Na sjednici Nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu prihvaćena je inicijativa (iako bez jasnih rezultata glasanja) i proslijeđena u dalju proceduru da se "organizira nastava iz Bosanskog/Hrvatskog/Srpskog jezika za sve nastavnike koji počinju raditi u novoj školskoj godini (2018/2019), a koji nisu imali nastavu iz ovog predmeta, nakon čega bi polaznici ove obuke polagali ispit na Filozofskom fakultetu u Sarajevu."
Inicijativa je prošla bez ozbiljnije rasprave. Elaborat, dužine jedne stranice, ne nudi detalje iz kojih bi se dalo naslutiti kako se obuka planira provesti. Ali sadržaj napisanog otvara niz zanimljivih pitanja.
1. Iako dolazi s najviše akademsko-naučne visine, inicijativa ne polazi od provjerenih činjenica. Ona stoji na uvjerenju predlagača da su nastavnici koji na fakultetu nisu imali maternji kao opći predmet nepismeni (pravopisno): "Naime, nastavnik treba biti primjer i uzor mladima na svakom planu, pa tako i na planu opće pismenosti, a činjenica je da su evidentni brojni primjeri nastavnika koji se ne mogu pohvaliti ovim aspektom."
U vezi s ovim treba primijetiti:
a. Istraživanje koje bi pokazalo da su nastavnici geografije nepismeniji od nastavnika istorije nije provedeno. Ako bi se i provelo, i bilo ograničeno samo na dnevnike, tj. rubrike za održane časove, i možda planove nastave, rezultiralo bi ograničenom uvidom u poznavanje pravopisa. Širi bi se mogao dobiti samo testiranjem, na koje bi se nastavnike (ali sve, bez izuzetka!) moralo privoljeti, milom ili silom. Vjerovatnije silom.
b. Praksa polaganja ispita iz pedagoške grupe predmeta nije isto što i obuka iz maternjeg jezika. Kad obrazlaže da – "Svi nastavnici koji rade u sarajevskim školama moraju polagati ispite iz pedagoške grupe predmeta ukoliko ovi predmeti nisu bili sastavni dio plana i programa na njihovom osnovnom studiju. Ovu praksu smatramo dobrom i ne dovodimo je u pitanje. Međutim, kako nastavnicima treba obuka iz pedagoške grupe predmeta, tako im zasigurno treba i obuka iz maternjeg jezika (pravopisni segment), koju većina nastavnika nije imala u toku svog studiranja." – predlagač previđa da pedagoška grupa predmeta podrazumijeva znanja i vještine koje nisu bile zastupljene u programu osnovnih i srednjih škola, dok maternji jezik (pravopisni segment) to jeste.
Svi nastavnici posjeduju svjedočanstva kojima država (tj. kanton) potvrđuje da su uspješno ostvarili sve obrazovne ciljeve, pa između ostalih i taj da poznaju pravopis svog jezika. Ako ga i nakon završenog fakulteta ipak ne znaju, onda je problem strukturne prirode, i ne može se riješiti prinudnim obukama.
Predlagač, Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, školuje, već barem pola vijeka, nastavnike kojima je zadatak, između ostalih, opravopismeniti praktično cijelu populaciju. Očito je da ti nastavnici zbog nečega u tom poslu podbacuju, i zadaća bi naučne institucije bila, prije svega, utvrditi razloge tome, a ne kao monopolista pretvarati obrazovanje u tržište za svoje čudotvorne preparate. Možda je problem u samom fakultetskom programu, u njegovom autističnom konceptu svođenja jezika na korpus gramatičkih pravila. Možda je problem u nastavnim planovima i programima za osnovne i srednje škole, možda u lošim i anahronim udžbenicima. Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik nije se proslavio, u posljednjih dvadeset godina, istraživanjima i kritikom ove oblasti. U nju je ulazio, uglavnom, kao prodavac stručnih usavršavanja, koja su imala sve osobine akademskog tezgarenja.
c. Kad zaključi da – "Na taj način, nastavnici će, uz nastavu iz pedagoške grupe predmeta, imati i nastavu iz, nepravedno zapostavljenog, maternjeg jezika." – predlagač igra na kartu domoljubnog populizma. Mi ne znamo kako je to tačno, sa najvećim fondom sati (uz matematiku), maternji jezik zapostavljen? Ko stoji iza te nepravde? Predlagač ne osjeća obavezu da u svom elaboratu potkrijepi lične utiske činjenicama. Ne radi se, očigledno, o tome da je maternji jezik zapostavljen, nego, vjerovatno, da se u okviru predmeta zapostavlja pravopis.
Zašto naučnici lingvisti s ovog odsjeka poistovjećuju pravopis s jezikom? Radi li se o grešci, ili o strategiji, da se preko sveopšte (ideološki proizvedene) nacionalne brige za maternji jezik proda paket proizvoda s pravilima pisanja?
Kojim metodama su došli do zaključka da je gorući problem obrazovanja svenastavničko nepoznavanje pravopisnih odredbi? Hoće li obrazovanje biti bolje ako nastavnici nastave da ispravnim pravopisom ne pišu o korupciji, nepotizmu, lošim zakonima, mobingu, preopterećenju, birokratizaciji?
d. Ima li hitnost inicijative – već naredna školska godina! – veze s pojavom novog i svakako najboljeg do sada Pravopisa bosanskog jezika Senahida Halilovića, i potrebe da se on promoviše? Pa da se jednim udarcem, po svim nastavnicima, riješi i pitanje marketinga i pitanje njegove (nacionalistički ostrašćene) diskvalifikacije. Ako ima, onda će se Senat Sarajevskog univerziteta (ukoliko podrži inicijativu), a potom i Ministarstvo obrazovanja, ukoliko je realizuje, staviti u funkciju partnera u jednom privatnom biznisu.
Nažalost, iz elaborata se ne vidi o čemu bi se i kako informisali svi nastavnici, pa je već i to razlog da se ova straničica teksta ne pojavi na dnevnom redu Senata.
To nas vraća na početak priče: da je Nastavno-naučno vijeće Filozofskog fakulteta tu straničicu ipak usvojilo i proslijedilo dalje. Sada je ona u proceduri, u kojoj će svaka viša i naredna instanca također inertno podržavati, vjerujući onoj nižoj da svojim autoritetom garantuje njenu opravdanost. A usvojilo je, ponavljam, bez analize, bez šire rasprave, čak i bez svijesti o tome šta ona zaista sadrži jer je većina prisutnih nije ni bila pročitala. (Zašto - to je tema za drugu priliku.)
Zato je Scenario 1 sasvim izvjestan:
Godišnji odmori još jednom će poslužiti kao paravan za donošenje problematičnih odluka, i u septembru će svi nastavnici, ma šta to svi značilo, pod raznim vrstama administrativnih prijetnji biti isporučeni interventnom spasilačkom timu ugroženog maternjeg bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika. Niko od donosilaca odluka neće dovesti u pitanje marginalnost ovog problema u odnosu na trenutno opasniju medijsku nepismenost, na slabe komunikacijske vještine, na nesposobnost sve većeg broja govornika maternjeg jezika da uopšte smisleno i argumentovano komunicira, na problem nečitanja i nerazumijevanja književnih i drugih zahtjevnijih tekstova. Kao i mnogo puta do sada, i ova kvaziakademska kampanja opravda(va)će se argumentima domoljubnog populizma. Grupni interes proglasiće se opštim, a opšti će se ostaviti na čekanju.
Manje je vjerovatan Scenario 2, da se aktivi svih nastavnika oglase povodom ove inicijative, i zatraže ozbiljno sačinjen elaborat, iz kog će im biti jasno:
– kakvu će korist oni, a posredno đaci, imati od ovakve obuke?
– ko će i zašto biti obavezan da je pohađa?
– hoće li pohađanje biti besplatno?
– hoće li 30 časova obuke ulaziti u godišnje opterećenje nastavnika?
– hoće li se opravopismenjavanje računati kao stručno usavršavanje?
– šta će se desiti s onima koji ispit ne polože?
– koliko će sve to koštati, i ko će to sve platiti?
– šta su moguće alternative ovoj obuci?
Nakon čega će odlučiti hoće li pokrenuti mehanizme samoodbrane, ili će s velikim entuzijazmom krenuti u odsudnu bitku protiv brkanja č i ć, i miješanja je sa ije.
Vidi još:
Javno obrazovanje i akademsko tezgarenje
Dodatak: Elaborat
Predmet: razlozi za uvođenje nastave iz Bosanskog/Hrvatskog/Srpskog jezika za nastavnike u sarajevskim školama
Poštovani,
Na sjednici Vijeća Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik održanoj dana 2. 4. 2018. godine, razgovarano je o razlozima za uvođenje nastave iz Bosanskog/Hrvatskog/Srpskog jezika za nastavnike u sarajevskim školama, zaključeno je sljedeće:
1. Svi nastavnici koji rade u sarajevskim školama moraju polagati ispite iz pedagoške grupe predmeta ukoliko ovi predmeti nisu bili sastavni dio plana i programa na njihovom osnovnom studiju. Ovu praksu smatramo dobrom i ne dovodimo je u pitanje. Međutim, kako nastavnicima treba obuka iz pedagoške grupe predmeta, tako im zasigurno treba i obuka iz maternjeg jezika (pravopisni segment), koju većina nastavnika nije imala u toku svog studiranja. Naime, nastavnik treba biti primjer i uzor mladima na svakom planu, pa tako i na planu opće pismenosti, a činjenica je da su evidentni brojni primjeri nastavnika koji se ne mogu pohvaliti ovim aspektom. To je moguće ustanoviti uvidom u dnevnike sarajevskih škola a, po potrebi, i na druge načine.
2. U skladu s tim, smatramo da je došlo vrijeme da se nastava iz Bosanskog/Hrvatskog/Srpskog jezika (pravopisni segment), u vidu višesedmične obuke organizira za sve nastavnike koji počinju raditi u novoj školskoj godini (2018/2019) a koji nisu imali nastavu iz ovog predmeta, nakon čega bi polaznici ove obuke polagali ispit na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na taj način, nastavnici će, uz nastavu iz pedagoške grupe predmeta, imati i nastavu iz, nepravedno zapostavljenog, maternjeg jezika.
Predlažemo da ta nastava bude organizirana na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na bazi fonda sati predavanja i vježi iz općeg predmeta u jednom semestru na fakultetskim odsjecima, tj. da bude realizirana u opsegu od petnaest časova predavanja i petnaest časova vježbi. Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu ima kadrove koji to mogu uspješno realizirati te se nadamo da će ova inicijativa naići na dobar prijem i polučiti očekivani rezultat – uvođenje nastave iz Bosanskog/Hrvatskog/Srpskog jezika (pravopisni segment) za nastavnike u sarajevskim školama, nakon čega bi bio organiziran ispit. Organizacijske i druge detalje treba preuzeti od već postojećeg modela na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
