za polaganje.
Kandidatkinji je rečeno da je položila ispite iz oblasti države i prava, stranog jezika, pismeni i usmeni ispit iz oblasti klasifikacije, te pismeni dio ispita iz katalogizacije. Usmeni dio nije položila, na šta joj je jedna članica komisije sugerisala da upiše kurs za stručnu prekvalifikaciju, koji se dodatno plaća, kojim će steći jedino validno znanje, iako je spomenute ispite već polagala u okviru studija za bibliotekarstvo. Do dodatne zabune dolazi naknadnom provjerom Pravilnika u kojem stoji da se kandidat vraća na popravni ispit ukoliko nije položio najmanje dva ispita, što nije bio njen slučaj. Nakon ukazivanja na zakonske odredbe, od predsjednice komisije dobija sljedeći odgovor:
Pravilnik je zbunjujući i članica komisije koja ju je ispitivala je nezgodna, ali će sljedeći put sve biti ok.
U okviru nastavničkog stručnog ispita, drugi dio se provodi kroz propitivanje zakonodavnog okvira u oblasti obrazovanja i općenitog znanja o državnom uređenju. U Sarajevskom kantonu, ispit provodi tročlana komisija sastavljena od savjetnika za nastavu, pedagoga i jednog člana koji predstavlja ministarstvo za obrazovanje. Pitanja bi se, kao i u prethodnom slučaju, trebala izvlačiti. Međutim, čini se da se i to pravilo poštuje sporadično. Tako je i bilo u Asmirinom slučaju,
ali ne i u Edininom: nije bilo izvlačenja pitanja, nije bilo nikakvog reda pri ulasku na ispit jer nije bilo uređenog spiska kandidata, a počinjalo se sa i do dva sata zakašnjenja. Sam ispit je jako opterećen zakonima i administrativnim aktima koji se zaboravljaju dan kasnije. Edina je, kao i ostali kandidati, bila dužna spremiti Zakon o osnovnom/srednjem obrazovanju, Pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji, Ustav BiH sa svim nivoima vlasti, nadležnosti, kao i aktuelne ministre (federalne i kantonalne): Ne kažem da se to ne treba znati. Naravno, to je potrebno, počevši od strukture, evidencije, načina vođenja dnevnika i sl., ali svi ti podaci nemaju nikakvu vezu s djecom, ni ti sa praktičnim izvođenjem nastave.
Istog je mišljenja i Muamer Jusufović, nastavnik bosanskog jezika i književnosti koji je stručni ispit polagao u HNK 2011. godine: Sve ono što se učilo za stručni ispit svodi se na pitanja koja kruže i koja se dijele međusobno. Ako želiš nešto naučiti, uzmeš zakone, ako želiš sebi olakšati uzmeš skripte sa pitanjima i odgovorima itd. Moje mišljenje je da se teorijski dio stručnog ispita treba odnositi više na psihologiju djece, poznavanje tehnika rada sa djecom, odnos sa užom i širom zajednicom, rješavanje konfliktnih situacija, odnos prema djeci sa posebnim potrebama. Ne sporim da je potrebno poznavanje zakona, ali bi bilo bolje da se to uči na fakultetima, bez opterećivanja na stručnim ispitima.
Kandidatkinja Ema, nastavnica engleskog jezika, polagala je stručni ispit u KS ove godine i stava je da drugi, administrativni dio ispita ponajmanje ima veze sa samom profesijom: Znam da sam puno tih pitanja naštrebala kao dijete i već ih se ne sjećam, dok sam stvari koje sam konkretno naučila, vidjela, primijenila kroz rad odmah zapamtila. Naprimjer, jedno od pitanja je o razrednoj knjizi, gdje vas, između ostalog, pitaju šta sve ona sadrži. Mislim da nema smisla učiti tako nešto napamet jer ću, u slučaju kad budem trebala ispuniti dnevnik, vidjeti i mnogo bolje naučiti njen sadržaj.
Nakon obaveznog jednogodišnjeg staža, stručnom ispitu ove godine pristupio je i nastavnik povijesti Ivan, po pravilima Kantona 10. Njegovo mišljenje je, sudeći po velikom broju kandidata koji polože,
da je taj ispit sveden na puku formalnost.
Ra di se o formi i novcu, ništa više, kaže i Emir, nastavnik fizičkog odgoja.
Nejednaki uslovi
Prema analizi dostupna četiri pravilnika, vidljivo je da je najlošije opremljen pravilnik Kantona Sarajevo. U sedamnaest članova objašnjena je procedura polaganja, kao i uvjeti koje je potrebno ispuniti kako bi kandidat pristupio ispitu. Pravilnici USK i Kantona 10 sadrže i programe po kojima se priprema polaganje stručnog ispita, uključujući i zakonske i podzakonske akte koje je potrebno poznavati. Pravilnik KS uopće ne navodi, niti detaljnije spominje, oblasti iz kojih se kandidati moraju pripremati; jedini dio koji se tiče ispita samog je član 9., koji objašnjava dijelove ispita (praktični i administrativni), i nešto detaljnije navodi od čega se sastoji praktični dio ispita za stručne saradnike (pedagoge i psihologe).
Pravilnik USK ujedno je i jedini koji objašnjava volonterski status unutar hijerarhije prosvjetnih radnika, te naknadno obrazlaže na koji će se način tretirati svojstvo volontera u smislu novčanih i drugih naknada koje pokriva sama škola. Također, ono što samo jedan pravilnik eksplicira jest cijena polaganja ispita (za USK ta je cijena 180 KM). U pravilniku Kantona 10 stoji da troškove polaganja ispita snosi samo ministarstvo u nadležnosti ovog kantona, dok ponovljeni ispit plaća kandidat sam. Za KS ministarstvo određuje cijenu polaganja; cijena tog ispita je 250 KM. Kao stručna saradnica, Dina je morala platiti mnogo veći iznos za izlazak na ispit (550 KM). U ZDK stručni ispit za nastavnike/profesore košta 270 KM; za HNK cijena je bila 400 KM do odluke donesene krajem 2012. godine o uvođenju besplatnog polaganja. Ukoliko se uzme u obzir da kandidat ovim iznosom plaća rad komisije određene za nadzor samog ispita (što je stavka unutar samog pravilnika), jasno je da se veliki novac ulaže u sama polaganja. Stručni ispit položen u okviru nekog od navedenih kantona priznaje se i u drugim kantonima na području Federacije, što je regulisano zakonom; stoga nije jasno zbog čega bi cijena polaganja pri jednom ministarstvu, odnosno PPZ-u bila veća nego u drugom.
Stručni ispit pred ispitom
Stručni ispit je posljednja instanca u procesu tranzicije pojedinca iz studenta u kvalificiranog prosvjetnog radnika. Neki od kandidata koji su ga položili i dalje misle da je on nužan kako bi se izvršila evaluacija stručnosti kandidata, i mnogi od njih su zadovoljni tokom vlastitog polaganja. Nastavnica bosanskog jezika i književnosti koja je polagala u ZDK smatra da je stručni ispit dobro osmišljen, da kandidat ima dovoljno vremena (deset dana) da pripremi jedinicu i da je to nužno za provjeru uloge nastavnika. Njeno mišljenje dijele i dvije nastavnice engleskog jezika koje trenutno rade u Kantonu Sarajevo, kao i stručna saradnica – pedagoginja Jasmina Ljubijankić, zaposlena u školi u Unsko-sanskom kantonu. Međutim, svi nekadašnji kandidati i kandidatkinje se slažu da je i pripravnički/volonterski staž gotovo eliminatoran u samom pristupu poslu, a konačno i stručnom ispitu, te da bi se morao zakon prekrojiti, naročito po pitanju regulisanja volonterskog statusa i njihovog programa rada. Potrebno je mnogo čvršće povezivanje pripravničkog staža sa samim ispitom, odnosno ocjenjivanje i nadzor kandidata kroz cjelokupan pripremni rok, gdje će sam stručni ispit biti samo dijelom ocjene. Također, usklađivanje pravilnika po svim tačkama, naročito novijim volonterskim statusima, cijenama, i drugim upitnim stavkama trebalo bi biti dijelom neke buduće reforme, makar što se tiče zakonske procedure. Mentori koji se dodjeljuju budućim nastavnicima morali bi isto tako biti podvrgnuti testu: jesu li sposobni da uče nekog novog zanatu, koliko to dobro izvode i da li imaju bilo kakvu odgovornost za loše izvođenje obuke?
Konačno, promjena sadržine samog ispita bila bi poželjna, jer – kako je jedan od kandidata napomenuo – ništa nije novo, sve se može naučiti preko skripti koje kruže, pripreme se mogu skinuti s interneta. Ovakav kakav je sad, stručni ispit ima jako malo veze sa potrebama nastavničkog poziva. On preživljava samo kao fuš članovima ispitnih komisija.
Napomena: Određena imena spomenuta u ovom tekstu su izmijenjena, na zahtjev sagovornika i sagovornica. Prava imena su poznata redakciji.
(Tekst je prvobitno objavljen u štampanom Školegijumu broj 8. Potražite Školegijum na trafikama.)
Pročitali ste ovaj tekst i želite još? Prelistajte i druge iz Školegijuma br. 8:
Dvije mature pod jednim krovom
Svijet o obrazovanju, obrazovanje u svijetu
...i mnoge druge.
