Često mislimo da se loše ponašanje đaka rađa iz želje da prekrše pravila i da ćemo kaznom riješiti situaciju, bez obzira na to koji su razlozi lošeg ponašanja. Ne zaboravimo ipak da ono može biti i pokazatelj zlostavljanja koje djeca trpe u kući, odnosno činjenice da im je dosadno na času pa pokušavaju skrenuti pažnju na sebe, zbijati šale ili smetati drugim učenicama i učenicima.
Neprikladno ponašanje može biti i pokazatelj zdravog socio-emocionalnog razvoja, posebno kod adolescenata koji počinju osjećati veću odanost svojim vršnjacima u odnosu na odrasle osobe. Tada im se, naime, dramatično razvijaju i vještine apstraktnog mišljenja, što u praksi znači da će preispitivati autoritete i suprotstavljati im se. Nama to može izgledati kao kršenje pravila, ali se u principu radi o testiranju granica i želji za neovisnošću.
Iako većina nastavnica dobro poznaje ove pojave, svjedokinje smo da se mnogi nastavnički programi obuke još uvijek temelje na uspostavljanju strogih pravila, odnosno sistema kazni za neželjeno ponašanje đaka. Isto tako, znamo da ovaj sistem, iako potencijalno efikasan u kratkom periodu, ne donosi dugoročne rezultate.
Bilo da nas nekada ponesu emocije ili se uhvatimo kako postupamo na način na koji smo naučili funkcionirati (a koji ne donosi dobre rezultate), u nastavku donosimo sedam najčešćih grešaka u upravljanju razredom, ali i savjeta za bolje prakse.
1. Kada reagiramo na ponašanje, a ne na uzroke ponašanja
Dva učenika mogu imati jednako loše ponašanje iz sasvim različitih razloga. Strategija koja nam može pomoći da jedan od njih popravi ponašanje može imati potpuno suprotan efekat kod drugog, navodi se u studiji iz 2010. godine. Umjesto da refleksivno reagiramo, dobro bi bilo otkriti da li se loše ponašanje dešava iz želje da privuče pažnju ili učenik ima problem druge prirode.
Puko definiranje lošeg ponašanja neće nam pomoći da saznamo zašto se ono dešava, niti u našem nastojanju da ga promijenimo, stoji u studiji.
2. Kada pretpostavljamo da se ne radi o akademskom problemu
Čini se da je jednostavno zapasti u cinizam kada se đaci ne ponašaju kako treba, ali povod za loše ponašanje može biti činjenica da ili ne razumiju gradivo ili da je gradivo preteško. U studiji iz 2018. godine autori su došli do zaključka da je loše ponašanje u 20% slučajeva ventil za učenike koji imaju problema s gradivom.
3. Kada reagiramo na svaki prestup
Neiskusne nastavnice smatraju da moraju reagirati i ispraviti svaki primjer lošeg ponašanja. U studiji iz 2016. godine autori navode da često opominjanje đaka, posebno kada pričaju ili u određenom trenutku ne paze na času, može prouzrokovati osjećaj otuđenosti, što opet može voditi ka ozbiljnijim problemima u ponašanju. U ovom slučaju savjetuje se samo reagiranje na pozitivno ponašanje ili, u slučaju da želimo nekom učeniku skrenuti pažnju ili ga opomenuti, koristimo suptilniju komunikaciju – pogledom ili rukama.
4. Kada ih šaljemo u ćošak
Ovakva kazna kod učenica može prouzrokovati osjećaj sramote, ali i naškoditi našem odnosu s njima, odnosno povjerenju koje je jako potrebno za proces učenja – više detalja možete pronaći u studiji.
Djeca u školi pokušavaju dobiti na osjećaju samopoštovanja, odnosno postići popularnost, što bolje ocjene i ranking u društvu. Kada odrasla osoba dovede u pitanje njihovu vrijednost – njihov osjećaj za samopoštovanje i dostojanstvo doveden je u opasnost, upozoravaju istraživači.
Naučnice predlažu ćošak za mir koji neće biti stigmatiziran i gdje nećemo slati učenike samo u slučaju neprimjerenog ponašanja. On bi predstavljao mjesto gdje svi đaci mogu otići kada misle da im je potreban mir, odnosno kada žele, a u njemu bi se radile vježbe disanja ili slične aktivnosti samoregulacije.
5. Kada ih imenujemo ili posramimo pred drugima
Ova strategija je jako prisutna u nastavničkom poslu, što je ne čini nimalo manje štetnom. U jednoj studiji otkrivene su loše prakse koje treba zaobići: postavljanje plakata s listom đaka kojima je smanjeno vladanje ili su kažnjeni, pisanje imena đaka koji ometaju nastavu na tabli, naljepnice različitih boja, u skladu s ocjenama ili ponašanjem, liste s imenima djece koja kasne ili imaju loše ocjene.
Sve ove prakse jednostavno neće pomoći kako bi se ponašanje učenika i učenica promijenilo nabolje. Štaviše, mogu imati suprotan efekat. U ovim slučajevima bitno je razgovarati s njima, pružiti im savjet ili pomoć, pokušati doći do srži problema i uhvatiti se u koštac s njim, preporučuju stručnjaci.
6. Kada očekujemo poslušnost bez ikakvog napora
Kada u razredu od prvog trenutka očekujete poslušnost, neki će đaci jednostavno osjećati potrebu da se pobune kako bi testirali vaše strpljenje ili pokušali dobiti na poštovanju drugih đaka. Razredom se upravlja tako što se gradi jaka veza s učenicima, zasnovana na povjerenju i empatiji.
Ne radi se o kontroliranju ili zahtijevanju perfektnog ponašanja, nego o pružanju podrške i alata kako bi đaci sami upravljali svojim dnevnim aktivnostima i procesom učenja, stoji u studiji koju možete pronaći na linku.
Preporučeno ponašanje je proaktivna strategija tipa pozdrava na ulazu u učionicu, izgradnje odnosa sa svakim od učenika, kao i uspostavljanje zajedničkih pravila u razredu.
7. Kada ne preispitujemo vlastite predrasude
Postoje brojne studije koje pokazuju kako se nastavnice često drugačije odnose prema đacima koji nisu bijelci – od predrasuda da su manje sposobni ili agresivniji od drugih đaka do činjenice da ih lakše kažnjavaju ili brže šalju kod direktora ili pedagogice. Zbog toga je potrebno da smo svjesne naših implicitnih predrasuda ili pristranosti, odnosno da ih konstantno provjeravamo.
Izvor: Edutopia: 7 Classroom Management Mistakes—and the Research on How to Fix Them
