Učiteljici Terzimehić je u realizaciji časa pomogla diplomirana komparativistica, inače zaposlenica biblioteke na Pravnom fakultetu u Sarajevu, Ivana Teronić Oruč.
Budući da smo radili Kulturne ustanove, na početku smo s njom razgovarali o biblioteci, a na kraju smo organizovali Skype Virtual Tour kroz Smithsonian muzej, kaže učiteljica Lemana Terzimehić.
S Ivanom, koja je bila njihova sagovornica s druge strane monitora, učenici su kroz igru otkrivali koje je njeno zanimanje. Postavljali su joj pitanja: radite li s ljudima, pravite li nešto, treba li za Vaš posao kompjuter, čitate li... Ako je odgovor da, imali su pravo pogađati zanimanje, a ako je negativan odgovor, sljedeći učenik postavljao je pitanje. Kada su odgonetnuli zanimanje, onda su s njom razgovarali o poslu bibliotekarke, zašto je to drugačije zanimanje od ostalih, šta je najljepše...
Uvijek istražujem, tražim nešto novo, drugačije. Nastojim nastavu učiniti zanimljivom i približiti je učenicima/ama i njihovim potrebama. Podučavam generacije koje funkcionišu na principu jednog klika. Isključivo tradicionalne, uobičajene metode podučavanja su im nezanimljive, ne golicaju njihovu maštu, razmišljanje. Stoga nastojim iskoristiti ono što je dio njihovog svakodnevnog života, ali ih istovremeno usmjeriti ka doziranoj i svrsishodnoj primjeni novih tehnologija. Ona mora biti dobro osmišljena, sa jasnim ciljem i zadacima koje želimo ostvariti. Veoma je važno razviti i vještine komunikacije i istraživanja, traganja za informacijama, ističe učiteljica Terzimehić.
Ivana Teronić Oruč kaže da je rado prihvatila poziv učiteljice Terzimehić da učestvuje na času i na taj način pomogne djeci u korištenju modernih tehnologija u nastavi naglašavajući kako je to kod nas, još uvijek, zaista rijedak slučaj: Današnjim generacijama, naročito Z generacijama, imanentna je upotreba tehnologija. Samim time im je isključivo suhoparni način prenošenja znanja vjerovatno dosadniji. Iskoristiti mogućnosti koje su besplatno dostupne kako bi se učenike interaktivno potaklo na razmišljanje, zaključivanje i učenje smatram izuzetno pozitivnim.
Nažalost, ovakvi pristupi kod nas se baziraju na volji pojedinca. Učitelji/ce i nastavnici/ce u BiH rijetko imaju sistemsku podršku za izvođenje nastave uz pomoć tehnologija. Nove tehnologije neminovno utječu ne samo na svakodnevnicu djece, već i na njihovu percepciju stvarnosti i usvajanje znanja. Vrlo je važno upravo to iskoristiti u nastavi, kako bi se njihova pažnja pridobila, te kako bi kroz taj njima blizak poticaj učili usvajati, povezivati, valorizirati i dijeliti svoje znanje, istakla je Ivana Teronić Oruč.
Učenici II razreda Osnovne škole Hrasno bili su puni pozitivnih impresija nakon održanog časa. Oni se nadaju da će u budućnosti imati priliku češće raditi na sličan način, te obići još neke, njima, zanimljive destinacije.
Ja mislim da je bilo super kad smo zvali Ivanu na Skype i razgovarali s njom. Svidjelo mi se i dok smo gledali muzej. Voljela bih prošetati kroz Pariz, kaže Zana Agić.
Bilo je zanimljivo, jer ja volim razgovarati s ljudima preko Skypea. Nije bilo dosadno. Drugi put bih voljela vidjeti dinosauruse, Emina Osmanbašić.
Bilo je veoma zanimljivo. U muzeju smo vidjeli mnogo životinja koje ne žive u našim krajevima, a nismo morali ni izaći iz učionice. Sljedeći put bih voljela otići u Kinu, mislim da je zanimljiva, Edna Bešić.
Ja volim kompjutere i super je da ih koristimo. Možemo otići gdje želimo. Drugi put bih volio otići na neki poznati stadion, Dino Andželić.
U muzeju mi je bilo najbolje na svijetu, a bilo je super i kad smo zvali učiteljicinu prijateljicu. Volim što koristimo laptop, Ajdin Avdić.
Ovakav način održavanja nastave, kroz različite radionice, u svijetu je već odavno postala ustaljena praksa. Kod nas se to još uvijek održava isključivo voljom pojedinih nastavnica i nastavnika spremnih da prate moderne tokove u obrazovanju.
