Nakon sada već osam godina prisustva u polju nacionalne grupe školskih predmeta (od analize iz 2007. i publikacije Čemu učimo djecu) i posebno angažmana na problemima zloupotrebe književnosti u obrazovanju, Fond otvoreno društvo BiH pokreće seriju priručnika za nastavnike maternjeg jezika. Osigurana su sredstva za četiri broja, koji će izlaziti tromjesečno, u pdf-formatu, u odjeljku Biblioteka na sajtu Školegijum.ba. Namjera je ponuditi čitaocima jednu metodu, ne novu ali prilično zapostavljenu, tumačenja lektirskih djela koja će argumente za svoje tvrdnje prije svega nalaziti u samom tekstu. U predgovoru knjižici Šta je pisac htio da kaže, iz koje je razvijen koncept ovog serijala priručnika, dato je kratko obrazloženje potrebe da se čitanjima i tumačenjima književnih tekstova u nastavi priđe odgovornije i stručnije, temeljeći nastavu na validnim, teorijski i činjenično konsekventnim interpretacijama. U izdanje je uvršteno deset tekstova, svi iz obaveznog federalnog programa za peti i šesti razred osnovne škole.
Budući da je to daleko od dovoljnog, odlučili smo da na sličan način obradimo i ostala djela iz plana i programa, s planom da se obavezni korpus proširi i djelima iz druga dva nacionalna plana i programa, hrvatskog i srpskog.
Cilj ovakvog priručnika bila bi podrška učenju prema ishodima, koje podrazumijeva slobodu nastavnika da sam izabere djelo koje će obrađivati, ne vodeći pri tome računa isključivo o poštovanju nacionalnog kanona, nego i o interesima, sposobnostima i mogućnostima đaka kojima predaje. Za tu vrstu slobode, vjerujemo, potrebno je imati odgovarajuće vještine, i to upravo one koje se ovakvim priručnikom razvijaju i ohrabruju. Te vještine razvijaju se praksom, ali nikad izvan polja ideoloških struja koje nastoje ovladati obrazovanjem, pa time i čitanjem obaveznih književnih djela. Ideologija koja upravlja obrazovanjem angažuje akademsku zajednicu da u njeno ime, ali prikriveno, pribavi teorijske argumente za određene vrste čitanja, odnosno, drugim riječima, da opravda izbor tekstova i način njihove upotrebe. Zato jedan ovakav priručnik treba da propituje i tu akademsku argumentaciju. U tom smislu mogao bi biti zanimljiv i koristan i studentima koji se školuju i pripremaju za zvanje nastavnika.
Sadržaj
Teorija
Da li je tumačenje moguće?
U prikazu knjige Conditio moderna Manfreda Franka naglašen je njen odnos prema duhu vremena u kojem je postalo moguće da se sve i svašta kaže o svemu i svačemu.
Njemački filozof ističe da je tumačenje postalo toliko liberalizovano da je svako u svako doba mogao dati bilo koje značenje nekom znaku. Mjerilo za ono šta je pogrešno a šta ispravno, šta je bitno a šta nebitno, šta je solidno analizirano a šta je puko brbljanje, nestalo je. Frank se zalaže za tezu da znaci moraju imati minimalni semantički identitet. Na kraju prikaza Frankov koncept se smješta u kontekst časa književnosti, jer je interaktivni proces autor-nastavnik-učenik savršeno polje za isprobavanje da li svi ostali konstituišu tekst kao ja, što je glavni Frankov kriterij u konstituciji značenja teksta.
Praksa
Zakon kancelarije i zakon srca
U tumačenju komedije Sumnjivo lice Branislava Nušića (lektira za osmi razred devetogodišnje škole), otpočetka se primjećuje sukob dviju logika, kancelarijske i intimističke, koji dominira u većini scena. To će na kraju odvesti do zaključka da bi ova komedija mogla biti poučna u prokazivanju slijepe činovničke dosljednosti, koja je prije svega smiješna. Na primjeru jakog sukoba Đoke i Marice, koji su posvećeni zakonu svoga srca, i činovnika sa Jerotijem na čelu koji se vode samo zakonima svojih spisa, pokazuje se kako Nušić ismijava osobine ambicioznosti, potkupljivosti, lažljivosti. Na kraju se posebna pažnja skreće na to kako bi se na primjeru ove drame mogli ispitati i objasniti književni pojmovi komedije, didaskalija i dramskog sukoba.
Školski primjer ironije
U interpretaciji pjesme Lijep si, bijeli svijete Silvija Strahimira Kranjčevića, koja je obavezan tekst u šestom razredu devetogodišnje škole, pokazano je kako se pjesnik, obraćajući se svijetu u razgovornoj formi, koja je podesna za iskazivanje različitih vrsta povišenih emocija, buni protiv nepravde u svijetu, ali i protiv licemjerja koje tu nepravdu prikriva. Objašnjava se i kako pjesma, kao i svako uspjelo umjetničko djelo, pritom ostaje rezervisana prema dosezima vlastite pobune, što je sugerisano ironijom. Prema tome, poantirano je, pjesma u nastavi može poslužiti upoznavanju đaka s ironijom, jer na više mjesta u tekstu pjesnik koristi školske primjere ironije, i đaci mogu bez velikih teškoća prepoznati signale kojima se na nju upozorava.
Tkanje kroz gusto granje
Interpretacija se bavi pjesmom Selo Jovana Dučića, koja je je uvrštena u federalni program za šesti razred devetogodišnje škole. U razlaganju lirskih slika dolazi se do zaključka da gomilanjem simbola pjesnik pojačava nesigurnost čitalaca u znanje, u logiku, u jasnoću, nastojeći pritom opčiniti i zanijeti čitaoca, a ne ubijediti ga i pridobiti za neki jasan stav. To gomilanje simbola će biti jedan od razloga primjedbe sastavljačima plana i programa koji su u obavezne tekstove uvrstili ovu pjesmu čiji jezik i ideja nisu bliski ovom uzrastu. U tom smislu su pitanja, kao prilog tzv. dijaloškoj razradi, data samo kao otvorena mogućnost, jer je interpretacija ovdje data bez očekivanja da bi jedanaestogodišnjaci mogli u njoj ravnopravno učestvovati.
Barčica na obalici
Interpretacija polazi od teze da pjesma Bosna žubori Muse Ćazima Ćatića, koja je obavezni lektirni tekst u petom razredu devetogodišnje škole, i po svojoj temi i po stilskim postupcima i po poetičkim okvirima (moderne), teško može biti razumljiva desetogodišnjim đacima. U toku interpretacije se pokazuje kako cijela pjesma priča jednu priču, u statičnim lirskim slikama, da bi do kraja opisala jednu opštu, čestu, ljudsku situaciju: nesigurnost zaljubljenog. Književnoteorijski pojmovi koji bi se u nastavi mogli usvojiti su opisna/deskriptivna lirska pjesma, preneseno značenje, rima, personifikacija, ritam i elementi ritma (rima, slogovi, ponavljanja...)
Alternativna lektira
Mali mudrac
U interpretaciji je preporučen roman Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji Bore Ćosića za srednjoškolsku lektiru. Pokazano je kako ovaj književni tekst nije bitan samo po svojoj kritičnosti prema jugoslovenskom socijalizmu nego i po načinu na koji taj sistem kritikuje. Tu se naročito skreće pažnja na književne postupke satire i humora kojima Ćosić izvrće do apsurda pregršt revolucionarnih krilatica. Na kraju je predložena i tema: veze satiričkih postupaka u romanu s angažmanom pisca, baš u kontekstu jugoslovenskog socijalizma koji bi ovim povodom također mogao poslužiti kao tema za raspravu.
Roboti na času književnosti
U ovom razmatranju priče ...Jednog dana Isaka Asimova pokazuje se kako bi naučnofantastični tekst funkcionisao na nekom izazovnijem, provokativnijem, produktivnijem času lektire, posve drukčijem od uobičajenog. Uprkos kompleksnim idejnim mehanizmima, koji su detektovani u ovom štivu, pokazano je i kako bi se Asimovljeve priče mogle približiti dječijoj percepciji i pokrenuti automatizovane misaone procese, “klasičnom” lektirom zapretene. Primijećeno je da bi naučnofantastični tekst, očuđujući i intelektualno “uznemirujući”, mogao i izazivati pokretanje argumentirane diskusije na času književnosti. U zaključnom sumiranju, naučnofantastičnim djelima data je presudna uloga u popularizaciji prirodnih i tehničkih nauka, etičkom odgoju u doba tehnologije, njegovanju kritičkog intelekta – i prije svega, kao krunskom cilju, u razvijanju trajne ljubavi prema čitanju i Priči.
Kritika
Sarajevo, ljubavi moja
U ovoj kritici jedne kvaziinterpretacije, koja se bavi priručnikom za nastavnike Čas lektire Fatime Nidžare Mujezinović, pokazano je kako se zanemarivanjem i krivotvorenjem teksta, njegovim nasilnim uvezivanjem, učenici navode na patriotsko tumačenje književnosti. U osvrtu na djela Nerkesije, Guranija i Bašeskije poantirano je time da su se ti tekstovi mogli uvezati u jedan narativ samo na osnovu interpretatorkinog predubjeđenja. Na ovom primjeru takođe su pokazani mehanizmi kojima se različiti tekstovi, u okviru jedne interpretacije, spajaju u jednu cjelinu tako što interpretacija ostaje slijepa za čitav niz njihovih živih književnih razlika, što se ovog puta i desilo jer interpretacije nije ni obavljena.
Pročitajte prvi broj: Riječ i smisao.
