Klikbejt&PISA
Logika klikbejta obraća se čitaocima koji ne čitaju duge tekstove, koji ne ostaju na jednom sadržaju dugo, kojima je kažiprst brži od misli. Njih mora biti jako mnogo, inače bi igra s klikovima i parama stala i propala, a redakcije odustale od tog koncepta. Da bi klikbejt klijentele bilo mnogo, javno obrazovanje mora usporavati mišljenje većeg broja populacije. To usporavanje prepoznalo je i izmjerilo PISA istraživanje 2018. godine: za petnaestogodišnjake u BiH ono iznosi tri godine (20%). Na terenu učionice taj se koncept masovnog zaglupljivanja prepoznaje po zastarjelim i ideološki opterećenim programima, skaredno nemaštovitim nastavnim materijalima, agresivnoj isključivosti vjeronauke, netransparentnoj stranačkoj kadrovskoj politici i od nauke otuđenim nastavnim smjerovima. (15. 12. 2022, A onda se desilo ovo...)
Karijera&domovina
Poenta je, što se obrazovanja i politike tiče, da se (tzv.!) ljevica i desnica drže skupa, kao ruke fudbalera u živom zidu. Svejedno je ko na glavnoj hoklici sjedi, Elmedin Marjanović ili Elvira Mašić, Željko Kešo ili Bakir Lagumdžija, odnos politike prema obrazovanju uvijek je nemjerljiv. Od učitelja se očekuje da svoju platu primi kao mito (za rad bi morao biti plaćen mnogo više), obavezujući se tako na šutnju o stvarnosti za koju navodno učenike treba da pripremi i osposobi. Ta je stvarnost, međutim, uvijek mjerljivo obećavajuća za političare. Ulazak u stranku i politička karijera, za koju je snalažljivost važnija od znanja, a moralna savitljivost poželjnija od čvrstine, osigurava podmlatku mjesto za širokom trpezom na kojoj hranjenici čereče i komadaju kredite, tendere, šume, rijeke, placeve, sve što inače bezinteresno vole nazivajući to domovinom. (5. 10. 2022, Bitka za hranjenike)
Prijetnje&ulagivanja
Budući da ministarstvo vode stranački kadrovici (neposlušni izuzeci brzo odustaju ili bivaju smijenjeni), ad hoc donosioci odluka nemaju ni jasnu sliku reforme u koju srljaju, niti znanje koje može odgovoriti na kritike svog bauljanja kroz mandate. Njihova glavna oruđa upravljanja i komuniciranja su prijeteći ton, sakrivanje iza loših propisa i optimistična frazeologija. Fraze su, pored prijetnji i ulagivanja, sve što možemo očekivati i u narednom mandatu trojke +. U njihovoj tzv. programskoj koaliciji obrazovanje se neće reformisati i praktično je svejedno ko će biti ministrica. Koliko god se predstavljali drugačijim od dodikolike koncepcije obrazovanja, koja je izopštila Bosnu i Hercegovinu iz ovogodišnjeg PISA testiranja, na tome je i sarajevska trojeručica profitirala. Sada opet NE ZNAMO koliko nam je obrazovanje loše, pa ga možemo mirno nastaviti reformisati naslijepo. Tako da ostane isto. (17. 11. 2022, Inercija i improvizacija)
Lošija škola&bolja prošlost
Tako umjesto javnih rasprava na kraju dobijemo pribavljanje alibija za politiku trošenja novca koju vodi aktuelna stranačka većina. Sve je transparentno, ali se ne vidi skoro ništa.
To je, između ostalog, moguće, i neće se vjerovatno uskoro ni promijeniti, jer se ulaganje u stari papir računa kao ulaganje u obrazovanje. Možda bi više smisla imalo ulagati u modernizaciju školskih biblioteka, finansiranje školskih sekcija, organizovanje kvalitetnih školskih takmičenja (kao podrška kurikularnoj reformi), opremanje kabineta, sala i igrališta, nagrađivanje izuzetnih nastavnika, podizanje na viši nivo tzv. stručnih usavršavanja... Nije, dakle, problem s javnim raspravama samo ono čega u njima ima (npr. po 50.000,00 KM datih iz Općine Novi Grad za podršku projektu izgradnje Muzeja 505. Viteške brigade u Bužimu i podršku projektu izgradnje Doma oslobodilaca u Goraždu), nego i sve ono čega u njima nema. Neulaganje u bolju školu ulaganje je u bolju prošlost.
(22. 11. 2022, Bilješka sa javne rasprave o Budžetu Općine Novi Grad za 2023. godinu)
Rasprava&obrasci
Čitavo je ovo reklo-kazalo amaterska improvizacija, u kojoj se kao nešto objašnjava, a uglavnom se samo dodatno komplikuje, zauzima se prostor i sabotira povjerenje u kompetencije predlagača. Jadne jezičke kompetencije na visokom obrazovnom nivou nažalost ne treba da iznenade nikoga. I većinu vjerovatno neće, jer se znanje maternjeg jezika u našim školama stiče i doživljava kao ljubav, a ne kao sposobnost, daleko više emotivna nego kognitivna aktivnost. Tamo gdje se poezija ne tumači, nego se uči napamet i deklamuje u predorgazmičkom transu i gdje se dnevnik čitanja vodi kao administrativni zapisnik (mjesto radnje, vrijeme radnje, likovi, tema, ideja...) nije čudo da se i javna rasprava o jednom ovako važnom aktu svede na popunjavanje obrasca. (30. 5. 2022, Reklo KAZALO)
Studenti&klijenti
Ima li išta gluplje na svijetu od trošenja vremena na studiranje? Zar nije sto puta pametnije trošiti vrijeme na business? Samo glupa osoba može proćerdati pet godina na fakultet pa onda s bezvrijednom diplomom prati suđe u Njemačkoj ili prodavati tikete u Grudama. Pametna osoba upisaće BusinessAcademy i naučiti kako da dobije zvanična poslovna znanja za visoko plaćene poslove u domaćim ili stranim kompanijama. Tako svoje studente, ili je možda ipak bolje reći klijente, dočekuje stranica biznis-akademija.com. (28. 5. 2022, Preuzimanje)
Nauka&zanati
Doktori su doktori, ali Torabi je Torabi. Toj vlasti, koja se predstavlja kao građanska, važnije je da razbroji djecu na bošnjake, hrvate, srbe i anamone, nego da ih zaštiti od bolesti koje im mogu otežati ili čak oduzeti život. Ta vlast, koja sebe stalno zamišlja kao da je za 21. aj-ti vijek, na nauku gleda kao na zanat. U ciljevima i načelima svog traljavog nacrta pominje je ovako: osposobiti učenike da razumiju savremene naučne spoznaje i dostignuća. Dok o zanatima ovako: podsticati učenike za izučavanje i promociju tradicionalnih zanata.
Najzad, na grbu kantona nisu teleskop ni epruveta, nego zvekir i poluhalka. Zato je od svih vakcina u školi ostala obavezna samo jedna: protiv pameti. (23. 4. 2022, Zvekir i torabuša)
Demokratijakon&fotokopiranje
Prije nekoliko dana Nacrt zakona o obrazovanju u Kantonalnoj skupštini po drugi put nije usvojen. Ali ne zato što je vladajućoj koaliciji staro obrazovanje postalo važnije od novih trolejbusa, nego zato što je sjednica otkazana. A otkazana je jer je opozicija, koja ni sama ne bi bolje nacrtala ovakav zakon o obrazovanju, sabotirala sjednicu. A zašto? Zato što nije odštampano, prema jednoj procjeni, oko 2.000 listova (po zastupniku) e da bi se oni pripremili za rad. Ništa ekologija, ništa štednja, ništa informatika, ništa digitalni mediji, ništa zdrav razum i mrva pristojnosti. O 2.000 listova kopiranja mjesečno nastavnik u Kantonu Sarajevo može samo sanjati. Nacrt zakona o obrazovanju ne predviđa investiranje u nastavna sredstva i materijale. Aktuelni budžet uglavnom prepušta školama da se snalaze s tim, iz vlastitih prihoda. Nacrtom se nastavničko zvanje nastavlja ponižavati naveliko i korumpirati nasitno. Nacrt je sklepetala nestručna grupa za mjesec dana, pod pritiskom ne znamo čijim i s razlogom ne znamo kakvim, ali s potpisom vlasti koja se, barem što se obrazovanja tiče, njime predstavlja kao lažna alternativa prethodnoj. (15. 4. 2022, Nacrt, naprč)
Ikar&ljiljani
Teško je povjerovati da komisije koje pišu zakone ne čine pravni eksperti, koji bi tekst uobličili prema profesionalnim standardima, nego zakonske formulacije lupaju amateri kako kome padne na pamet. Neshvatljivo je (osim kad pravo služi ideološkom nasilju, a ne zaštiti od njega) kako se pišu i usvajaju zakoni u skupštini, vladi i u ministarstvu obrazovanja. Nema stručnih analiza, nema transparentne procedure, nema razumnih i razumljivih obrazloženja, nego svako malo nekome u vlasti prahne da nešto prilagodi svojim interesima, da nešto sebi olakša, da uredi malo svoju avliju, pa uzme metlu, nadigne prašinu, a kad se sve slegne, avlija ko što je i bila. Cuko u kućari na istom lancu, koke čeprkaju po istom bunjištu, temelji vlažni, oluci hrđavi, fasada buđava, plot naheren, klupa pod trešnjom struhla, a ni trešnja ne stoji najbolje, samo preko klimavog stola nova popeglana državna zastava, i konzerva ikara s plastičnim ljiljanima. (13. 4. 2022, Frljoke i tandarizmi)
Umozgus&Tejebus
Ako posjetilac uđe u restoran Skupštine Kantona Sarajevo, na cjenovniku će moći pročitati sljedeću ponudu: U restoranu Skupštine služi se jedan od tri topla napitka koji su imenuju jednim od tri naziva, kafa, kahva, kava, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Posjetiocu, naravno, neće biti sasvim jasno jesu li to tri različita napitka ili jedan isti, od iste mješavine mljevene arabike i robuste, ili možda u Kantonalnoj skupštini čaj zovu kahvom, espreso kavom, a divku kafom. Možda je mješavina ista, ali se jedna kuha u džezvi, druga popari u gaggia mašini, a treća se razmuti u vrućoj vodi. A možda mješavina nije ista, pa je kahva vispak, kava franck, a kafa donkafe. Ili je napitak jedan, ali od toga kako ga u skladu sa Ustavom Federacije i Kantona imenujete, donese vam ga drugi konobar. Kahvu Mehvo, kavu Domagvoj, a kafu Miluftin. Ako su topla napitka tri, a ne misli se ni na čaj, ni na divku, ni na salep, ni na vruću rakiju, ni na kuhano vino, ni na kakao, nego na tri različite kahve koje se još zovu kafa ili kava, odnosno na tri različite kave koje se još zovu kahva ili kafa, tojest na tri različite kafe koje se još zovu kava ili kahva, koliko onda toplih napitaka ima, tri ili devet? Koliko konobara radi u restoranu Skupštine na kraju galaksije Umozgus Tejebus... (12. 4. 2022, Topli napitak u restoranu na kraju galaksije)
Gramatički&retorički
Rečenica Terminološko korištenje ženskog ili muškog roda u ovom zakonu podrazumijeva uključivanje oba roda bijedan je ustupak ksenofobnog palanačkog mozga Zakonu o ravnopravnosti spolova, u kojem jasno piše da Diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo jedan gramatički rod kao generički pojam. Reći da se to ne čini, pa onda to učiniti, licemjerno je, osim ako nije proizvod teške intelektualne i odgojne zapuštenosti. Ta rečenica zapravo ima ovaj smisao: u zakonu ćemo koristi muški rod, ali se on odnosi i na žene, ali pošto smo to sada rekli, to onda nije diskriminacija, pa će nam ministarstvo pravde dati potvrdu da je naš zakon usaglašen sa svim ostalim. Fala i živili. Tako da na sedamdeset stranica imamo samo radnici, samo učenici, samo pojedinci, samo državljani, samo pripadnici, samo osnivač, samo direktor, samo tumač, samo nastavnici, samo psiholog, samo privrednici/obrtnici... (12. 4. 2022, Rodni škrabopis)
Alternativa&improvizacija
U toj praksi takozvani alternativni izborni predmeti ostaju već trideset godina improvizacija. Nacrt zakona se ovdje čak nije udostojio ni da imenuje te predmete, iako je na drugim mjestima ulazio u detalje nastavnih sadržaja (npr. opsada Sarajeva 1992). Budući da se ovdje komisije za izradu zakona formiraju ne po stručnosti članova, nego po njihovoj ideološkoj bliskosti – ništa, uostalom, iznenađujuće. (12. 4. 2022, Ujdurmica)
Obrazovanje&migranti
Da znaju, član 9. koji se odnosi na obrazovanje stranih državljana odredio bi se prema djeci migranata. Ali migrantska kriza kao da nije doprla do svijesti ovih obrazovnih empatikona. Istina, na jednom mjestu u nacrtu pominju se strani državljani kojima je priznata međunarodna zaštita; oni imaju pravo na obrazovanje, ali samo ako se može osnovano zaključiti da će boraviti u BiH duže od tri mjeseca. Ako se osnovano zaključi da neće, nego da će boraviti samo dva mjeseca i tri sedmice, onda ćao pravo, ćao obrazovanje. (Podrazumijeva se da nacrt dalje ne ide u detalje: ko utvrđuje osnovanost i na osnovu kojih instrumenata, to, naravno, ne znamo. Ako policija, onda čija: naša ili hrvatska?) (11. 4. 2022, Empatikoni)
Menadžerija¶grafija
Za direktora sve ima, i šta da posjeduje: i zvanje, i ECTS bodovi, i staž, i mirovanje, i šta priprema, i šta utvrđuje, i šta izvršava, i šta predlaže, i šta obavlja, i za šta je odgovoran, i na šta je obavezan, i čime rukovodi; a za nastavnika i učitelja, pardon, radnika: ništa! Krojačkim metrom moglo bi se izmjeriti (iako su imena i funkcije navedene na kraju) ko su babice ovog nacrta zakona. Po šiljenju odredbi do najsitnijih detalja kad se tiču njih, a po ostavljanju za pravilnike onoga što im je nebitno – očito je da su glavni kod porođaja i ovaj put bili menadžeri, sindikalci i birokrate. U njihovom tkanju prostirke za masovno zatupljivanje djece nema ni pedagoške vizije, ni prosvjetiteljske strasti, ni poštovanja za maternji jezik, ničega, osim paragrafa koji služe uglavnom tome da sakriju njihovu nedoraslost savremenim izazovima obrazovanja. (11. 4. 2022, Šiljenjem do tupljenja)
Ekran&papirus
Nacrt zakona dostupan na stranici Skupštine Kantona Sarajevo nije, u najkraćem, user friendly. U posvemašnjoj dostupnosti tzv. alata za čitanje teksta, koji omogućavaju pretraživanje, predlagač se odlučio da javnosti dostavi fotografisane stranice. Teško je razumjeti tu odluku: ako je postojao nekakav strah da bi se tekstom manipuliralo i tako falsifikatom doveo dio javnosti u zabludu, on je bio iracionalan. U zabludu se može dovesti i ne manipulirajući originalom. A, osim toga, mogla se uz ovaj fotografisani tekst, koji bi valjda trebalo da bude nekakav etalon, dati i pretraživa verzija. (9. 4. 2022, Papir iz uhljebituta)
Potreba&zloupotreba
Državno ministarstvo pravde u tumačenju tradicijske potrebe ostaje jednako mutavo: šta su tradicijske potrebe? Je li to rođendan? Je li to godišnjica vjenčanja? Ili se to odnosi samo na religioznu tradiciju? Zakonopisac je, kao svugdje gdje tura vjeru u zakon koji nije zakon o slobodi vjeroispovijesti, namjerno mutav i nedorečen; jer bi svaka konkretnija formulacija ili a) pokazala da su tako definisana vjerska prava indirektna diskriminacija (jer bi po tome samo vjernici imali pravo na dva plaćena dana); ili b) pokazala da prava nisu ni po čemu iznad, npr. prava da se uzmu dva plaćena dana zbog potrebe da se isprati prvačić u školu, ili da se ponjeguje ostarjeli roditelj, ili da se nađe prijatelju u nevolji, ili, na kraju krajeva, zbog odlaska na koncert Rolingstonsa ili gostovanje Zmajeva. Neće biti da je praznovanje vjerskih praznika ljudskija potreba od ovih. (21. 4. 2022, Igrokaz u Zgradi na Koševskom potoku)
Gladni&nezasiti
Ne kaže se, naime, nigdje u zakonu da pod jednim krovom paralelno rade dvije škole: jedna za siromašne duhom i kruhom, čiji se potencijal usput sapinje i zapušta, i druga za blagoslovene novcem, porijeklom i uticajem. Pa su onda prvi blagi i zahvalni za svaku mrvicu koju od škole dobiju, a drugi gladni i ljuti što od nje ne dobijaju više. U društvu koje osmišljavaju i njime upravljaju nezasiti, gladni bi trebali biti zadovoljni besplatnim školskim užinama – to bi umjesto svih blablablotina trebalo biti prvo načelo obrazovanja. Ali pošto transparentnost nije prijateljica moći, sav posao oko pravljenja zakona svodi se na skrivanje suštine u pravničko-inspekcijske fraze. Šta god operativna vlast u Sarajevskom kantonu o sebi mislila i u svojoj propagandi tvrdila, u načinu na koji je pripremila novi zakon i objavila ga u formi nacrta ogleda se isti konzervativni i kalkulantski odnos prema obrazovanju, kakav ovdje dokazano unazađuje generacije učenika već tri decenije. (8. 4. 2022, Šuplja para)
Nastavnici vs. roditelji
Pošto je, dakle, škola definisana i prihvaćena kao politički prostor, roditelji s razlogom osjećaju da su kao glasači i poreski obveznici pozvani da odlučuju o pitanjima u tom prostoru. Ako o obrazovnim zakonima mogu donositi odluke polupismeni članovi skupštine, zašto o kriterijima za ocjenjivanje iz matematike ne bi odlučivali roditelji koji ne znaju koliko uglova ima trapez. Nastavnici zato griješe ako misle da će ih neki autoritet izvan njih samih od te aktuelne roditeljske pošasti zakloniti i spasiti. Ostaje im, dakle, da razmotre na čemu danas njihov autoritet stoji. Ako stoji na diplomama sa loših nastavničkih smjerova; na namještenim konkursnim procedurama; na anahronim nastavnim planovima i programima po kojima bez pogovora rade; na loše recenziranim i zastarjelim udžbenicima koje preporučuju đacima za kupovinu; na obrazovnim zakonima koji se donose bez njihovog učešća a protiv njihovih stvarnih interesa; na stručnim usavršavanjima koja im drže marsovci; na vlastitoj bijednoj političkoj artikulaciji prosvjetnih vrijednosti... – onda im zaista nema pomoći. (25. 3. 2022, Pritisak u šupljem loncu)
Inkluzija&nacionalizam
Paraolimpijske igre su rezultat dugotrajne borbe za inkluziju. Inkluzija u načelu podrazumijeva uvažavanje ljudskog bića bez obzira na njegove intelektualne ili motoričke sposobnosti. Ona nastoji da stvori prilike u kojima će se osobe s različitim vrstama poteškoća osjećati ravnopravno, ispunjeno, zadovoljno, sretno, uprkos dugoj i sumornoj istoriji njihovog isključivanja iz društva. Inkluzija podrazumijeva uvažavanje koje nije formalno, nego je pretvoreno u akciju, u događanje, u novi kvalitet života za sve uključene. Nakon odluke olimpijskog komiteta u Pekingu, taj kvalitet je ustuknuo pred banalnim nacionalizmom kao dominantnim pogledom na svijet. (7. 3. 2022, Nacionalizam, inkluzija i obrazovanje)
Cenzura&holokaust
Strategija konzervativne opozicije je da ovim samounižavanjem neutrališe svoju neupućenost i legitimiše neznanje kao kvalitet ravnopravan znanju. To, međutim, ne može ići bez predmeta rasprave, a to onda mora biti nešto banalno, prosto, samorazumijevajuće, takvo da se oko toga ne treba ni voditi rasprava, ali se eto ipak vodi jer je ta opozicija liberalna, tolerantna, demokratska. Pa se onda kompleksnost umjetničkog djela, a što je ovdje važnije, istorijskog fenomena (Holokausta), makne u stranu kao nešto nebitno, a u prvi plan se dovedu pojedinačna slika i osam bezobraznih riječi koje se u školi ne smiju čuti. Argument je ovaj: dijete u menzi može naglas čitati udžbenik, ako u udžbeniku piše kučka ili ne daj bože pička, i ne može ga se kazniti. (23. 2. 2022, Nijedna sličnost sa Balkanom nije slučajna)
Ministarstvo&mešetarstvo
Sredinom maja stigla je informacija nastavnicima koji su prošli selekciju (Ne! Nije greška. Ministarstvo zaista koristi ovu logorsku terminologiju.) da će okvirna cijena avio-karte biti 420 eura. Tu je već zazvonio i prvi alarm, jer je cijena karte Beograd – Tel Aviv, preko Istanbula, u tom trenutku koštala od 28.000 do 31.000 dinara (od 240 do 265 eura, po najnepovoljnijem kursu). Malo čudno, priznaćete – da državno ministarstvo obrazovanja mešetari s cijenama karata za putovanje nastavnika koji sami plaćaju svoje stručno usavršavanje u oblasti metodike podučavanja o holokaustu. Ne samo da im taj put ne plaća, što bi bio jedini normalan gest države koja zaista hoće da se tom temom pošteno bavi, nego im ga prodaje po višoj cijeni. (Ugrađivanje u holokaust, 30. 5. 2022)
Bosna&Hercegovina
Ni u čemu, osim što u svemu nabrojanom nedostaje jedna sitnica: znanje. S kakvim znanjem mladi ljudi izlaze iz srednje škole? Pa s kakvim, nego s dobrim! Umiju se potpisati, znaju izračunati ratu za kredit, idu redovno na utakmice, boje se boga, kucaju na mobitelima istovremeno s dva palca, upisuju fakultete i umjereni su homofobi. (Ako su ekstremniji, onda čak mogu postati i lideri univerzitetske studentske asocijacije.) Za kakav im je život takvo znanje korisno? Pa za dobar. S kafe na Facebook, sa skijanja na biciklo, s biroa na neplaćeno, s protesta na utakmicu, s ćevapa na burek, s Bajrama na Božić, s latinice na ćirilicu, s engleskog na njemački, s koljena na koljeno... Šta fali ovakvoj Bosni i Hercegovini? Ništa. Ne dižu kamikaze autobuse u vazduh, ne spavaju beskućnici po trotoarima, ne marširaju pederi ulicama, ne umiru ljudi od sida, ebola i ziki, ne skapavaju djeca u rojevima muha od gladi i žeđi, ne kidišu na turiste ajkule, tigrovi, krokodili, zvečarke, kobre, tarantule i škorpije, ne nose uragani krovove, ne ruše cunamiji zidove, ne izbijaju zemljotresi temelje, ne zatrpavaju vulkani gradove, ne curi uran iz nuklearki, ne sijeku se djevojčicama klitorisi... Kakva zemlja, takva i škola, a kakva škola, takva i matura. Dobra, ko dobar dan. Laku noć. (5. 1. 2022, Eksterna matura – u čemu je problem?)
Ispraznost&državnost
Na čemu bi djeca trebala temeljiti vjerovanje u budućnost? Na patriotskoj frazeologiji koja ostaje slijepa za socijalne nejednakosti, nepotizam i korupciju i odvlačenje obrazovanja u pretprosvjetiteljsko doba? U kakvu budućnost se ovdje može vjerovati iskreno kad je cijelo obrazovanje okrenuto prošlosti?
Kako nekom institutu padne na pamet ovakav javni poziv? Sigurno neki zaposlenik, neki pomoćnik za nešto, neki pedagoški komesar za moral pogleda u kalendar da vidi u koji dan pada 25. novembar i može li se vezati s vikendom, pa se onda sjeti da bi taj datum trebalo nekako obilježiti, ali pošto taj datum ima veze s partizanima i sa antifašizmom, eto belaja. Kako povezati budućnost s antifašizmom? Pošto to ne može nikako, za to smo se borili, onda nam ne ostaje ništa drugo nego šifra Teletabisi: domovina, kultura, tradicija, historija, zagrliiiiii! (Šipak državnosti, 15. 11. 2022)
Tenis&tragedija
Iako put Novaka Đokovića tamo i nazad nije književno djelo (a moglo bi biti; i drama, i scenario!), na tom času bi se mogli zamisliti zapleti zabavljajući se horoskopskim znakovima Etjena Surioa. Nije uopšte nemoguće zamisliti film ili roman ili dramu cijelu naprimjer smještenu u onaj hotel s imigrantima. Jednome zvoni telefon, budi se i javlja, glas sa druge strane mu kaže da je među njih doveden najbolji sportaš na svijetu. (Uzdržavam se od razrade, prvo da čujemo učenike...) Tako bi se prevođenje umjetničkog teksta u stvarnost potvrdilo prevođenjem stvarnosti u umjetnički tekst. Nastava književnosti ostvarila bi svoj cilj. Oblikujući svijet prema svojim mjerilima đaci uče o svijetu upoznajući istovremeno i sebe. Najlakši način da svijet bude bolje mjesto jeste da mi budemo bolji u njemu. Zašto je takva škola nemoguća? (Nole me tangere, 21. 1. 2022)
