U nacrtu narednog zakona o obrazovanju već na samom početku (čl. 8) pojavljuje se jedna ujdurmica. Član nosi naslov Vjerske slobode. To je uglavnom prepisan dio člana 9. Okvirnog zakona o obrazovanju u BiH, koji se međutim ne zove Vjerske slobode nego samo član 9, a nalazi se u odjeljku Unapređenje poštivanja ljudskih prava. Takvog naslova u kantonalnom zakonu nema. Pobožni zakonodavac i ovim najnovijim nacrtom nastavlja utvrđivati osvojenu teritoriju u sekularnom obrazovanju. Ljudska prava lako i pregledno svodi na vjerske slobode. To, međutim, ne čini samo formalno, imenovanjem posebnog člana, nego i suštinski, praksom.
U toj praksi takozvani alternativni izborni predmeti ostaju već trideset godina improvizacija. Nacrt zakona se ovdje čak nije udostojio ni da imenuje te predmete, iako je na drugim mjestima ulazio u detalje nastavnih sadržaja (npr., opsada Sarajeva 1992). Budući da se ovdje komisije za izradu zakona formiraju ne po stručnosti članova nego po njihovoj ideološkoj bliskosti – ništa, uostalom, iznenađujuće.
Zanimljivo je kako ta komisija obrazlaže svoju intervenciju, davanje vjerskim slobodama status posebnog člana u zakonu o obrazovanju. Ovako: „Ovim članom propisano je da će škola unapređivati i štiti vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga. Ovaj član usklađen je sa odredbama Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH kada su u pitanju pohađanje vjeronauke i izbornih predmeta.“
Ujdurmica. Ako je već usklađivanje manjeg zakona sa većim obavezno, pa oni usklađuju tako da ističu svoje prioritete (vjerske), zašto nema usklađivanja sa dijelom iz Okvirnog zakona koji se zove Standardi u obrazovanju, u kojem jasno piše (član 42) da će se „u svim javnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini uspostaviti i primjenjivati zajedničko jezgro nastavnih planova i programa.“
Komisiju je 13. 10. 2021. imenovala ministrica obrazovanja Naida Hota Muminović. Sam đavo zna zašto u nju nije izabrala i voditelja kurikularne reforme. Pošto se đavo za sada ne izjašnjava, nama ostaje da zaključimo kako njen politički, pedagoški, profesionalni i svaki drugi interes ne ide u smjeru bilo kakve suštinske reforme obrazovanja. Menadžersko upravljanje školstvom ne tretira oblast obrazovanja kao javno dobro od interesa za sve, nego kao resurs od interesa samo za jedne. Zato se u njenom nacrtu (tj. njene komisije, kojoj je ona selektorica) među osnovnim odredbama kao zaseban član pojavljuje video-nadzor (sic!), dok se zajednička jezgra tu uopšte ne spominje. Spominje se kasnije, u vezi s nastavnim planovima i programima, u čl. 29, ali ne i u obrazloženju tog člana. Komisija smatra da se tu ne treba ništa objašnjavati, dovoljno je što piše: „Nastavni planovi i programi iz člana 28. ovog zakona obavezno sadrže zajedničku jezgru nastavnih planova i programa, na način propisan od Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine.“
Šta se tu ima više reći i šta objašnjavati? Kome nije jasna rečenica čiji je smisao Grmtflj sadrže kltrprf grmttflj??? Odnos ove vlasti prema promjeni paradigme obrazovanja, a to kurikularna reforma formalizovana u zajedničkoj jezgri jeste, neiskren je i zato površan. U tome se njena obrazovna politika ne razlikuje ni u čemu od prethodnih. Ona je jednako klaustrofobična i konzervativna. Pristaje na usklađivanja, ali ne po cijenu usađivanja.
