Juče je predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić obavijestio poslanike/ zastupnike da će se danas nastaviti deveta radna sjednica, u sali Općine Centar Sarajevo, ul. Mis Irbina br. 1/I, s početkom u 10:00 sati.
To za slučaj da neki poslanik ili zastupnik ne zna gdje je Skupština.
Od ukupno 67 tačaka dnevnog reda, juče su završene dvije. Što znači, ako se bude radilo jučerašnjim tempom, mjesec i po dana nastavaka devete sjednice. Pored ovakve skupštine ne trebaju nam sapunice.
Ali sadržina preostalih tačaka ipak obećava brži rad. Recimo, sve one od broja 19 do broja 42 mogu se usvojiti u paketu, na neviđeno. Sve se one odnose na davanje saglasnosti javnim ustanovama na planove rada i finansijske planove za 2023. godinu. Da, dobro ste pročitali, u oktobru 2023. daje se saglasnost za plan rada za 2023.
Nama koji znamo da se sjednice Kantonalne skupštine održavaju u Mis Irbinoj to izgleda malo čudno. Tačnije, iz toga zaključujemo da su Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Sarajevski ratni teatar, Sarajevska filharmonija, Pozorište mladih, Kamerni teatar 55, MESS, Historijski arhiv, Biblioteka Sarajeva, Muzej Alija Izetbegović, Bosanski kulturni centar, Collegium artisticum, Muzej Sarajeva, Narodno pozorište, Fond Memorijala Kantona Sarajevo, IKRE, Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo, Gerontološki centar, Kantonalni centar za socijalni rad, Dom za djecu bez roditeljskog staranja, Porodično savjetovalište, Dom za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba, Odgojni centar Kantona Sarajevo, Terapijska zajednica i Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja tri četvrtine 2023. godine radili po planu za koji nisu imali saglasnost.
Nas koji znamo da se sjednice Kantonalne skupštine ne održavaju u Pionirskoj dolini ovo saznanje – da se saglasnost na godišnje planove može davati retroaktivno – navodi na zaključak da je davanje te saglasnoti neka formalno-pravna prdimahovina, inače bi valjda – da je neka zakonska obaveza – za njeno kršenje neko snosio neke posljedice.
Posljednji na spisku, Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja, u ovom trenutku (četvrtog oktobra) radi, dakle, po planu rada za koji nema potrebnu saglasnost. Na tzv. povjerenje. Nije došlo na dnevni red. Opravdano kašnjenje. Trebalo je naći Mis Irbinu.
Šta god da piše u tom planu očito je Skupštini nebitno. Zašto onda, kad je već nebitno, ne piše kako će se učenici i učenice u Kantonu Sarajevo pored upoznavanja sa mjestima stradanja upoznati i sa ratnim profiterima? I da će se uz lekcije o prirodnim ljepotama zavičaja upoznati i sa konceptom javno-privatnog partnerstva, po kome će biti moguće privatizovati svaku od tih ljepota? To je, naime, bila jedna od dvije tačke istorijske devete sjednice koja nije otišla u doigravanje.
Sve one tačke, od 19. do 42., svi ti muzeji, filharmonije, centri, pozorišta, domovi, biblioteke, arhivi, instituti, sve je to gledajući s raskrčenog Trebevića i zasrane Bjelašnice nebitno, i drži se na jaslama samo zato što dok preživa šuti. I šuteći čeka spas u javno-privatnom partnerstvu. Nakon što se prethodno kroz loše preduniverzitetsko obrazovanje učini sve da niko nema pojma šta bi to uopšte bilo javno u jednom takvom partnerstvu.
