Nastavnici su najvažniji segment u procesima reformi obrazovanja. Kao i svaka profesija, i ova je, na sreću, doživjela transformaciju: nastavnik mora prihvatiti da se i on, kao karika u obrazovnom lancu, mora mijenjati. Ako nastavnici nisu spremni na promjene i dodatne edukacije, teško da će zaživjeti bilo koja inovacija. No, kakvog mi to nastavnika trebamo? Koje su to kompetencije koje svaki uposlenik u obrazovnom sistemu treba posjedovati da bi uspješno podučavao? Na ta pitanja pokušali su odgovoriti stručnjaci iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, te Bosne i Hercegovine. U okviru ATEPIE (Advancing teacher professionalism for inclusive, quality and relevant education - Unapređenje nastavničke profesije za inkluzivno, kvalitetno i relevantno obrazovanje) projekta naveli su 76 nastavničkih kompetencija razvrstanih u šest grupa (Učenik/učenica i učenje; Nastava i ocjenjivanje; Okruženje za učenje; Profesionalni razvoj i odgovornost; Saradnja sa školom i porodicom; Razvoj škole i unapređenje obrazovnog sistema). Po prvi put nastavnici, ali i svi drugi učesnici obrazovnog procesa, imaju dokument na osnovu kojeg je moguće precizno utvrditi ko treba raditi u školama.
Šta to znači?
Tako nastavnik treba da, između ostalog, potiče razvoj svih aspekata ličnosti djeteta, njegovog samopouzdanja i samopoštovanja, životnih i drugih vještina i kompetencija; prenosi entuzijazam za učenje na učenike; uvažava različitosti i njeguje duh tolerancije kod djece; poznaje i razumije mogućnosti i ograničenja različitih resursa za učenje, uključujući i komunikacijsko-informacijske tehnologije; uspostavi sredinu u kojoj se svaki učenik osjeća sigurno, kompetentno, prihvaćeno i podržano. Učesnici su se složili da u ovom dijelu „regije“ nema razumijevanja za nastavničke kompetencije, te da stereotipno shvatanje ovog poziva obuhvaća fakultet gdje počinje i završava napredak jednog predavača. To se mora promijeniti, jer profesionalac u svojoj oblasti nije samo onaj ko posjeduje odgovarajuću diplomu, a sam poziv o kojem je bilo riječi predstavlja ogromnu odgovornost. „Nastavnik 21. vijeka“ treba biti spreman na doživotno usavršavanje, jer svaki učenik zaslužuje pristup prilagođen njegovim potrebama.
(Ne)iskorišteni instrumenti
Dokument je predstavljen na završnoj konferenciji projekta u Sarajevu, 2. aprila i prvi je korak ka definiranju pravilnika i zakona u svakoj državi posebno. No, prije nego se kompetencije ugrade u važeće pravne akte, nastavnici su ti koji polako, na osnovu navedenih kompetencija, mogu popravljati svoj rad u učionici, rad svoje škole, a samim tim, i sam sistem obrazovanja. Učesnici završne konferencije su istakli da je potrebno napraviti nekoliko istovremenih koraka da bi se rad nastavnika poboljšao: promijeniti kurikulume na nastavničkim fakultetima i pedagoškim akademijama gdje bi praksa u nastavi bila važan dio studiranja, dodatna i stalna edukacija nastavnika koji već rade u školama te podrška cjelokupnog društva u obrazovnim reformama. Prakse zemalja Evropske Unije pokazuju u kom pravcu se treba kretati te je važno pratiti i analizirati njihove obrazovne politike. Jednoglasan zaključak konferencije je: „Imamo instrument – iskoristimo ga!“
