Na stranici Vlade KS pojavila se vijest da:
"Vlada Kantona Sarajevo je utvrdila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i po hitnoj proceduri ga uputila u skupštinsku proceduru.
Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju KS donesen je u maju mjesecu ove godine i počet će se primjenjivati od školske 2017/2018. godine.
Prva predložena izmjena glasi da lica sa završenim I ciklusom bolonjskog visokoobrazovnog procesa i višom stručnom spremom, koja su na dan stupanja na snagu ovog Zakona ispunjavala uslove stručne spreme za zasnivanje radnog odnosa u školama na poslovima nastavnika, do 01.09.2020. godine mogu konkurisati na prijem u škole i biti primljeni na te poslove. Zakon trenutno propisuje da posao nastavnika mogu obavljati samo osobe sa završenim II ciklusom studija.
Druga predložena izmjena tiče se radnog statusa direktora nakon isteka njihovih mandata, gdje se kaže da, ako radnik iz stava 97. ovog Zakona ima ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme u školi, na njegov će zahtjev ugovor o radu mirovati četiri godine, a najduže na trajanje dva uzastopna mandata na poziciji direktora škole."
Tako, nepunih mjesec dana nakon što je usvojen, Zakon već ide na popravak. To samo potvrđuje ocjenu da je cijeli posao oko sklepavanja Zakona, od nacrta, preko javne rasprave, do skidanja s dnevnog reda i konačnog usvajanja dizanjem dovoljnog broja ruku teledirigovane skupštinske većine, najobičniji šalabajzluk.
Pitanje je šta još treba Kazazovićevo ministarstvo da zabrlja, pogriješi, kiksa, propusti, previdi, promaši, da izglupeta, čime još da se obruka, izofira, izblamira, koga da unizi, izmanipuliše, ošteti, unazadi, prevari, izignorira, pa da Skupština pokrene pitanje ministrove ostavke i ozbiljne inventure rada cijelog njegovog ministarstva.
Unazad godinu dana ovo je ministarstvo otaljalo još jednu eksternu maturu, u završnici tekuće školske godine pokazalo se nesposobnim da izda valjane elektronske knjižice, ignorisalo je zaključke sa sastanka predsjednika aktiva, najavilo pa zametnulo strategiju osnovnog odgoja i obrazovanja, šibicarski se poigravalo sudbinom škole Silvije Strahimir Kranjčević, eutanaziralo Prosvjetno-pedagoški zavod, diglo ruke od reforme prema ishodima učenja, sabotiralo vlastiti pokušaj revizije nastavnih sadržaja maternjeg jezika, ponašajući se u toj aferi kao loše podmazan stranački mehanizam, demonstriralo visok stepen jezičke i pravne nepismenosti poslavši pred skupštinske zastupnike nakaradan prijedlog Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, koji evo, nepun mjesec nakon što je usvojen, već mora na remont.
Ta inventura rada ministarstva morala bi odgovoriti, jasno i nedvosmisleno, bez birokratskih i pravnih trikova, ko šta u tom ministarstvu radi, s kojim kvalifikacijama, kome za taj svoj rad odgovara, prema kakvim standardima i ciljevima se tu donose odluke, izdaju rješenja, pišu odluke? Šta su u toj hladovini pod fikusima sankcije za greške, nerad, propuste i promašaje?
Dvadeset i kusur godina nakon rata možda je došlo vrijeme da se ne otpisuju samo zastarjeli kompjuteri i razvaljene stolice, nego da se popiše, a prema zatečenom stanju i otpiše ljudski inventar kome su tračevi medij, a mediji neprijatelj, koji nesposobnost tretira kao poslovnu tajnu, koji češće leti na Mjesec nego što objavljuje stručne radove, koga je tu dovelo i posadilo da se vozi do penzije u stolici s točkićima. Na štetu đaka i sramotu Sarajeva.